Priredio: Sead ef. Jasavić
Pojava širka – idolopoklonstva, u ovom Ummetu: Ovo je jedan od predznaka Sudnjega dana koji se već davno pojavio i koji je još uvjek u porastu. Širk se pojava u ovom ummetu i velik broj muslimana se praktično pridružio mušricima-idolopoklonicima. Počeše obožavati kipove, podizati mauzoleje i bogomolje (mešahid), nad grobovima, obožavajući ih mimo Allaha, dž.š.. Uzeše ih za mjesta berićeta, ljubljenja, veličanja i štovanja, počeše im prinositi kurbane i žrtve, organizujući razne praznike i veselja nad njima. Većina tih pojava je na stepenu prijašnjih božanstava: Lata, Uzata, Menat ili još gore.
Ebu Davud i Tirmizi prenose od Sevbana, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada padne sablja među moj ummet, neće se dići do Sudnjeg dana, i neće nastupiti Sudnji dan sve dok se plemena iz moga Ummeta ne pridruže mušricima i dok plemena iz mog ummeta ne počnu obožavati idole.” (Ebu Davud, 11/322-324. Tirmizi, 6/466.)
Šejh Ibnu Badis el-Sanehadži rhm., u komentaru ovog hadisa, kaže:
Pridruživanje mušricima: Ko bude vjerovao u ono u šta oni vjeruju, ili bude činio ono što oni čine, ili bude govorio ono što oni govore – taj im se, na taj način, pridružio. Nekada će to pridruživanje biti potpuno – što će izvoditi iz Islama, a nekada će biti na nižem stepenu od toga.
Osnova širkijatskog ubjeđenja i vjerovanja kod predislamskih Arapa se ogledala u tome da su oni znali da je Allah dž.š., taj koji ih stvara, koji ih opskrbljuje, te da je On Vladar svega stvorenoga, ali i pored toga oni nisu obožavali Njega dž.š., već su svoj ibadet i približavanje usmjeravali na adresu svojih božanstava pod parolom da su ona ta koja će ih Allahu približit. Među ljudima danas postoje brojne skupine koje ponizno prilaze umrlim ljudima, smireno stajući pred njihovim grobovima, uz podložnost i strahopoštovanje, smjerno ih dozivajući uz ubjeđenje da će ih Allahu dž.š., približiti, i da će oni za njih posredovati. Neki preko toga dodaju i to da su umrli ti koji mogu naše potrebe izvršavati, naše želje ispunjavati i nesreće od nas odagnavati.
Od mušričkih postupaka iz vremena džahilijeta je i to da su znali dovoditi životinje koje bi kao kurban klali pred svojim tagutima, iz želje za njihovim zadovoljstvom i pomoću. Među ljudima danas također postoji jedan broj onih koji dovode životinje na turbeta i grobove, koljući ih kao kurbane, kako bi njihovo zadovoljstvo pridobili i pomoć, ili kao nagradu i zahvalu za dobro „koje su nam priskrbili“ ili za štetu „koju su nam odagnali“.
Mušrici su se u periodu džahilijeta kleli svojim božanstvima iz poštovanja prema njima, a i među ljudima danas također postoje ljudi koji će se Allahom kleti pa će lagati, ali ako se zakunu nekim živim ili mrtvim ljudima koje veličaju, cijene i štuju – tada neće lagati! Na ovakav način se ljudi pridružuju skupinama idolopoklonika i mušrika, što nam potvrđuju riječi Poslanika s.a.w.s.: „…i neće nastupiti Sudnji dan sve dok se plemena iz moga Ummeta ne pridruže mušricima…“
Obožavanje idola: Obožavanje idola u džahilijjetu se ogledalo u poniznosti i pokornosti istima, nadajući se nekoj koristi od njih i strahujući od neke štete koja bi „došla s njihove strane“. Tim idolima su se činili zavjeti, prinosile žrtve, čijom krvlju bi ih mazali, o čemu bi se poslije sami otirali. U današnje vrijeme također ima ljudi koji određeno drveće ili kamenje nazivaju raznim imenima, veličaju ih i poštuju, žrtve im prinose, svijeće na njima pale i razne mirise, trljajući se o njih, dodirujući ih svojim tijelima, kako se to radilo u džahilijetu ili još mnogo gore. Istinu je rekao Allahov Poslanik s.a.w.s., kada je rekao: „…i dok plemena iz mog ummeta ne počnu obožavati idole…”
Sve navedeno se odveć dešava u Ummetu, bez ikakve sumnje, i kako je Poslanik s.a.w.s., upozoravao na ove stvari prije nego li su se one desile, isto je obaveza i današnjoj ulemi da upoznaje Ummet sa ovim stvarima, i da im ga na najljepši način pojasni u pravom širkijatsko-idolopokloničkom „svijetlu“, što je svakom normalnom muslimanu samo po sebi ogavno. Kada bi Ummet čuo glas negodovanja, po ovom pitanju, od svakog učenog čovjeka, ustegao bi se od zablude, i povratio bi se pameti, pa ima li veće sreće od toga kada učen čovjek upozorava Ummet na opasnost i uz to se sam trudi da pomogne Ummetu i da ga spasi. Ima li nesretnijeg čovjeka od onoga koji ove stvari skriva ili ih, ne daj Bože, samo uvećava i propasti Ummet upućuje!
Stoga, požurite k’ dobrim djelima, o muslihuni – koji mislite da popravljate pokvareno, nasihuni – koji mislite da savjete udjeljujete, muhlisuni – koji mislite da ste iskreni. Period varanja i varki je na izmaku, a Allah dž.š., neće uputiti pravome putu rasipnika lažavog!“ (Pogledaj: Asar Ibnu Badis, 2/239.)
Buharija i Muslim prenose hadis od Ebu Hurejre, r.a., u kojem se kaže: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: «Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne počnu sudarati stražnjice žena iz mjesta Devs oko (njihovog čuvenog) božanstva (po imenu) Zul-Halse.» (Pogledaj Fethul-Bari, 8/71.)
Zul-Halesa je bilo božanstvo u mjestu Devs u Jemenu, kojeg su Arapi obožavali u doba džahilijeta. Sve na što nas je Poslanik, s.a.v.s., ovim hadisima, uputio se ostvarilo i desilo. Stanovnici plemena Devs i šire okoline su bili iskušani idolom Zul-Halesa, onda kada se džahilijet i neznanje dosta ukorlijenilo u tim mjestima. Tako se je bilo počelo sa obožavanjem idola i kipova mimo Allaha Uzvišenog, Stvoritelja svih svjetova. Takvo stanje je potrajalo sve dok stara ulema, današnje Saudijske Arabije, nije izvršila reformu u oblasti akaidskih i vjerskih pitanja, i nanovo, žustrije, poradila na vraćanju ljudi Tevhidu – pravoj i čistoj vjeri, udaljavajući ih od svake vrste Širka – idolopoklonstva i sujevjerja!
Sa Allahovom dž.š., pomoći se obnovilo sve ono što se od vjere zapostavilo. Povratio se Islam u svom punom sjaju na arapskom poluostrvu. Abdul-Aziz b. Muhammed b. Su’ud posla jednu grupu imama i daija ka mjestu Zul-Halese koji porušiše idole, božanstva i zgrade u kojima su se oni nalazili. Po prestanku vladavine porodice Alu-Su’ud, na arapskom poluostrvu, opet se povrati neznanje po drugi put u svim tim mjestima. Sa dolaskom na vlast Abdul-Aziza b. Abdur-rahmana Alu-Su’uda, na arapskom poluostrvu, on posla vojsku koja opet razruši sva mjesta u kojima se obožavaše kipovi mimo Uzvišenog Allaha i potpuno ukloniše sve što je imalo bilo kakvog utjecaja na taj gnusni čin. Hvala Allahu Uzvišenom na svim tim blagodatima. (Pogledaj: Ittihaful-Džema’ah, 1/522.)
Još uvjek su slike neznaboštva prisutne u mnogim gradovima, a Poslanik, s.a.v.s., nam to jasno potvrdi riječima: “Neće nestati noći i dana sve dok se ne počnu obožavati kipovi Lata i Uzzata.” Aiša, r.a., na to reče: O Allahov Poslaniče!, mislila sam, nakon što je Uzvišeni Allah objavio ajet: “On po Poslaniku Svome šalje upustvo i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobošcima.” (As-Saff, 9) – da se s time već jednom završilo. Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to reče: “Od toga će biti ono što Allah bude htio. Potom će Allah uputiti blagi povjetarac od kojeg će umrijeti svako je je u svom srcu imao i koliko zrno gorušice Imana, tako da će ostati samo oni kod kojih nema nikakvog dobra, koji će se povratiti na vjeru svojih đedova.” (Muslim, 33/18.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha