Piše: Semir Sinanović
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog, Gospodara svih svjetova. Neka je selam i salavat na posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu i sve ashabe. Brojni pokazatelji ukazuju na činjenicu da je današnje vrijeme za šejtana najradosnije doba od kada postoji svijet, a Allah zna najbolje.
Proširenost grijeha dostigla je tako visoke stepene da je postalo skoro pa nemoguće izaći iz kuće a ne naletjeti na nekakav grijeh. U moru silnih grijeha ističe se jedan, toliko opasan i štetan, da je postao jedan od glavnih šejtanovih aduta protiv čovjeka.
Pogled u zabranjeno, tj. zadržavanje pogleda na zabranjenom je najštetniji grijeh kojemu se u današnje vrijeme čovjek može izložiti. Sam po sebi, kao jedan grijeh, nije previše štetan, ali njegova prava priroda nije da šteti previše samostalno, nego ovaj grijeh djeluje kao aktivator mnoštva grijeha koji uslijede poslije njega.
Prokleti šejtan obmanuo je čovjeka tako da kada god pogleda u nedozvoljeno, u njemu se javlja ogromna želja za počinjenjem još mnoštva drugih grijeha.
Dakle, kao jedan u moru drugih grijeha, sam pogled u nedozvoljeno nije toliko opasan, ali, posljedica ovog grijeha, najblaže rečeno, jeste – opća katastofa.
Pogubnost ovoga grijeha možemo dokazati na primjeru jedne ose. Ako napadneš na jednu osu, ona sama ti neće mnogo štete nanijeti, ali će za njom doći stotine drugih, i tako, jedna po jedna, silnim ubodima napravit će ti ogromnu štetu na tijelu.
Šejtanova pokvarenost je u tome što taj grijeh čovjeku predstavlja kao nešto lijepo, privlačno, a u biti to nije ništa drugo do pokvarenost i ponižavanje samoga sebe, ali je predstavljeno kao nešto lijepo, u čovjekovim mislima izgleda kao nešto što se mora uraditi.
I tako šejtan od nečega apsolutno ponižavajućeg za dostojanstvo razumnog bića, čovjeka spušta na nivo zvijeri, na najniže stepene na koje se može pasti, tako što ga zavede da prvo pogleda, nakon toga ga zavede da zadrži pogled, nakon toga slijedi samo gore od goreg, i na kraju se može desiti da čovjek učini grijeh koji ga izvodi iz vjere. Ukoliko ga u takvom stanju zatekne Melek smrti pa mu uzme dušu, za njega više nema spasa.
Stoga, da ne bi zbog samo jednog jedinog pogleda zapao u situaciju koja ga može koštati do te mjere da izađe iz vjere, pa umre u takvom stanju, da Allah sačuva toga, otuda je čovjeku najbolje da pazi u šta gleda.
Bolje spriječiti nego liječiti, neke stvari jednostavno nisu vrijedne da se za njih plati tako ogromna cijena.