Lukavi Latin lovi u mutnom
Boreći se sa zlom slutnjom
Lisičijim pogledom on sve kosi
O miru i ljubavi on prepredeno trmosi
Nož u leđa zabije čim se kadrim osjeti
Prije nego što se iko njegovih spletki dosjeti
Po koncilima križarskim on gadosti bljuje:
‘Rvackog puka nik’ ne štuje
Zaboravi lisac da mu časni Me’met Fati’ a’dnamu dao
Pa je čitav rimski puk blagodati islama uživao
Turčin mu se nije svetio
Iako mu je križar braću u Španiji istrijebio
Liscu smeta što po Saraj’vu na pretek džamija ima
I za nevjerovat’ – u njima pet ‘iljada “ve’abija”
Munare mu mnoge u še’er Saraj’vu strše
Najviše bi volio da se sruše
I Mile nekoć u munare zable’nu:
U Saraj’vu više džamija već u Te’eranu
Je l’ to san il’ je gorka java
Sve mlado i staro Allahu se klanja
K’o da je Saladin u Saraj’vo ba’no
Pa križare i templare rastjerao
Za Bosnom čistom od “Turaka” već odavno lisac snuje
I planove križarske dananoćno kuje
Za to je angažir’o ‘adezeovsku kliku staru
Što u Boriku ižljubi genocidnu slavu
Satansko Miletovo kolo sviđa se obojici
Al’ kom’ opanci kom’ obojci
Tješi se lisac: Neće krst na krsta
Zajedno ćemo u borbu protiv antikrista
‘Oće križar Bosnu da cijepa
Sam’ mu Bošnjo na tom puta smeta
‘Erceg-Bosna entitet ‘Rvata
U njeg’ ne mogu ni Mujo ni Fata
Nad Mostarom križinu razapeo
I zrakomlat bi se na njeg’ sapleo
Na svakom brdu još po jedan metn’o
Da granice ‘Erceg Bosne ne bi zametn’o
Al’ lisac stari izgubio ovce
Sve pobjegoše u utrci za zapadne novce
Lisčev narod ostao bez du’a
Ognjišta stoljetnog neće da čuva
Možeš ih u Bosni na prste prebrojat’
Jauče lisac: Nema nas ni pola
Nekad nas je bilo ‘iljada osamsto
A sad nas nema ni tisuća četristo
Mladež ti, lisče, ode tragom bez glasa
Jer im šapućeš da u Saraj’vu nema ni’akva spasa
Nisi ih naučio da Bosnu k’o domovinu štuju
Već da, kao i ti, po Saraj’vu pljuju
Zato, sad zavijaj i reži kol’ko ti volja
Kad sam nećeš da Bosna bude i moja i tvoja
E. M.