Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas 26. safera 1433.H., 20. januara 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Zuhd (Skromnost) Hulefair-rašidina. Naučimo braćo i sestre nešto od skromnosti prve četvorice halifa, koji su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bili važan ljudski oslonac i koji su među deset ashaba kojima je obećan Džennet i potrudimo se da nešto do toga primijenimo u našim životima! Prve halife i dobri naš selef su bili istinski mu’mini i sljedbenici sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i oni su se natjecali u dobru, žudeći za Ahiretom i ne mareći za varljivim dunjalukom. Oni su istinski bili svjesni prolaznosti dunjaluka i Dana obračuna i stalno su imali na umu riječi Allaha, dželle še’nuhu, Koji kaže u 33. ajetu Sure Lukman:
O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kada roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba!
Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, kojeg su krasile vrline: takvaluka, strpljivosti, skromnosti i darežljivosti, najvjerniji je ashab Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prvi halifa Hulefair-rašidina.
On je u svemu preticao ostale ashabe, pa se tako bilježi predaja da je Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, odlazio u kuću jedne starice da bi joj pomagao u kućnim poslovima. Jednog dana kada je Omer, radijallahu anhu, došao i upitao staricu šta treba uraditi, odgovorila mu je da je neki čovjek došao prije njega i da je sve što je trebalo već završio. Kada je Omer, radijallahu anhu, jedno jutro došao pred njena vrata, ugledao je nepoznatog čovjeka prekrivenog lica, kako izlazi iz kuće. Omer, radijallahu anhu, ga je pratio i kada je čovjek, udaljivši se od kuće otkrio lice, prepoznao je Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu. Omer, radijallahu anhu, mu nazva selam i reče: „Bio sam siguran da si to ti! Znao sam da me niko, osim tebe, u tome ne bi preduhitrio!“
Kada je Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od strane ashaba izabran za časnu i odgovornu dužnost halife, on se obratio muslimanima: “O ljudi! Izabran sam da vas vodim, iako nisam najbolji od vas. Ako budem postupao ispravno, vi me pomozite, a ako budem griješio, spriječite me u tome! Istina je emanet, a laž je obmana i prevara. Slabić među vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Jaki među vama je kod mene slab sve dok od njega ne uzmem ono što Allah, dželle še’nuhu, zahtijeva. Niti jedan narod neće ostaviti džihad na Allahovom putu, a da neće biti ponižen. Razvrat se neće proširiti među narodom, a da neće biti stavljen na kušnju. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku, a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku, nemojte mi se pokoravati! Ustanite na namaz, Allah vam se smilovao!”
Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao nadimak El-Faruk, drugi je halifa Hulefair-rašidina.
Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi predaju u kojoj se kaže da su se stanovnici nebesa obradovali Omerovom, radijallahu anhu, prelasku na islam, a posebno se obradovala mala skupina muslimana koja je do tada bila ponižavana i mučena. Tako Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, nakon njegovog prelaska na islam, kaže: „Omerovo primanje islama bila je pomoć, njegova hidžra bila je pobjeda, a njegova vladavina bila je milost. Mi nismo mogli klanjati kod Kabe sve dok Omer nije primio islam! Tek njegovim prelaskom na islam, mogli smo to činiti!“
Iman, bogobojaznost, pravda i skromnsot su bile prepoznatljive vrline tog islamskog velikana. Dok je učio Kur’an, jecao je, sve dok ne bi pao, pa bi ga ljudi obilazili kao bolesnika! Od plakanja je, kao posljedicu, imao dvije crne crte na licu! Ibnu-l-Dževzi navodi da je znao plakati na sabah-namazu, tako da bi se njegovi jecaji čuli i u trećem safu!
U vrijeme dok je bio halifa, na ogrtaču koji je nosio bilo je 12 zakrpa! Jeo je sve do smrti ječmeni hljeb, a u vrijeme kada je bio halifa, najviše je jeo hljeb koji je umakao u ulje, a muslimani su tada jeli hljeb i meso, jer je u Islanskoj državi tada bilo blagostanje. Gledajući jednom prilikom lijepo jagnje, reče: „Da se ne bojim odgovornosti, naredio bih da nam se ispeče ovo jagnje!“ Prohtjelo mu se da kupi nešto što je koštalo samo jedan dirhem, pa je godinu dana oklijevao sa kupovinom.
Omer, radijallahu anhu, je slovio kao jedan od najpravednijih vladara u historiji. Tražio je da sluge jedu zajedno sa njim! Jednom prilikom obratio se svojoj mazgi, riječima: „Bojim se da ne odgovaram za tebe!“ Jednog čovjeka je udario zato što je pretovario devu. Zabilježen je slučaj da mu je došao stari Jevrej da traži pomoć od njega, pa ga je prvo odveo svojoj kući i dao mu šta je imao, a onda ga je odveo u državnu haznu i naredio da se pomogne, jer se zbog starosti, nije mogao sam izdržavati. Sin egipatskog namjesnika Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, takmičio se sa jednim nemuslimanom, pa ga je taj nemusliman pobijedio, nakon čega ga je namjesnikov sin udario. Omer, radijallahu anhu, saznavši za to, naredi da obojica dođu u Medinu. Kada su došli kod njega, zahtijevao je da nemusliman udari namjesnikovog sina, kao što je i on njega udario!
Osman ibn Affan, radijallahu anhu, kojeg su krasile vrline: blagosti, darežljivosti i skromnosti, treći je halifa Hulefair-Rašidina.
Nakon što je izabran za halifu, obratio se muslimanima: “Ljudi, vi ste u kući prolaznosti. Nadmećite se u dobru koliko možete do kraja vašeg života, jer ne znate hoćete li osvanuti ili omrknuti! Zar nije dunjaluk prepun obmana, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri u Allaha šejtan ne pokoleba! Uzmite pouku od prošlih naroda i trudite se da budete bolji i ne budite nemarni! Gdje su oni što su radili za dunjaluk i što su ostavili tragove i ostatke svojih civilizacija iza sebe? Zar niste čuli za njih? Odbacite dunjaluk kao što ga je i Allah, dželle še’nuhu, odbacio i tražite Ahiret!“
Prenosi Aiša, radijallahu anha, majka vjernika: “Kada je kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ušao Osman ibn Affan, radijallahu anhu, on se pokrio odjećom, pa reče: أَلَا أَسْتَحْيِي مِنْ رَجُلٍ تَسْتَحْيِ مِنْهُ الْمَلاَئِكَةُ “Zar da se ne stidim čovjeka, kojeg se stide meleki?” (Muslim)
Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, amidžić Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je kao desetogodišnji dječak prihvatio islam i time bio najmlađi ashab, četvrti je halifa Hulefair-rašidina.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao na dan Hajbera: “Zastavu ću dati onome ko voli Allaha i Njegova Poslanika i koga vole Allah i Njegov Poslanik. Allah će mu dati sigurnu pobjedu.”
O sebi Alija, radijallahu anhu, kazuje: “Odredio me Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da idem u Jemen, pa ga rekoh: “Allahov Poslaniče, šalješ me u Jemen, gdje će od mene tražiti i da presudim, a ja neću znati!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi reče: “Priđi!” Prišao sam mu, a on udari rukom u moja prsa i reče: “Gospodaru, ojačaj njegov govor i uputi mu srce!” Tako mi Onoga Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude, poslije toga se nikada nisam dvoumio u presudi među dvojicom.”
Braćo i sestre, ovo su samo djelići iz života velike četvorice halifa Hulefair-rašidina, radijallahu anhum, pa se ugledajmo na njih i uvijek ih se sjećajmo po dobru!
Gospodaru, podari skoru pobjedu svim ugroženim i obespravljenim muslimanima, ne iskušavaj nas sa onim što ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe i koji se ugledaju na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prvu četvoricu halifa i dobri naš selef, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Sarajevo: 26. safer 1433.H. / 20. januar 2012.god.
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris