Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas 12. safera 1433.H., 06. januara 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Zuhd (Skromnost) – Odlika mu’mina. Koliko nam je braćo i sestre potrebno ovo svojstvo u vremenu sve većeg kibura (oholosti) i sve veće pohlepe ljudi?! Allah, subhanehu ve te’ala, je učinio ovaj prolazni dunjaluk, sa svim njegovim ukrasima i blagodatima Ahiretskom njivom i naredio nam da na toj njivi sijemo dobra djela, te da se čuvamo tih prolaznih dunjalučkih ukrasa, prokletog šejtana i nefsa, koji čovjeka nagovaraju na zlo. Zato braćo i sestre nastojmo da u naše dunjalučke njive sijemo samo ono što je dobro i korisno za obadva svijeta i ne ostavljamo ih nezasijane i ne dozvolimo da njima preovlada korov, koji u ovom slučaju označava grijehe!
Allah, subhanehu ve te’ala, u 5. ajetu Sure Fatir nas upozorava da nas dunjaluk ne zavara, pa kaže:
O ljudi, Allahova prijetnja je zaista istinita, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava u hadisu koji bilježi imam Muslim:
Prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Doista je dunjaluk sladak i privlačan, a Allah vam je dao da živite na njemu i da vidi kako ćete postupati, zato se pazite dunjaluka i pazite se žena! Uistinu su Benu Israelćani iskušani prvo sa ženama.” (Muslim)
Ovaj dunjaluk je braćo i sestre mjesto našeg privremenog življenja i mjesto ispita našeg imana, pa ga se čuvajmo i čuvajmo se žena kao velikog ljudskog iskušenja!
Ebu Sulejman Ed-Darani je na pitanje šta je zuhd, odgovorio: “Zuhd je ostavljanje onoga što te zaokuplja od Allaha.” A Ebu Osman kaže: “Zuhd je ostaviti dunjaluk i ne brinuti se ko će ga umjesto tebe uzeti.”
Imam Ibn Tejmije kaže: “Istinski zuhd je ostaviti želju za onim što ti ne koristi na dunjaluku ni na Ahiretu.”
Abdullah ibn Mes’ud je rekao svojim učenicima u Kufi: “Vi više klanjate i postite od ashaba Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ali su oni bolji od vas.” Rekoše: “Zašto Ebu Abdurrahmane?” Reče: “Zato što su oni težili Ahiretu i klonuli se dunjaluka više nego vi.”
Kaže Hasan El-Basri: „Nije zuhd u zabranjivanju halala i u trošenju imetka, nego je zuhd da čovjek bude sigurniji u ono što je u Allahovoj ruci od onoga što je u njegovoj ruci.“
Prenosi se od Aiše, radijallahu anhu, da je došla u njenu sobu jedna ensarijka i vidjela da je Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, postelja predvostručeni ogrtač, pa je poslala Aiši, radijallahu anha, dušek od vune. Aiša, majka mu’mina ga je uzela, ali je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, naredio da ga vrati. Ona to nije učinila jer joj se dopadalo da ima u kući takvu stvar, pa joj on to ponovi tri puta, pa na kraju reče: „Tako mi Allaha, da hoću Allah bi mi pretvorio brda u srebro i zlato.“ (Ahmed)
Iako je zuhd važan i koristan na ovom i budućem svijetu, isti je često pogrešno predstavljen, razumijevan i primjenivan. Neki su ga odbacivali, a drugi primjenjivali drugačije nego to islam traži i nego su ga ispravne generacije razumijevale i primjenjivale.
Zuhd ne znači odricanje i zapostavljanje ovoga svijeta, udaljavanje od ljudi i oblačenje grube i stare odjeće. Zuhd znači da od ovoga svijeta uzmeš ono što će ti pomoći u pokornosti tvome Gospodaru i da svijet i njegova bogatstva i ukrase staviš u svoju ruku, a ne u svoje srce, a svoj trud na ovom svijetu da usmjeriš ka pokornosti Allahu, dželle še’nuhu, da tražiš halal opskrbu i da se ustegneš od onoga što posjeduju drugi ljudi i ne zavidiš im.
Prema tome, zahidom se smatra i bogataš kojeg nije obuzela ljubav prema imetku i udaljila od pokornosti Allahu, dželle dželaluhu, a pohlepnim se smatra siromah koji žudi za dunjalukom i gleda u tuđa bogatstva i zavidi na tome, jer mu je ovaj svijet glavna briga i otima se za prolaznim dobrima ovoga svijeta makar ne imao od njih osim vrlo malo.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava u hadisu koji bilježi imam Buharija:
Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Budi na dunjaluku, kao da si stranac ili putnik!“ (Buharija) Tirmizija još dodaje: „Sebe smatraj od stanovnika kabura!“ Ibn Omer, radijallahu anhu, je govorio: „Kada omrkneš, ne očekuj sabah, kada osvaneš, ne očekuj noć i uzmi od zdravlja za bolest i od života za smrt!“ (Buharija)
Prema tome, brate i sestro, ne okreći se dunjaluku, ne uzimaj ga za svoje stalno boravište, ne umišljaj da ćeš dugo na njemu ostati, ne pridaji mu pažnju i ne veži se za njega osim kao što se stranac veže za tuđu zemlju!
Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u više hadisa upozorio svoj ummet na pogubnost pretjerane ljubavi prema dunjaluku i robovanja njemu.
Bilježi imam Muslim u Sahihu:
enosi Kajs, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dunjaluk je prema Ahiretu kao kad bi jedan od vas stavio prst – pa Jahja pokaza kažiprstom – u more, pa neka pogleda u prst sa čime se vraća!” (Muslim)
Bilježi Ibn Madždže, hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu: „Naslonio se jedne prilike Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na hasuru (podmetač), te on ostavi na njegovoj koži trag od krutosti. Rekoh: „Allahov Poslaniče, preči si mi od babe i majke, da si nam kazao mi bi prostrli šta preko kako bi te sačuvali od toga!“ Na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “A šta je primjer mene i dunjaluka? Moj primjer, je kao jahač koji zastane u hladovini drveta, potom ode i ostavi ga.” (Ibn Madždže)
Na kraju, braćo i sestre spomenimo slučaj Davuda, alejhis-selam, i Sulejmana, alejhis-selam, koji su bili vladari svoga vremena, ali imetak i raskoš nisu okupirali njihova srca. Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, Osman ibn Affan, radijallahu anhu, Abdurrahman ibn Awf, radijallahu anhu, i drugi ashabi su raspolagali velikim imetkom, ali su ga uložili za potrebe Islama i muslimana, svjesni istinitosti hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da smo na dunjaluku samo „kao stranci ili putnici.“
Što se tiče nas i našeg stanja, prosudimo sami: da li se borimo za visoke položaje nesvjesni emaneta koji preuzimamo na svoja pleća, da li gradimo kuće, kupujemo stanove i poslovne prostore, nabavljamo skupocjena auta i štedimo, kao da ćemo ih vječno uživati ili se osjećamo strancima i putnicima? Zapitajmo se: jesmo li svjesni svoga neminovnog putovanja sa ovoga svijeta, bez obzira što se za to putovanje neki od nas ne pripremamo i mislimo da za tevbu, farzove, dobra djela i sadaku ima još koja decenija, a Azrail, melek smrti i za mene i za tebe, brate i sestro ima otvoren nalog i u njemu precizno stoji edžel (smrtni čas), a za taj trenutak uvijek treba biti pripravan?!
Braćo i sestre, budimo od onih koji su skromni na dunjaluku i natječimo se u dobru!
Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas učini od istinskih zahida i sačuva oholosti i pohlepe, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!