Piše: Semir Sinanović
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog, Gospodara svih svjetova. Neka je selam i salavat na posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu i ashabe. Često se sjetim svojih predislamskih dana, mada sam i tada formalno bio musliman, samo na papiru, kako bi se reklo, ali nije bilo islama u mome životu, osim možda malo… Toga se sjetim kada vidim omladinu kako od sumraka pa do zore čeka da im prođe vrijeme, u kafani, u klošarluku, svugdje negdje, uglavnom, trateći vrijeme. I kada im poželim nešto reći, nikako ne mogu naći prave riječi… sjetim se da sam i sam bio dio toga, satima sam znao sjediti u kafiću, cigareta za cigaretom, i tako iznova, iz dana u dan…
Pogotovo u mojim srednjoškolskim danima, tada se počneš osjećati nedodirljivo, neovisno od svega, sasvim ti je svejedno šta će se sljedeće desiti, jedino je važno da ti uživaš u datom trenutku, a sutra, koga briga za sutra…
Opasna je to životna navika, iz dana u dan, po istom, ustaljenom redoslijedu, unaprijed isprobanom, svaki dan poslije škole, važno je da se ima nešto sitno za kahvu i kutiju cigareta, još bolje ako nas je više, lakše se može kupiti, manji je trošak za pojedinca, i tako, nas nekolicina, za uglavnom istih nekoliko stolova, zavisno od dana, kao da su uvijek bili rezervirani za nas, po kafa, i naravno, neizostavno, bez toga nije bilo smisla, kafa bez toga nema nikakav okus, cigarete.
Da, to smo mi bili, nisu nas mnogo zanimale ekonomske situacije niti ratovi u svijetu, štoviše, nisu nas ni naše ocjene zanimale, ma može se i na popravnom proći, glavno je ne propasti iz više od dva predmeta, samo da se popravni izvuče, neka nama kafa i cigareta, to je bio naš svijet poslije nastave…
I tako, i nakon srednje, čovjek se navikne, samo je krug ljudi drugi, ali disciplina ostaje ista…
Često se toga sjetim, pa se zapitam, kako promijeniti ovaj svijet, kako im dostaviti islam, kada su svi od djetinjstva programirani na neislamski stil života, jaka je to droga koja teče venama današnje omladine, duga je to navika.
Danas omladina, sutra budućnost, teška nam vremena dolaze, budućnost nam se školuje po kafanama…
Stoga, naumih da napišem ovih nekoliko sitnica koje sam ja upoznao kada sam odlučio da živim islam, a ne samo da reda radi od Bajrama do Bajrama…
Na samom početku, naravno početak je najteži, jer, kada ulaziš u novi svijet, započinješ novi način života, sve ti je to strano, sva nova lica su stranci, ne znaš kome da vjeruješ, sve je zbrkano.
Stoga, na početku je najbolje Bogu uputiti molbu da te uputi na Pravi put, samo tako možeš imati neku garanciju da te neko neće navući na nešto sasvim suprotno od onoga što tražiš, iskorištavajući tako tvoje neiskustvo.
Znači, na početku kada se pojedinac okrene vjeri, dobije nekakav silan napad neke nove energije, kao da je preko noći sve saznao, kod velike većine je barem tako, i ukoliko ne naleti na nekoga ko bi mu eventualno ukazao šta, kako, i ostalo bitne informacije, velike su šanse da će mu ta euforija doći glave, što na kraju prelazi u ekstremizam.
Naravno, do jučer si pokorno slijedio šejtanove naredbe, a sada se okrećeš protiv njega, pa bi da ti on tek tako pređe preko toga, i ostavi te na miru… e, ako to misliš, varaš se, iskušenja tek počinju.
Najgore što ti se do tada desilo u životu postat će neznatno u poređenju sa onim što tek dolazi, sada slobodno možeš očekivati da će šejtan, da se urbano izrazim, ”napucati” na tebe svakog ko ti je u blizini, porodicu, prijatelje, svakog ko bi te eventualno odgovorio od vjere, kao, to je nešto ekstremno, sve samo da se vratiš nazad, i naravno, u većini slučajeva slabi iman, nestaje početničke euforije i pojavljuje se osjećaj da si sam protiv ostatka svijeta.
Mene je tako ”zeznuo”, više puta, uvijek ti pošalje nekog sa nekom poprilično uvjerljivom pričom, ALI, da bi ti tu ”veoma važnu vijest” čuo, moraš otići jednom na kafu, šta je jedna kafa, nakon toga te ostavlja na miru.
Slatkorječivo, ali naravno, čista navlakuša…
Jedna kafa postaje jedna sedmica po kafama, kafa po kafa, i cigarete i ostali poroci se počnu vraćati, i dok se ti okreneš, mjesec-dva, ti po kafanama ispijaš kafe, a ona važna vijest, kad skontaš, nije bilo ni potrebe da je slušaš, i tako te šejtan okrene a da ti nisi ni svjestan toga.
Mnogi na samom početku potcijene šejtanov utjecaj, pomisle da su jaki, izdržljivi, i dok se okreneš, ponovno si na starom putu, naravno, doći će tebi šejtan sa riječima: ”Pa ti još uvijek klanjaš, šta se brineš, možda i oni proklanjaju zbog tebe“, i dok ti tako ”maštaš”, šejtanov najjači adut protiv tebe, muzika, iz dana u dan napada, počinješ polahko namaz po namaz propuštati, i ono što ti je ostalo od namaza, njih astronomskom brzinom klanjaš, sad si na prvom rekatu, sad predaješ selam, a ono što je bilo između…
Na kraju, nakon određenog vremena, dođeš sebi, pa se ostaviš toga i opet se vratiš vjeri, ali naravno, eto šejtana opet, opet ista priča umotana samo u drugi papir, mnogo blještaviji i privlačniji, priča je ovoga puta mnogo uvjerljivija, i tako ukrug, iznova i iznova…
To se mnogima desilo, to se meni desilo, pa ću ovdje navesti neke savjete koji mogu koristiti da se tako pogubna situacija izbjegne:
1. Čim odlučiš početi prakticirati vjeru, odmah, istoga trena, traži način da naučiš učiti Kur’an, učenje Kur’ana je tvoje najjače oružje protiv šejtana,nakon dove Uzvišenom Allahu, i samim time, prokletnik će te nagovarati da to odgađaš sve dok te ne upropasti.
2. Ne odgađaj stjecanje znanja ni pod koju cijenu. Poslije šejtana tvoj najveći neprijatelj je neznanje, i nastoj da primijeniš naučeno.
3. Izbjegavaj lokacije na kojima si boravio prije, naravno, misli se na haram mjesta koja ti neće donijeti ništa drugo osim štetu.
4. Okruži se ljudima koji će ti davati dobre i korisne savjete, okani se onih što te navode na vraćanje na staro stanje, od takvih samo šejtan ima koristi.
5. I na kraju, naravno, očisti nijjet i znaj da se djela vrednuju prema nijjetu, čuvaj svoj jezik vezanim, šutnja je zlato, a šteta koju donosi pogrešna riječ je nenadoknadiva, i ne uzdiži se iznad onih koji čine harame, a zar i ti do jučer nisi bio takav!
Eto, to su moji savjeti, molim Allaha da ih učini razlogom moga dobra i na ovom i na onom svijetu, molim Allaha da nas sačuva licemjerstva, novotarija u vjeri i pretvaranja u djelima, molim Allaha da nas sačuva od šejtana prokletnika i njegovih došaptavanja, molim Allaha da popravi naše stanje i uvede nas i naše porodice u Džennet, molim Allaha da nas uputi na Pravi put i smiluje nam se…
Allahumme amin…
Život je kratak, pa zar da ga potrošiš na zarađivanje Džehennema…