Preveo: Mr. Emir Demir
Zahvala pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših loših postupaka. Koga Allah uputi, niko ga neće u zabludu odvesti, koga On odvede u zabludu, niko ga neće uputiti. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, koji sudruga nema, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Allahu, blagoslovi ga i daj mu mir kao i ostalim vjerovjesnicima i poslanicima, budi zadovoljan, Allahu, svim ashabima, tabiinima, i svima onima koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana.
A zatim:
Ljudi, bojte se Allaha i znajte da će se sigurno pred Njega doći:
“I bojte se Dana u kome ćete Allahu vraćeni biti, zatim će svakome što je zaslužio isplaćeno biti! I nikome nepravda neće biti učinjena!”[1]
“O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite”[2]
Braćo u islamu! Kao što je Allah određena mjesta odlikovao nad drugima, također je i određena vremena odlikovao nad drugima. U tom pogledu On ima nedostižnu mudrost, a On je mudar i o svemu obaviješten.
Vrijednost vremena ne završava se sa ramazanom, ili sa deset dana zul-hidždžeta, danom Arefata, džumom, te danima Bajrama. U Allahovom mjesecu muharremu (u kojem se sada vi nalazite) postoji jedan veliki Allahov dan, a to je Ašura. Cijeli mjesec je jedan od mjeseci koje je Allahov Poslanik, r, posebno odredio jednom vrstom ibadeta, jer je dao prednost postu ovoga mjeseca u odnosu na druge, poslije posta mjeseca ramazana.
Allahov mjesec muharrem imao je veliki značaj u historiji vjerorovjesnika, alejhimus-selam. Pojasnit ćemo način respektiranja ovog mjeseca, ibadete koje je u njemu pohvalno činiti, te njegovu povezanost sa historijom vjerovjesnika, a posebno sa Musaom, alejhis-selam, i to kroz pet tačaka ili značajki podsjećajući kroz njih sebe i vas.
Prva značajka: Muharrem je mjesec pobjede vjernika i uzdizanja imana, Ibn Abbasa, radijallahu anhu, je rekao: ”Allahov Poslanik, r, došao je u Medinu i vidio kako židovi poste dan Ašure. Upitao je: ‘Šta je ovo?’, a oni rekoše: ‘Ovo je dobar dan, dan u kojem je Allah spasio sinove Israilove od njihovog neprijatelja.”’ [3]
U rivajetu: ”Ovo je veliki dan u kojem je Allah spasio Musaa i njegov narod, te potpio faraona i njegov narod.” [4]
Čak se navode i mišljenja da su i kršćani veličali ovaj dan, pa je rečeno: Zbog mogućnosti da je Isa, alejhis-selam, postio ovaj dan, jer njegovim dolaskom ovaj propis iz Musaovog, u, zakona nije derogiran, dok je veći dio dolaskom Isaovog zakona derogiran, kao što Uzvišeni kaže:
“Potvrđujući tako istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i dopuštajući nešto što vam je bilo zabranjeno, jer ja vam donosim dokaz od Gospodara vašega! Pa Allaha se bojte, a meni pokorni budite!”[5]
Da nije potvrđeno ništa drugo osim da su ga Musa,u, i Muhammed, r, veličali, bio bi to dovoljan argument za veličanje ovog mjeseca. Dovoljno je da se muslimani prisjete pobjede skupine vjernika i uzvisivanja vjerovanja, te propasti tiranina čiji je simbol faraon, te poraza njihove vojske.
Druga značajka: Osim što je Vjerovjesnik, r, respektirao deseti dan Allahovog mjeseca muharrema, čak su i pagani veličali ovaj dan. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: ”Kurejšije su postili Ašuru u džahilijjetu, kao što je postio i Allahov Poslanik, r, u džahilijjetu. Kada je došao u Medinu, postio ga je i naredio je da ga drugi poste. Nakon što je strogo propisan post mjeseca ramazana, post Ašure je ostavljen, pa ko je htio, postio ga je, a ko nije htio, nije ni postio.” [6]
U čemu leži tajna posta Ašure od strane idolopokloničkog Kurejša, a oni nisu bili sljedbenici Knjige, niti su imali ikakve veze sa njima?
El-Kurtubi, Allah mu se smilovao, kaže: ”Vjerovatno su se Kurejšije oslanjali na post prema prethodnim vjerozakonima poput Ibrahimovog. Post Allahovog Poslanika, r, moguće je da je bio podudaran sa njihovim postom, poput hadždža, ili mu je Allah dozvolio da ga posti, što je bio čin dobra, a također, moguće je da to ima i svoje drugo tumačenje.”
Ibn Hadžer kaže: ”Post Ašure od strane Kurejšija bio je vjerovatno preuzet od prethodnih generacija. Zato su ga veličali postavljanjem novog prekrivača za Kabu i sl. Kažem: Upitan je Ikrime o tome, pa je rekao: ‘Kurejšije su griješile u džahilijjetu, pa su osjećali veliku tjeskobu u svojim prsima, pa im je neko rekao: Postite Ašuru, time ćete se iskupiti.”’
Brate u islamu, vidiš kako su židovi i Kurejšije veličali ovaj dan, a oni su nevjernici i idolopoklonici, pa zar nije preče da ti postiš ovaj dan i veličaš ga, jer si musliman kojeg sa spašenim vjernicima veže veza ispravnog vjerovanja, pa makar postojale vremenske i prostorne barijere? Vaš ummet je jedan ummet, kao što se kaže u Kur’anu.
Treća značajka: Zahvala Allahu i respekt prema ovom mjesecu izražava se postom ili postom njegovog desetog dana.
Od Ebu Hurejret, prenosi da je Allahov Poslanik, r, rekao: ”Najbolji post poslije mjeseca ramazana je post Allahovog mjeseca muharrema. Najbolji namaz poslije obaveznog je noćni namaz.”[7]
Ako se kaže: Kako objediniti predaje koje se navode o vrijednosti posta Allahovog mjeseca muharrema i predaje o vrijednosti mjeseca ša’bana za kojeg se kaže da je Vjerovjesnik, r, u njemu mnogo postio? Naime, navodi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: ”Nisam vidjela da je Allahov Poslanik, r, više postio nego u mjesecu ša’banu.” U drugoj predaji se navodi: ”Postio je čitav ša’ban.” [8]
Na to je odgovorio imam En-Nevevi rekavši: ”Moguće je da mu je dato znanje o vrijednosti posta mjeseca muharrema pred kraj njegovog života, pa nije mogao da mnogo posti u mjesecu muharremu, ili se desilo da je imao mnogo opravdanja da ne posti, kao što su npr. putovanja ili bolest.”
U svakom slučaju, ukoliko ti je teško da postiš čitav Allahov mjesec muharrem, nemoj propustiti da barem ispostiš Ašuru – deseti dan mjeseca muharrema. O njegovoj vrijednosti navodi se sljedeći hadis: ”Nadam se od Allaha nagradi za post dana Ašure u vidu brisanja grijeha iz prošle godine.”[9]
U drugoj verziji hadisa stoji: ”Post dana Ašure briše grijehe iz prethodne godine.”
Sunnet je postiti deveti i deseti dan mjeseca muharrema kao vid suprotnog postupanja židovima, kao što se navodi da je Poslanik, r, rekao: ”Ako doživim sljedeću godinu, postit ću sigurno i deveti dan.” [10]
Potpuna forma posta ogleda se u postu devetog, desetog i jedanaestog dana. Učenjaci spominju tri stepena posta Ašure.
Najniži je da se isposti sam deseti dan, a više od toga da se isposti deveti sa njim, a više od toga je da se isposti i jedanaesti.
Prilikom posta ne smiješ izgubiti osjećaj općenite njegove vrijednosti, a posebno da se tim postom dana Ašure brišu grijesi za prošlu godinu. Također, tokom posta ne smiješ zaboraviti veličinu ovog dana i pobjedu islama i ponos vjernika iz prošlosti. Dok postiš, moli svoga Gospodara da pomogne islam i dadne muslimanima ponos u sadašnjosti.
Četvrta značajka: ovo je velika korist na kojoj treba zastati i razmisliti, jer iako je spominjemo povodom posta, ova značajka je od izuzetne važnosti za sve ibadete općenito.
Ona glasi: Usaglašavanjem uzimanja Poslanika, r, kao uzora u dobrovoljnim djelima sa stalnim činjenjem pokornosti, makar te pokornosti ne bile velike. Nakon Aišinih, t, riječi: ”Postio je cijeli ša’ban”, navodi se također da je rekla da je Poslanik, r, govorio: ”Činite djela koja možete podnijeti, jer Allahu neće dosaditi dok vama ne dosadi. Najdraži namaz Vjerovjesniku, r, bio je onaj na kome se istrajavalo pa makar bio malen. Kada bi klanjao kakav dobrovoljni namaz, nastojao bi da u njemu bude redovan.”[11] Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, kaže: ”Ovaj hadis je povod za davanje smjernice da se za Vjerovjesnikovim, r, postom treba povoditi samo onaj ko može da ga podnese, jer onaj ko sebe izmori u nekom od ibadeta, postoji bojazan da će mu dosaditi, pa će ga na kraju u potpunosti ostaviti. Stalno činjenje ibadeta, makar on bio malen, preče je nego zamarati se činjenjem ibadeta u velikom obimu koji će se na kraju završiti prekidom. Mala stvar u kojoj se ustrajava bolja je od velike stvari koja se u većini slučajeva prekine.
Druga hutba
Hvala Allahu koji pomaže Svoju vjeru, uzdiže Svoju riječ, pomaže Svoje evlije. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema, koji je presudio da će Njegovi poslanici i vjerovjesnici pobijediti, a niko Njegovu presudu ne može opovrgnuti. Međutim, dolazak Njegove pomoći uvjetovan je pomaganjem Njegove vjere i imana:
”O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti”[12]
”I prije tebe smo poslanike narodima njihovim slali i oni su im prave dokaze donosili, pa smo one koji su griješili kažnjavali, a dužnost Nam je bila vjernike pomoći”[13]
Svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik kojeg je njegov Gospodar iskušao, kao i njegove ashabe, a zatim im je spustio pomoć i pobjedu kada su se upotpunili njeni povodi. Dao im je pomoć i učvrstio ih na zemlji nakon što su bili iskreni i strpjeli se u svome džihadu. Da je tvoj Gospodar htio, On bi ih pomogao i učvrstio prije. Međutim, Allahov zakon se sprovodi i kod prvih i kod zadnjih:
”Zar misle ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje doveli i one prije njih, pa će Allah, doista, znati ukazujući na one koji govore istinu i one koji lažu”[14] Allahu, blagoslovi ga i daj mu mir, kao i ostalim vjerovjesnicima i poslanicima.
Allahovi robovi! Allahov mjesec muharrem i Ašura posebno, nerazdvojivi su od kazivanja o Musau, u. U Kur’anu nema veće i duže priče od nje. Nije bilo većeg i sljeđenijeg vjerovjesnika kod Benu Israila kao što je to bio Musa, u. Imao je veliku snagu u podizanju Allahove vjere i poziva u nju, te veliku ispravnu ljubomoru koje nije bilo kod ostalih, a vrijeme u kojem je živio bilo je jedno od najtežih vremena. Ovdje moramo zastati na nekim izvučenim koristima iz tekstova Kur’ana i sunneta, njihove vanjštine, općenitosti ili putem njihovog tumačenja iz kazivanja o Musau, u.
Ovo je ustvari peta značajka, a ona glasi: Allahove dokaze i pouke iz prošlih naroda kao korist i uputu uzimaju vjernici. Allah navodi priče o njima kao što kaže u ovom kazivanju:
”Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i faraonu, onako kako je bilo, i to za one ljude koji vjeruju”[15]
Jedna od tih koristi jeste i činjenica da potlačeni narod, bez obzira koliko bio oslabljen i potlačen, ne smije se odati lijenosti i opuštenosti prilikom potraživanja svojih prava. Također, ne smije gubiti nadu za uzdignućem ka najvišim stupnjevima, posebno ako im je nepravda počinjena, kao što je Allah spasio Benu Israil i pored njegove slabosti i robovanja faraonu, te ih poslije učvrstio na zemlji i dao im u vlast njihovu zemlju.
Također, narod koji je ponižen i potlačen i ne traži svoje pravo, njegova vjera neće stasati, niti će stasati njihova ovosvjetska pitanja.
Isto tako, nije dozvoljeno ubiti nevjernika koji ima garanciju ugovorom ili običajem. Musa se pokajao zbog ubistva Kopta, pa je zatražio oprosta od Allaha i On mu je primio pokajanje.
Također, čovjek iako poznaje da su kada’ i kader (određenje – sudbina) istina, da se Allahovo određenje neminovno provodi, on neće zapostaviti činjenje povoda koji se dešavaju, jer su i sami povodi i nastojanje njihovog ostvarivanja dio Allahovog određenja.
Uzvišeni Allah obećao je Musaovoj majci da će joj ga vratiti, ali i pored toga kada ga je sebi uzela faraonova porodica, ona je poduzimala povode i poslala Musaovu sestru da vidi šta se sa njim događa, te poduzimala ostale odgovarajuće povode za ostvarenje cilja, kao što je opisano u toj situaciji.
Također, jedna od koristi je da je dozvoljeno ženi da izađe iz svoje kuće radi potrebe, te da izvrši ono što muškarac nije izvršio, ukoliko u tome nema zapreke, kao što je to činila Musaova sestra, ili kao što su to činile dvije kćeri čovjeka iz Medjena.
Isto tako, obavijestiti drugoga o onome što je neko o njemu rekao, upozoravajući ga na zlo koje ga može zateći, ne smatra se nemimetom – prenošenjem tuđih riječi, već je čak obaveza, kao što Uzvišeni Allah navodi obavijest o tom čovjeku koji je došao s kraja grada nastojeći upozoriti Musaa na način iznošenja njegove pohvale o njemu.
Jedna od koristi jeste i da onaj koji moli Allaha potrebno je da za sredstvo na tom putu uzima Njegova imena, svojstva, te spomeninjanje Njegovih općih i posebnih blagodati. Ali, također je potrebno da se Allahu obraća spominjući svoju slabost, nemoć, siromaštvo, nemogućnost da se dobiju koristi ili odbiju štete. Tako je Musa, alejhis-selam, rekao:
”Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!”[16] Jedna od koristi jeste i činjenica da je najveća kazna za čovjeka da bude predvodnik u zlu i pozivač u njega, kao što je najveća Allahova blagodat čovjeku da bude postavljen za vođu dobra kao upućeni uputitelj. Uzvišeni, govoreći o faraonu i njemu sličnima, kaže:
”A bili smo ih učinili vođama, koji su pozivali u ono zbog čega se ide u Vatru, a na Sudnjem danu niko im neće pomoći.”[17]
Također, rekao je o Benu Israilu:
”…i učinismo ih vođama da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i samo su Nama u ibadetu bili”[18]
Također, rekao je:
”…i Ja sam te za Sebe izabrao”[19] tj. veličanje Gospodara je razlog stvaranja čovjeka, a čovjek koji veliča Allaha kroči Pravim putem i ubraja se u skupinu spašenih. Cilj uspostavljanja namaza je, ustvari, ovaj veliki cilj. Da nije namaza, koji se vjernicima ponavlja nekoliko puta danju i noću i koji ih podsjeća na Allaha i u kojem obnavljaju učenje Kur’ana, te iznose pohvalu Allahu i mole Ga, bivaju ponizni pred Njim, što predstavlja suštinu zikra, da nije ove blagodati, ljudi bi bili nemarni i nesmotreni.
Jedna od koristi ogleda se i u riječima Uzvišenog:
”Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu istraje”[20]
Ovaj ajet sadrži povode kojima se dobija Allahov oprost, a oni su pokajanje, vjerovanje, činjenje dobrih djela, te ustrajnost u vjerovanju, uputi i njenom povećanju.
Allahu, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu, i daj blagodati Muhammedu i Muhammedovoj porodici kao što si ih dao Ibrahimu i Ibrahimovoj porodici. Allahu, budi zadovoljan Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom i Alijom, te ostalim ashabima i suprugama Vjerovjesnika, majkama vjernika.
Allahu, usmjeri nas na Svoju uputu i učini da naša djela budu u skladu sa Tvojim zadovoljstvom.
Allahu naš, daj nam, a nemoj nam uskratiti, počasti nas, a nemoj nas zapostaviti, uvećaj nam, a nemoj nam umanjiti.
Allahu, oprosti muslimanima i muslimankama, živima i mrtvima od njih.
Allahu, pomozi našu braću muslimane na svakom mjestu, Allahu, daj im izbavljenje! Allahu primi od njih njihove šehide. Allahu, spusti na njih Svoju milost, zadovoljstvo i oprost, o Istinski Bože.
Allahu, smiluj se njihovom malodobnom i budi blag prema njihovom starijem!
Allahu, sačuvaj njihove žene i zaodjeni ih u odjeću zdravlja i oprosta.
Allahu, mi Te molimo za sve ono što izaziva Tvoju milost, Tvoj odlučni oprost i molimo Te za korist svakog dobročinstva i spas od svakog grijeha.
Naš posljednji poziv je: Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!
[1] El-Bekare, 281.
[2] El-Hašr, 18.
[3] Buharija
[4] Muslim
[5] Ali Imran, 50.
[6] Buharija
[7] Muslim
[8] Buharija
[9] Muslim
[10] Muslim
[11] Buharija
[12] Muhammed, 7.
[13] Er-Rum, 47.
[14] El-Ankebut, 2-3.
[15] El-Kasas, 3.
[16] El-Kasas, 24.
[17] El-Kasas, 41.
[18] El-Enbija, 73.
[19] Taha, 41.
[20] Taha, 82.