Piše: Abdullah Mujić
U mjesecu muharremu dogodilo se spasenje Musaa, alejhis-selam i njegovog naroda od faraona i njegove vojske. Uzvišeni Allah odabrao je Musaa, alejhis-selam, i poslao ga faraonu sa jasnim dokazima koji potvrđuju da je poslan od Allaha. Kome je poslan Musa, alejhis-selam? Faraonu, oholniku i nasilniku, koji ne samo da se digao protiv ljudi nego se digao i protiv Uzvišenog Allaha, uzoholio se nad ljudima i velikodostojnicima, i rekao: “Ja sam gospodar vaš najveći!” (En-Naziat, 24.)
Kada mu je Musa, alejhis-selam, predočio velike dokaze i pozvao ga da vjeruje u Jednog Jedinog Allaha, Uzvišenog, Gospodara nebesa i Zemlje, Gospodara svih svjetova, faraon je u svome oholom stilu, odbijajući i negirajući istinu, počeo da raspravlja: “A ko je Gospodar svjetova?” (Eš-Šuara, 23.) Na to mu je Musa, alejhis-selam, odgovorio: “Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete.” (Eš-Šuara, 24.) Podsmjehujući se, ismijavajući i omaložavajući ”reče (faraon onima oko sebe): “Čujete li?” (Eš-Šuara, 25.)
Musa, alejhis-selam, odgovorio im je kako bi ih podsjetio na Uzvišenog Allaha: “Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka.” (Eš-Šuara, 26.) Nakon ovoga, faraon nije znao šta da odgovori već se poslužio lažima i rekao: ”Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud.” (Eš-Šuara, 27.) Onaj koji nema dokaza postupa na ovaj način, pribjegava ponižavanju, polemikama i srdžbi. U islamu se koristi sila dokaza, a ne dokaz sile.
Musa, alejhis-selam, nastavio je iznositi dokaze: “Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate.” (Eš-Šuara, 28.) Ko je to Gospodar istoka i zapada? Ko je to Gospodar svemira mimo Allaha Uzvišenog? Kako nije imao nikakvih argumenata, faraonu je postalo jasno da se ne može suprotstaviti Musau, pa je pribjegao metodi kojoj pribjegavaju oholnici – zastrašivanju i prijetnjama. Naime, zaprijetio je Musau, alejhis-selam, da će ga zatvoriti i u tamnicu okovana baciti: “Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!” (Eš-Šu’ara, 29.)
Musa, alejhis-selam, predočavao mu je jasne dokaze, ali je faraon svim svojim naporima pokušavao da izokrene i prikrije istinu, pa se nakon toga obratio Musau, alejhis-selam, riječima: “Zar si došao da nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa? I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj doista pripremiti! Zakaži nam ročište koga ćemo se i mi i ti pridržavati, onako kako odgovara i nama i tebi.” (Taha, 57-58.)
Musa, alejhis-selam, zakazao im je ročište ubijeđen u Allahovu pomoć: “Neka ročište bude za praznik” – reče Musa – “i nek se narod izjutra okupi.” (Taha, 59.) Taj praznik bio je na dan Bajrama. Kada se narod okupio, faraon se poslužio svim raspoloživim zamkama i spletkama, na šta im Musa, alejhis-selam, reče: “Teško vama! “Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a sigurno neće uspjeti onaj koji laži iznosi.” (Taha, 61.) Ove riječi, koje su doprle do ljudi, izrečene su sa imanom i čvrstim ubjeđenjem, bile su žešće i opasnije nego smrtonosno oružje, što ih je navelo na međusobnu raspravu i njihova mišljenja se podvojiše, a Musa, alejhis-selam, izađe kao pobjednik i njegovi doskorašnji protivnici – sihirbazi – pokajaše se i obznaniše svoj iman u ono što je pozivao Musa, alejhis-selam: ”Čarobnjaci se onda na tle baciše i rekoše: ‘Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, Gospodara Musaova i Harunova.” (Eš-Šuara, 46-48) Kada im je faraon zaprijetio, rekoše: “Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!” – odgovoriše oni – “pa čini što hoćeš; to možeš da učiniš samo u životu na ovom svijetu! Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije.” (Taha, 72 -73.)
Faraon nije prestajao da se suprotstavlja pozivu Musaa, alejhis-selam, sve dok nije zaveo ”…narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod grješni.” (Ez-Zuhruf, 55.) Kaže Uzvišeni Allah: ”A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo
i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.” (Ez-Zuhruf, 56-57.) U istinitom kazivanju o njihovom potopu, Uzvišeni Allah je objavio ”…Musau: “Noću izvedi robove Moje…” (Taha, 77.) Faraon je to pokušao spriječiti, pa je po svim gradovima Misira poslao da se ljudi okupe kako bi krenuo tragovima Musaovim da ih dokrajči. Sustigao je Musaa i njegov narod kad se sunce rađalo kod Crvenog mora: ”pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: ‘Samo što nas nisu stigli!”‘ (Eš-Šuara, 61.) ”More je ispred nas, ako krenemo naprijed, ugušit ćemo se, velika i visoka brda su sa desne i lijeve strane, a faraon iza nas, domoći će nas se”, neki su govorili Musau, pa ih je on umirivao govoreći: “Neće!”, tj. neće nas se domaći, “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” (Eš-Šu’ara, 62.)
Ovakvo je ubjeđenje, iman, čvrsto vjerovanje u Allahovo obećanje i pomoć. On je tada bio na začelju, pa je prošao naprijed, gledajući u more, čiji su se valovi sudarali i buka bila sva jača, i rekao je da mu je naređeno da ovdje dođe. Uzvišeni Allah mu objavio da udari svojim štapom po moru, što je on i uradio, i more se rastavilo sa Allahovom dozvolom na na dvanaest mjesta i napravilo za svako pleme po jedan prolaz kojim su išli. Morska je voda stajala uspravno poput brda, put je bio prohodan, a Uzvišeni Allah naredio je zapadnom vjetru, pa je on odnio morsko blato, tako da je ostalo suho tlo, koje se nije lijepilo za kopita konja i ostalih životinja.
Vjernici su se odmah žurno spustili, radujući se i posmatrajući veličanstvenu moć. Nakon što je faraonova vojska vidjela da je i on zagazio u more, za njim su i oni svi jurnuli. I kad je prethodnica bila nadomak kopna na drugoj obali, tada je Uzvišeni Allah objavio Musau, alejhis-selam, da opet udari štapom po moru, tako da se niko od njih nije spasio. A kad se faraon počeo daviti, povikao je: “Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!” (Junus, 90.) ali, tada iman ne koristi, pa mu je rečeno u vidu ukora: “Zar sada (tj. zar sad vjeruješ), a prije si neposlušan bio i razdor sijao?! (Junus, 91) ”I koliko ostaviše bašča i izvora, i njiva zasijanih i dvorova divnih, i zadovoljstava koja su u radosti provodili! – tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili – ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili.” (Duhan, 25-29.)
Uzvišeni Allah dao je da faraonovu zemlju naslijede sinovi Israilovi, zato što su oni tada bili na istini, slijedili su Allahovu objavu danu Musau, alejhis-selam, pa su naslijedili zemlju, kao što je i Uzvišeni Allah obećao: ”…zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali.” (El-E’araf, 128.) ”Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti. U ovom je doista pouka za ljude koji budu Allahu robovali.” (El-Enbija, 105-106.)
Faraon je toliko užasavao sinove Israilove da su neki potomci Israilovi posumnjali da je faraon umro, čak su neki tvrdili da je besmrtan. Kaže Uzvišeni Allah: ”Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe” (Junus, 92.) Uzvišeni Allah sačuvao je njegovo tijelo da se u njegovu završnicu uvjere sinovi Israilovi. Kada su vidjeli da faraonovi tijelo pluta na vodi, uvjerili su se u njegovu smrt, a nakon toga je uništen zajedno sa ostalima: pojele su ga ribe. Mumija koja je pronađena u misirskim piramidama nije mumija faraon koji se suprotstavio Musau, alejhis-selam.
To je bitka u kojoj su vjernici bili stopostotni pobjednici, s Allahovom pomoći, a nevjernici stopostotni gubitnici.
U izbavljenju Musaa, alejhis-selam, i njegovog naroda od Allahovog neprijatelja faraona i njegovih vojski nalazi se velika blagodat na kojoj se treba zahvaliti Uzvišenom Allahu.
Otuda, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu i zatekao kako Jevreji poste dan Ašure u mjesecu muharremu, rekao je: ”Šta je ovo?” ”To je dobar dan u kojem je Allah spasio Musaa i njegov narod od njihovog neprijatelja, pa ga je Musa postio”, rekli su mu. Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Pa nama je Musa preči nego vama.” Postio je taj dan i naredio da ga poste. (Buharija) Kad je upitan o vrijednosti dana Ašure, rekao je: “Doista smatram da će post dana Ašure biti iskup za grijehe učinjene u prethodnoj godini” (Muslim)
Mi smo preči da Allahu budemo zahvalni na ovoj blagodati od drugih, pa budimo takvi tako što ćemo iskreno prakticirati ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao.