Piše: Abdullah Mujić
Čovjek snosi veliku odgovornost za svoj jezik, ruke i ostale organe tijela jer mu je obaveza da ih koristi u dobru, onome u čemu je zadovoljstvo Uzvišenog Allaha, i da se kloni sumnjivih mjesta i onoga što će ga upropastiti. Kaže Uzvišeni Allah: “Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati.” (El-Isra, 36.) Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan koji je islam najbolji, odgovorio je: ”Onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani!” (Muttefekun alejhi, prenosi Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu) Svakom čovjeku dodijeljena su dva meleka koja bilježe sve što izgovori, bez obzira bilo dobro ili loše to što je rekao. Kaže Uzvišeni Allah: “On ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.” (Kaf, 18.)
Možda čovjek izgovori neku riječ ne obraćajući pažnju na nju, ne znajući koje posljedice nosi to što je izgovorio, niti kakve će rezultate polučiti, a zbog kojih može izgubiti i dunjaluk i ahiret. Prenosi se od Bilala b. Harisa el-Muzenijja, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Doista čovjek izgovori riječ kojom je zadovoljan Uzvišeni Allah, ne misleći da će dosegnuti ono što je dosegnula, zbog čega mu Allah upiše Svoje zadovoljstvo do Sudnjeg dana, a čovjek, doista, izgovori i riječ kojom izazove Allahovu srdžbu, ne misleći da će dosegnuti ono što je dosegnula, zbog čega mu Allah upiše Svoju srdžbu do Dana kada će se sa Njime susresti.” (Malik, Ahmed i Tirmizi)
Zbog toga je čovjek odgovoran za svoj jezik i ostale organe, odgovoran je za dobra i loša djela koja urade njegove ruke, a riječ koja rezultira najvećim posljedicama jeste riječ koju napiše i objavi da ljudi čitaju. Zbog toga je najveća alatka za ostavljanje traga svojih misli upravo kalem, tj. olovka. Otuda je na početku islama ukazano na bitnost i važnost pisanja, pa se Uzvišeni zaklinje perom na početku sure Kalem: ” Nun, tako Mi kalema i onoga što oni pišu”. To je sredstvo kojim se dostavljaju misli i znanje, s kojim se ummet može okoristi u širenju poziva u islam.
Onaj koji nešto napiše ili kaže i tako među širokim narodnim masama proširi neispravne vijesti, i onaj koji daje pristrasne ili pogrešne analize i komentare događaja obmanjujući tako ljude u bitnim pitanjima i stvarima, takvome je obećana najogavnija i najstrašnija kazna. Semure b. Džundub, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da im je opisao kakve je vrste kazne vidio, pa je rekao: ”Što se tiče drugog čovjeka što si ga sreo, kojem vilicu trgaju i vuku je, zajedno sa nosnicom i okom, prema potiljku, to je čovjek koji izađe iz svoje kuće pa kaže laž koja se daleko proširi.” (Buharija) Oni koji lažu na muslimane putem raznih medija ili raznoraznih sredstava preko kojih šire svoje laži i neispravnosti, spadaju u ovu kategoriju. Svakako da su najgori oni koji šire laži o Allahu i Njegovoj vjeri i potvaraju islam za ono od čega je on čist želeći na taj način odvratiti ljude od Pravog puta. Takvima prijeti Uzvišeni Allah: ”A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: ‘Ovo je od Allaha’, da bi za to korist neznatnu izvuk¬li i teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju.” (El-Bekare, 79.)
Znajte, draga braćo, da čast muslimana nije mjesto na kojem se profitira, niti mjesto izložbe, niti mejdan za potvaranja i klevete. Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kad sam uzdignut na Miradž, prošao sam pored naroda koji su imali nokte od bakra kojima su parali svoja lica i prsa, pa sam upitao: ‘Džibrile, ko su ovi?’ Odgovorio mi je: ‘Ovo su oni koji jedu ljudska mesa i kaljaju njihove časti.”’ (Ahmed i Ebu Davud, sahih)
Nije se čuditi onima koji ne vjeruju u Allaha i ne misle na odgovornost za svoja djela na Sudnjem danu i njihove posljedice još na ovom svijetu kada iz svoje zlobe i mržnje iznose laži na muslimane, ali se itekako čuditi onima koji pod plaštom islama manipulirajuu ljudima iznoseći laži i poluistine kako bi na taj način ostvarili neku svoju sitnu i bijednu ovosvjetsku korist.
U tom smislu muslimani moraju biti, kao i u svemu drugome, jedinstveni te naređivati dobro i odvraćati od zla i suprotstavljati se lažima i potvorama, a podržavati istinu koliko god ona koštala.
Kur’an i praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uče nas da moramo provjeravati vijesti koje nam dolaze od grješnika, kao što kaže Uzvišeni Allah: “O vjernici, ako vam nekakav razvratnik (fasik) donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (Hudžurat, 6.) A šta je sa vijestima onih koji uopće nisu našeg vjerovanja i koji su se dokazali po svom neprijateljskom stavu prema islamu i muslimanima!
Muslimani su danas postali, ne slučajno već svojom krivicom, lahak plijen za dezinformacije i medije koji manipuliraju našom vjerom, imecima, čašću, ponosom i osjećanjima.
Danas musliman osjeća strah i nesigurnost, ni kriv ni dužan, od toga da li će ga neko prozvati ovim ili onim imenom, baciti neosnovanu potvoru i sumnju. Danas su muslimani dežurni krivci za sve što se radi i tome svjedočimo na svakom koraku.
Kao prvo, pošto je naša vjera čista i jasna, takvi i mi trebamo nastojati da budemo, tako da ono što od nas proističe bude sušta istina potkrijepljena dokazima.
Drugo, kada čujemo stvari koje nisu utemeljene dokazima, niti su potvrđene iz pouzdanih izvora, u najmanju ruku, ne smijemo ih dalje prenositi, a onda smo ih dužni provjeriti prije njihovog prihvatanja. Ako ih nismo u mogućnosti provjeriti, onda u njih nećemo ni vjerovati ni prihvatati.
Svjedoci smo da mediji danas plasiraju informacije kako bi dobili na popularnosti, povećali broj čitalaca, gledalaca i slušaoca, te na taj način profitirali, pa makar to bilo na ljudskoj krvi, časti i sigurnosti.
S druge strane, svjedoci smo kada se potvrdi i dokaže neistina informacija koju su plasirali, da je najmanje onih koji će taj demanti objaviti, a i oni koji to objave ne urade na način i u količini kako i koliko je plasirana laž.
Postoje posebna pravila u novinarstvu po kojima se novinari ograđuju od odgovornosti za ono što su rekli, navodno time što su prenijeli informacije u cilju slobode mišljenja i informiranja ljudi.
U posljednje vrijeme činjenica je da su se mnogi digli govoriti protiv naše vjere i njenih učenjaka i nosioca, želeći na taj način odvratiti ljude od slijeđenja Pravog puta, upravo zato što sve više ljudi prihvata islam i drži se njegovih propisa.
Isto tako, činjenica je da Allah šalje iskušenja ljudima i zajednicama u kojima žive zbog grijeha koje su učinili.
Oni koji manipuliraju ljudima kroz sredstva informiranja direktno izazivaju Allahovu srdžbu, s jedne, i čine kriminal najgore vrste, s druge strane. Zato mi, kao muslimani, ne smijemo ničim, ni riječima, ni djelima, ni postupcima, dati povoda takvima, niti smijemo pristati uz takve, niti nasjesti na njihove laži i potvore ili biti u lancu onih koji ih prenose i u njih vjeruju.
Mi treba da budemo primjer u svom govoru i djelovanju, zato je svaki pojedinac odgovoran kakvu će sliku o muslimanima dati, a na prvom mjestu o svojoj vjeri.
Svoje stavove i principe zasnivamo na osnovama Kur’ana i sunneta, a to je srednji, umjereni put na kojem su bile prve generacije ovog ummeta i oni koji ih slijede. Mi ne odobravamo nijednu krajnost niti ekstremizam, radilo se o pretjerivanju ili ”nedotjerivanju”. A o tome je bilo više govora kroz principe našeg rada.
Molim Uzvišenog Allaha da nam podari ispravno razumijevanje i prakticiranje naše vjere! Amin!