Preveo: Fahret Kadrić
Muslimani se slažu u činjenici da je Allah mudar, štaviše, slažu se da je Njegova mudrost apsolutna i savršena. El-Halimi, u definiciji te mudrosti, kaže: ”On je Taj koji govori i čini samo ono što je apsolutno ispravno. Stoga Mu moramo pripisati svojstvo mudrosti jer su Njegova djela uvijek ispravna i do savršenstva upotpunjena. Ovakva djela može činiti samo Onaj ko posjeduje savršenu mudrost.” Allahova odredba može biti dvojaka: kosmička koja obuhvata stvaranje i Njegova djela, te šerijatska koja obuhvata Njegovu vjeru, naredbe i zabrane. Obje vrste su po svojoj formi apsolutno savršene, besprijekorno upotpunjene i neovisno od bilo čega ispravne.
Musliman se, ponekad, u izvršavanju šerijatskih propisa susreće s određenom dozom poteškoće i napora. Ponekad ga zadese nevolje koje mu donesu tugu i bol. Međutim, u svim situacijama on se povinuje i zadovoljan je Allahovom odredbom jer ima povjerenja u Svoga Gospodara i o Njemu ima najljepše mišljenje. Musliman čvrsto vjeruje da je Allah mudar, samilostan i pravedan te da ne čini stvari nasumice niti uz nepravdu. Njegove riječi su istina, a Njegova su djela protkana mudrošću. Stoga, svi propisi i događaji koje Allah odredi sama su istina prožeta mudrošću. Njegova djela i naredbe uvijek sa sobom donose korist koja se nekad očituje prije, a nekad kasnije, a nekad ostaje skrivena i za ljudski razum nedokučiva.
Na više mjesta u Kur’anu časnom ponavljaju se riječi Uzvišenog: ”Allah zna, a vi ne znate”. Allah želi da potvrdi i utvrdi ovu šerijatsku stvarnost i usadi je u vjernička srca bez obzira da li nešto bilo u uskoj vezi sa određenim šerijatskim propisima ili se pak ticalo određenih kosmičkih pojava. U svim situacijama samo Allah posjeduje savršeno znanje i samo je Njemu dokučiva mudrost koja se neminovno krije iza svakog propisa i događaja.
Uzvišeni Allah kaže: ”Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji. Ne volite nešto, a ono može biti dobro po vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.“ (El-Bekare, 216) Općepoznata je činjenica da je džihad jedan od vjerskih propisa koji sa sobom povlači vidljivu poteškoću i napor. U komentaru ovog ajeta Taberi, rahimehullah, kaže: ”Allah zna šta je dobro po vas, a šta zlo. Stoga, nemojte mrziti što vam je propisana borba protiv neprijatelja. Ja znam da je vaša borba protiv njih samo dobro po vas, dok je u ostavljanju borbe veliko zlo po vas. Vi ne znate o tome ono što Ja znam.”
Komentirajući riječi Uzvišenog: ”…nešto volite, a ono ispadne zlo po vas…”, Ibn Kesir, rahimehullah, kaže: ”Ovo važi za sve stvari koje čovjek ponekad voli, a u tome nema dobra niti koristi za njega. Takav je slučaj sa izostankom iz borbe koji može biti razlogom da neprijatelji zauzmu muslimansku zemlju i preuzmu vlast. Zatim kaže Uzvišeni: ‘Allah zna, a vi ne znate’ – to jest, On najbolje zna konačnicu svih stvari i zna u čemu je korist za vas kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Stoga se odazovite Njegovom pozivu i pokorite se Njegovoj naredbi kako biste bili spašeni.”
Tahir b. Ašur je kazao: ”Uzvišeni Allah nije dužan da pojašnjava razloge zbog kojih izdaje naredbe. On naređuje, a ljudi su dužni da se bespogovorno pokoravaju. No, pojašnjenje razloga naredbi za sobom povlači olakšanje prilikom izvršavanja istih. Takav primjer imamo u prethodno spomenutom ajetu gdje nam Uzvišeni ukazuje da mudrost povinovanja naredbama za sobom povlači koristi, a otklanja štetu. Duša ponekad mrzi nešto u čemu je velika korist, a također voli nešto u čemu je propast s aspekta konačnice i završetka stvari. Nešto može biti slasno i primamljivo, ali ako se kuša, biva uzrokom propasti. S druge strane, nešto može biti odvratno na prvi pogled, ali je u tome korist i dobro. No, većina ljudi ne obraća pažnju na konačnicu i završetak pa su stoga nosioci šerijata i učenjaci uvijek ljude podsjećali i pažnju im skretali na bitnost završetka i konačnice svih djela.”
Još jedan ajet u kojem čitamo ”Allah zna, a vi ne znate”, jesu riječi Uzvišenog: ”A kada pustite žene i one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za muževe svoje, kada se slože da lijepo žive. Ovim se savjetuju oni među vama koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet. To vam je bolje i ljepše. A Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekare, 232) U komentaru ovog ajeta, Ibn Sa’di, rahimehullah, kaže: ”Pa iako čovjek pretpostavi da je korist za ženu u tome da se ne udaje, trebao bi da zna da ‘Allah zna, a vi ne znate’, pa je stoga dužan da se pokori naredbi Onoga koji zna u čemu je korist i koji zna kako da tu korist Svojim robovima učini dostupnom na način koji je nama poznat ili nepoznat.”
Jedan od ajeta koji govore o ahlaku i nedaćama koje čovjeka zadese jesu riječi Uzvišenog: ”One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah zna, a vi ne znate.” (En-Nur, 19) Ove riječi odnose se na slučaj potvore kojim je iskušan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegova čedna i čista supruga Aiša, radijallahu anha. Isto tako, ovaj slučaj udario je temelje veličanstvenog ahlaka za buduće generacije kako da se postave u sličnim situacijama. U komentaru ovih riječi, Taberi, rahimehullah, kaže: ”Rekao je Uzvišeni: Allah zna laži onih koji su došli sa potvorom, ali vi ljudi ne znate njihove laži jer vi ne poznajete skriveno (gajb) koji je poznat samo Onome kome ništa skriveno nije. Stoga, ne širite ono o čemu znanja nemate, a posebno ne širite nešto o ženama Vjerovjesnikovim jer će vas to odvesti u propast.”
Ako musliman spozna da Allah Svojim znanjem obuhvata sve i da Mu ništa nije skriveno, da sudi onako kako On hoće, da radi šta On hoće a da je u isto vrijeme obazriv i dobar prema Svojim robovima, onda će mu robovanje biti olakšano, a zaduženja će izvršavati bespogovorno. Ispravnim shvatanjem riječi Uzvišenog: ”Allah zna, a vi ne znate”, čovjek postaje smiren znajući da Allah zna stvarnost i suštinu svih stvari te da shodno tome određuje i propisuje samo ono u čemu je korist. S druge strane, mi znamo da je naš razum ograničen i da su nam mogućnosti skučene, pa stoga ako se prepustimo svome Gospodaru uz lijepo mišljenje o Njemu, naše vjerovanje će biti potpuno, srca smirena, a upravo je u tome sreća. A samo Allah olakšava i uspjeh daje.
Napisao: dr. Velid Halid er-Rebia