Preveo: Salih ef. Haušić
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, koji čovjeka stvara u najljepšem obliku i uzdiže ga iznad mnogih Svojih stvorenja, dajući mu mnoge blagodati i iskazujući mu velike počasti. Ako čovjek ustraje u pokornosti Allahu, Allah će te Svoje blagodati i počasti još i uvećati u džennetima prepunim naslada i užitaka, ali ako ne ustraje, bit će ponižen i bolnu kaznu će iskusiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog! Samo je On Sveznajući i samo je On Stvoritelj. I svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik, jer i Allah je svjedok Svome Poslaniku, s.a.v.s., i kaže:
”…jer ti si, zaista, najljepše ćudi.” [1]
Neka je Allahov blagoslov na njega i njegove ashabe koji slijede Pravi put.
A zatim:
O ljudi, bojte se Allaha i znajte da On ne gleda u vašu vanjštinu, tj. ne gleda Allah da li ste lijepi ili ružni, visoki ili niski, nego gleda u vaša srca i djela. Samo je srce ono u šta gleda Uzvišeni Allah kod Svoga roba.
Ako je srce zdravo i ispravno, i cijelo ostalo tijelo je zdravo i ispravno, a kada to srce oboli i pokvari se, tada oboli i pokvari se cijelo ostalo tijelo, kao što nas je o tome obavijestio Allahov Poslanik, s.a.v.s.. Srce je mjesto spoznaje Allaha, ljubavi i strahopoštovanja prema Njemu, te nade u Njega. Srce je organ u kome se donosi namjera – nijjet s kojim djela postaju ispravna i primljena, ili se djela odbijaju i propadaju. Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Svi se poslovi vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada samo ono što namjerava.” [2]
Imam Šemsuddin Ibn Kajjim El-Dževzi, rahimehullah, rekao je: ”Najčasniji čovjekov organ je srce. Srce spoznaje Allaha, teži ka Njemu i voli Ga. Srce je mjesto imana i spoznaja, i njemu su se poslanici obraćali i njemu su poslani. Srcu su darovana dva najveća dara: iman i razum. Ostali organi samo slijede srce i služe mu, kao što kralju služe njegovi podanici, a pastiru njegovo stado. Slavljen neka je Onaj koji srca okreće kako On hoće, Onaj koji od tajni gajba[3] stavlja u srca ono što hoće, koji se upliće između čovjeka i njegovog srca, koji zna kakve ibadete i kakvu vjeru sadrži srce, koji srca okreće kako On hoće. On je srcima Svojih odabranih robova objavio: ”Meni se okrenite i priđite!”, pa su ona pohrlila Gospodaru svjetova, a drugim prezrenim srcima rekao: ”Sjedite s onima koji sjede.”
Allahov Poslanik, s.a.v.s. , najčešće se zaklinjao riječima: ”Ne, tako mi Onoga koji srca okreće kako On hoće!”[4], i
često je učio ovu dovu: ”Allahu moj, koji okrećeš srca, učvrsti naša srca u Svojoj vjeri.” [5]
Allahovi robovi, srca mogu postati tvrda kao kamen, pa i tvrđa, i tada se ona udaljavaju od Allaha, Njegove milosti i pokornosti Njemu. Najtvrđa srca su ona koja su najudaljenija od Allaha: to su ona srca kojima opomena ne koristi, ne omekšaju kada se posavjetuju i koja ne shvataju poruku koja im se uputi. Čovjek sa takvim srcem u prsima nosi tvrdi kamen od koga nema nikakve koristi i od koga dolazi samo zlo.
S druge strane, postoje srca koja su blaga, bogobojazna, koja shvaćaju i približavaju se Allahu i Njegovoj milosti i pokorna su Mu. To je dobro i samilosno srce i od njega dolazi samo dobro.
Postoje uzroci zbog kojih srca otvrdnu ili omekšaju. Najvažniji uzrok zbog kojih srca postaju mehka jeste učenje i slušanje Kur’ana. Uzvišeni Allah kaže:
”U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je”[6];
”… nego podsjeti Kur’anom onoga koji se prijetnje Moje boji!” [7];
”Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada se spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju…”[8];
”Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna (tvrda), i mnogi od njih su nevjernici.” [9]
Iz ovih kur’anskih ajeta vidi se da ništa kao Kur’an ne može omekšati srca, kada se uči ili sluša uz razumijevanje, kao što Uzvišeni Allah kaže:
”Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.”[10]
Stoga, svakom muslimanu najpreče je da se čvrsto drži Knjige svoga Gospodara, da je čita, razmišlja o njenim porukama i da po njoj radi, kako bi istrajao na Pravom putu, a svoje srce učinio živim. Muslimanu ne dolikuje da se poistovjeti sa sljedbenicima ranije objavljenih knjiga, koji su preuzeli i prihvatili Tevrat i Indžil, pa se onda od njega okrenuli, zbog čega su im srca postala tvrda i nikakav savjet nisu prihvatala, niti se smekšavaju zbog kazne ili prijetnje. Srca, također, smekšava i podsjećanje na smrt, prolaznost ovog svijeta i nužnost preseljenja na ahiret, a tvrdim ih čine nemar spram ahireta, zaborav da se mora umrijeti i zaokupljenost ovim svijetom. Uzvišeni Allah kaže:
”Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plate vaše, i ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” [11]
Vjerovjesnik, s.a.v.s. , rekao je: ”Posjećujte kabure jer oni podsjećaju na ahiret”;[12] ”Sjećajte se što više smrti koja ruši svaku slast.”[13]
A Uzvišeni Allah kaže:
”Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni…”[14]
Srca smekšava i podsjećanje na ranije nevjerničke narode koji su uništeni, a zaborav toga čini ih tvrdim. Kaže Uzvišeni Allah:
”I koliko smo naselja uništili, čiji su žitelji grješnici bili, i ona su opustjela, samo su ruševine ostale! I koliko bunareva ima zapuštenih i koliko visokih palata ima praznih! Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.” [15]
Srca omekšava i zikr, tj. spominjanje i sjećanje na Allaha Uzvišenog. Kaže Uzvišeni Allah:
”Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju”[16];
”…one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!”[17];
”…i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti”[18];
”I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi nemaran…” [19]
Poštivanje Allahovih odredbi, naredbi i zabrana smiruje srca isto kao što zbog nepoštivanja tih odredbi postaju tvrda. Kaže Uzvišeni Allah:
”A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: ‘Da li vas ko vidi?’ – i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrške ostavi, zato što su od onih ljudi koji neće da razumiju.”[20]
”A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: ‘Kome je od vas ova učvrstila vjerovanje?’ Što se tiče vjernika, njima je učvrstila vjerovanje, i oni se raduju; a što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje već imaju, i oni kao nevjernici umiru’[21]
Prihvatanje istine i postupanje po njoj uzrok je upute srca i znak je ispravnosti vjere, a odbacivanje istine i ostavljanje rada po njoj uzrok je zablude srca i njegova lutanja. Uzvišeni Allah kaže:
”…i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?”[22];
”Kada Musa reče narodu svome: ‘O narode moj, zašto me mučite, a dobro znate da sam ja Allahov poslanik vama! i kad oni skrenuše ustranu – Allah učini da i srca njihova ustranu skrenu – a Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji je ogrezao u grijehu.”[23]
Jedan od uzroka mehkoće srca i uzimanja pouke jeste i posmatranje bolesnih, siromašnih i napaćenih, i razmišljanje o njihovom stanju, a tvrdim ih čini obmanjenost zdravljem, snagom, bogatstvom i materijalnim dobrima. Vjerovjesnik, s.a.v.s. , rekao je: ”Gledajte u one koji su slabiji od vas, a ne gledajte u one koji su jači od vas, jer tako nikako nećete potcijeniti Allahove blagodati.”[24]
Uzvišeni Allah za narod Ad, koji se uzoholio zbog svoje snage i bogatstva, kaže:
”Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. ‘Ko je od nas jači?’ – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja Naša su poricali. I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im još na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju – patnja na onom svijetu bit će, zaista, još sramnija – i niko im neće u pomoć priteći.”[25]
Kada bi čovjek posjećivao bolnice i vidio u kakvom se sve stanju nalaze mnogi bolesni i koliko pate, te kada bi vidio siromašne i siročad, šta im sve treba i koliko su gladni, tek tada bi spoznao kako su velike Allahove blagodati u kojima on uživa i njegovo srce bi se smekšalo. Međutim, kada čovjeka to ne interesuje i kada o tome ne razmišlja, nego gleda u one koji žive u izobilju i bogatstvu, i u raskoši uživaju, onda njegovo srce postaje tvrdo. Zato je Uzvišeni Allah naredio Svom Poslaniku, s.a.v.s. , da sjedi sa siromašnim i nemoćnim vjernicima i da ih ne zapostavlja zbog bogatih, uglednih i nemarnih:
”Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.”[26]
Braćo po vjeri, budite bogobojazni i radite ono što vaša srca vraća u život, kako ne bi otvrdnula i umrla, jer od toga ovisi hoćete li biti sretni li nesretni.
Allaha molim da putem ovog Kur’ana spusti Svoj blagoslov na mene i na vas, i da se i ja i vi okoristimo njegovim ajetima i mudrim porukama!
Drugi dio hutbe
Hvala Allahu koji srca okreće kako On hoće, koji poznaje sve tajne, koji prima pokajanja od Svojih robova i koji žestoko kažnjava one čija su srca tvrda. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jednog i Jedinog, koji nema saučesnika, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s. , Allahov rob i poslanik. Njegova vjera je najpotpunija, njegovo srce najčišće, njegove riječi najistinitije, a njegova djela najiskrenija, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu, njegove ashabe i sve one koji njih slijede u dobru.
Braćo, bojte se Allaha, radite ono što vam On naređuje, klonite se onoga što vam On zabranjuje i poštujte Njegove propise, jer:
”Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca. ”[27]
U naše vrijeme tako je mnogo stvari zbog kojih srca postaju tvrda i stoga se treba kloniti tih stvari, a najopasnije od njih su sljedeće:
– zaokupljenost dunjalukom, obmanjenost njegovim vanjskim čarima i predavanje ovozemnim nasladama;
– zapostavljanje i rijetko posjećivanje džamija, boravka u njima i traćenje vremena samo na dunjaluk, te naslađivanje njegovim blagodatima;
– gledanje zabranjenih prizora na televizijskim ekranima, filmova, serija, slika u časopisima i novinama i sl.;
– slušanje muzike, muzičkih instrumenata i raznih pjesama, kojih je sve više među muslimanima. To su harami koji u srce unose dvoličnost, u duši raspaljuju strasti i sprečavaju slušanje Kur’ana. U jednom srcu teško se mogu naći šejtanova frula[28] i Kur’an Milostivog Allaha;
– pretjerana zaokupljenost sportskim susretima, navijanje za određene klubove, praćenje utakmica i trošenje mnogo vremena na to, što je u današnje vrijeme postalo preokupacija mnogih muslimanskih mladića i drugih koji su time postali opsjednuti, a od svega toga nema nikakve koristi;
– pretjerano šaljenje, pričanje i slušanje šala, dosjetki i viceva, te igra i neozbiljnost. Musliman treba da se toga kloni;
– zabranjena jela i pića. Harami koji se konzumiraju djeluju na čovjekov moral, ponašanje i otežavaju čovjeku da bude pokoran Uzvišenom Allahu, a podstiču na činjenje drugih grijeha. To se najbolje vidi na onima koji posluju s kamatom, jedu mito, konzumiraju alkoholna pića i droge. Ti grijesi ostavljaju vidan trag na tijelo onoga ko ih čini, na njegov moral i njegovo ponašanje;
– svi grijesi doprinose otvrdnjavanju srca i njegovom sljepilu, jer sprečavaju da svjetlo imana i upute dopre do njih. Uzvišeni Allah kaže:
”A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova. ”[29]
U Musnedu Ahmeda i Tirmizijinom Sunenu zabilježen je hadis u kome Ebu Hurejre, y , prenosi od Poslanika , s.a.v.s.: ”Kada god vjernik uradi grijeh, na njegovom srcu pojavi se crna tačka. Ako se kasnije pokaje, njegovo srce se očisti, a ako nastavi griješiti, ta tačka se povećava dok mu srce potpuno ne pocrni. To je onaj prekrivač srca koji Uzvišeni Allah spominje u ajetu: ‘A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova”’ [30];
– druženje s lošim ljudima i grješnicima čini srce tvrdim. Narod kaže: ”Ne raspituj se o nekom čovjeku nego pitaj kakav je onaj s kim se on druži.” Uzvišeni Allah je rekao:
”Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi više s nevjernicima kad se opomene sjetiš.” [31]
Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s. ,rekao: ”Primjer dobrog i lošeg društva je kao primjer onog ko nosi miris i onog koji puše u kovački mijeh. Onaj koji nosi miris, ili će ti ga pokloniti, ili ćeš ga od njega kupiti, ili ćeš od njega osjetiti ugodan miris. A onaj koji puše u kovački mijeh, ili će ti zapaliti odjeću, ili ćeš od njega osjetiti ružan miris.”[32]
Allahu moj, daj da budemo pravedni u riječima, djelima i svim prilikama!
Allahu moj, nemoj se prema nama ophoditi shodno našim djelima, nego po Svojoj milosti!
Allahu moj, nemoj zbog naših grijeha vlast nad nama dati onome ko se Tebe ne boji i ko nije prema nama samilostan!
Allahu moj, podari nam uputu, bogobojaznost, čednost i neovisnost o ljudima!
Allahu moj, povećaj naš ugled, daj da budemo od onih koji dobra djela čine!
Allahu moj, Tvoj nam oprost i zadovoljstvo trebaju!
Allahu moj, budi zadovoljan sa našim roditeljima, našom djecom i našim bračnim drugovima! Ti mnogo opraštaš i voliš opraštati, pa oprosti i nama.
[1] El-Kalem, 4.
[2] Hadis bilježi imam El-Buhari.
[3] Svijeta skriven od naših čula.
[4] Hadis bilježi imam El-Buhari.
[5] Bilježi ga Buhari, a El-Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.
[6] Kaf, 37.
[7] Kaf, 45.
[8] Ez-Zumer, 23.
[9] El-Hadid, 16.
[10] El-Hašr, 21.
[11] Ali Imran,185.
[12] Hadis bilježi Ibn Madže, a El-Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.
[13] Hadis bilježi El-Bezzar, a El-Albani ga je ocijenio dobrim (hasen).
[14] Junus, 7.
[15] El-Hadždž, 45-46.
[16] El-Enfal, 2.
[17] Er-Ra’d, 28.
[18] El-Kehf, 28.
[19] El-E’araf, 205.
[20] Et-Tevbe, 127
[21] Et-Tevbe, 124-125.
[22] El-En’am, 110.
[23] Es-Saff, 5.
[24] Hadis bilježi imam Muslim.
[25] Fussilet, 15-16.
[26] El-Kehf, 28.
[27] El-Hadždž, 32.
[28] Muzički instrument.
[29] El-Mutaffifiin, 14.
[30] Šejh Albani ocjenio je hadis dobrim
[31] El-En’am, 68.
[32] Muttefekun alejhi.