Priredio: Halil Makić
Mnogi neistomišljenici Ibn Tejmijje, kako bi ga omalovažili, pozivaju se na kazivanje koje navodi Ibn Betuta u svom poznatom “Putovanju” u kojem navodi da je vidio Ibn Tejmijju na minberu Damaške džamije kako drži govor ljudima i Allahovo spuštanje na dunjalučko nebo poistovjećuje sa svojim silaskom sa jedne stepenice minbera!
Kakva je istinitost ove predaje (rivajeta)?
Šta je njena bit?
Da li je Ibn Tejmijje, zaista, vjerovao u tešbih (sličnost Allaha sa Njegovim stvorenjima)?
Istina je da ono što Ibn Betuta, Allah mu oprostio, navodi o šejhul-islamu Ibn Tejmijji nema nikakve vrijednosti niti težine sa stajališta naučne i istraživačke vage.
Mnogi velikani istraživači koji su se specijalizirali za oblast o nasljedstvu Ibn Betute i Ibn Tejmijje potvrdili su da je ovo kazivanje krivotvorina koja nema lanac prenosilaca (sened) koji bi je potvrdio i doveo na prijestolje autentičnosti.
A razlog tome je u onome što slijedi:
Prvo
Potvrđenost nepreciznosti i nepouzdanja Ibn Betute u tom “Putovanju”.
Mnogi učenjaci su, kritički, analitički i naučno, govorili o “Putovanju” Ibn Betute i došli su do zaključka da su to samo puka autorova prisjećanja te se ne mogu smatrati pouzdanim izvorom na koji se može osloniti.
Ovo “Putovanje” ne ubraja se u priznata historijska djela koja se mogu koristiti kao oslonac, a da ne govorimo o njegovom autoru koji je bio nepoznat ljudima od nauke i naučnog iskustva.
Poznati istraživač Hasan Sa’ih, u predgovoru knjige “Tadžul-mefrik fi tahlijeti ulema’il-mešrik”, autora šejha Halida ibn Isa’a el-Belvija – potvrdio je da postoji mogućnost da je Ibn Betuta možda čuo za ime nekog od učenjaka (uleme) iz neke zemlje koju bi posjetio, te bi spomenuo njegovo ime u svom “Putovanju” iako tu osobu nije lično sreo ili vidio, odnosno okorištavao se onim što bi čuo i to je uvrštavao u svoje “Putovanje” kao da je sreo ili vidio tog učenjaka, kao što je to uradio u Tunisu kada je spomenuo jednog od njegovih poznatih autoriteta Ibn el-Gammaza.
A ono što još više čini jasnom ovu stvar jeste to što “Putovanje” Ibn Betute sadrži stvari koje nauka izričito odbacuje. Primjer toga jeste dio u kojem navodi da je posjetio neka ostrva i zemlje u kojima su živjele žene sa samo jednom dojkom.
Također, neka čudesa i bajke koje navodi u svom “Putovanju”, kao da je bio sudionik tih dešavanja, jasno daju do znanja čovjeku da su to krivotvorine i puke bajke koje ljudi prepričavaju!
Drugo
Ko istraži i dobro provjeri ono što o Ibn Tejmijji prenosi Ibn Betuta jasno će uvidjeti da je to njegova laž.
Naime, Ibn Betuta navodi da je jednog petka bio prisutan u džamiji kada je Ibn Tejmijje vazio ljudima sa minbera, te se spustio sa jedne stepenice minbera govoreći:
‘’Allah se spušta na dunjalučko nebo kao i što je ovo moje spuštanje…’’ itd.
Ovdje imamo nekoliko naučnih kritika od kojih su najvažnije:
- Ibn Betuta, Allah mu oprostio, slagao je i nije slušao od Ibn Tejmijje niti se sa njim sreo. Jer, on je u Damask stigao u četvrtak devetog mubarek mjeseca ramazana 726. god. po Hidžri, a Ibn Tejmijje je bio u zatvoru u tvrđavi u Damasku od početka mjeseca ša’bana te iste godine pa sve do svoje smrti uoči ponedjeljka dvadesetog zul-ka’de 728. god. po Hidžri!!
- Suštinsko pitanje ovdje je:
Kako ga je Ibn Betuta vidio kako na minberu džamije vazi ljudima i kako je to mogao čuti od njega??!
- Niko od svih onih koji su pisali biografiju šejhul-islama Ibn Tejmijje ne spominje da je on vazio ljudima sa minbera džamije. Jer, da je bilo tako, makar bi neko od njih, radi značaja, to spomenuo.
A sigurno je da je šejhul-islam Ibn Tejmijje, r.a., sjedio na stolici i držao govor ljudima
Taj njegov skup bio je krcat njegovom familijom.
- Tako poznat događaj poput ovoga i to pred mnogim ljudima, na minberu poznatog mjesta i to od poznatog alima kojem zavide i koji ima mnoge neprijatelje… i on govori ono što ljudi ne bi smjeli prešutjeti… A zatim se sa spominjanjem ovog događaja – za koji su postojali svi uzroci njegovog prenošenja i imao je broj koji doseže tevatur – izdvoji samo Ibn Betuta!!
Treće
Kada dobro provjerimo suštinu knjige “Putovanje” i budemo pravedni prema njenom autoru, nalazimo da laž, izmišljanje i bajke koje se nalaze u toj knjizi nisu djelo samog Ibn Betute, već je to podvala prepisivača ovog djela. I ovo se često dešavalo. Čak štaviše, to se dešavalo i nebeskim knjigama koje je od njihovih prepisivača zadesilo veliko izobličenje.
Imam Hafiz Ibn Hadžer ukazao je na činjenicu da Ibn Betuta, rahimehullah, nije autor svih dijelova “Putovanja”, nego je to napisao i sabrao Abdullah ibn Džezzijj el-Kelby koji je tako i ‘’nakitio’’ to djelo.
A Alame el-Belfiiky ga je (tj. Abdullaha ibn Džezzijja) optužio za laž i podmetanje!!
U uvodnom dijelu “Putovanja” Abdullah ibn Džezzijj el-Kelby kaže:
“I prenio sam značenja govora šejha Abu Abdullaha i to preciznim izrazima za svrhe koje je on ciljao i koje, ujedno, pojašnjavaju značenja koja je namjeravao potvrditi.”
A na kraju te knjige kaže:
“Ovdje se završava ono što sam sažeo od onoga što je ograničio šejh Abu Abdullah Muhammed ibn Betuta.”
Ovo nam jasno ukazuje na to da u “Putovanju” Ibn Betute nisu navedeni njegovi autentični izrazi, već je prenosilac jasno potvrdio da je ubacivao određene izraze i riječi.
Četvrto
Akida šejhul-islama, koja je od njega prenesena tevaturom, potvrđuje izmišljenost ovog kazivanja:
Ko ima makar i površno ili prosto znanje o nasljedstvu šejhul-islama Ibn Tejmijje jasno će potvrditi da je ovo kazivanje izmišljotina i podvala. Zato neka se vrati, ko hoće, na “Medžmu’atul-fetava” ili “Der’ut-te’arud…”, kako bi se uvjerio da se Ibn Tejmijje borio protiv ovakve ideje i da nije vjerovao drugačije osim onako kako su vjerovali selefi ovog ummeta, ridvanullahi alejhim.
Neka se vrati i na knjigu “Šerhu hadisin-nuzul” od Ibn Tejmijje kako bi se neposredno uvjerio u njegovu akidu spram silaska (spuštanja) Uzvišenog Gospodara i akide u Njegove atribute.
Peto
Svjedočenje pravedne i umjerene uleme:
Isto kao što postoje oni koji odobravaju laž i potvoru kako bi potpomogli svoj stav (mezheb) ili kako bi porazili svog neistomišljenika, isto tako ima mnogo onih učenjaka, uprkos različitosti mezheba, koji nisu prodali svoju vjeru i koji nisu lagali radi potpore svoga mezheba.
Svijetli primjer za to je šejh alame Ibrahim el-Kevrani el-Šafi’i el-Eš’arijj koji u svojoj ‘`Hašiji`’, koju je nazvao “Mudžella al-me’any ala šerhi aka’idid-divany”, jasno kaže:
“Ibn Tejmijje nije onaj koji zastupa tedžsim (antropomorfizam/utjelovljenje). On je jasno rekao da Allah nije tijelo i to u ‘Risali’ u kojoj je govorio o hadisu koji govori o spuštanju Allaha svake noći na dunjalučko nebo. A u jednoj drugoj ‘Risali’ on je rekao:
‘Ko kaže da je Allah poput tijela čovjeka ili da Allah, u bilo čemu, sliči, nekom od stvorenja, taj je onda onaj koji je potvorio Uzvišenog Allaha.’’’
Zatim šejh alame Ibrahim el-Kevrany kaže :
“Čak štaviše, kad je u pitanju iman, on pripada mezhebu selefa u klonjenju od onoga što je sumnjivo i čuvanju čistim i uzvišenim ovog ajeta:
‘Nije ništa kao On’.’’
Istraživač dr. Alijj el-Muntesir el-Kettany, koji je obradio knjigu “Putovanje Ibn Betute”, govoreći o ovoj priči, kaže:
“Ovo je puka potvora na šejha, rahimehullah.
Jer on je bačen u zatvor u tvrđavi Damask prije nego je Ibn Betuta došao u Damask i to za više od jednog mjeseca.
Historičari su saglasni da je on posljednji put zarobljen u tvrđavu Damask šestog ša’bana 726. hidžretske godine, a iz zatvora je izašao mrtav.
Međutim, autor Ibn Betuta na 102. stranici svoje knjige navodi da je on stigao u Damask devetog ramazana”!!
Dr. Muhammed Se’id Ramadan el-Buti kaže:
“Nas mnogo čudi kad naiđemo na fanatike koji smatraju kafirom Ibn Tejmijju, rahimehullah, i govore kako je on onaj koji zastupa tedžsim (antropomorfizam).
Ja sam dugo istraživao kako bih pronašao ideju ili makar jednu riječ koju je napisao ili izgovorio Ibn Tejmijje a koja upućuje na to da on vjeruje u antropomorfizam, kako to o njemu prenosi Es-Subhi ili drugi, i nisam našao ama baš ništa o ovome.
Zatim sam se vratio na zadnje djelo koje je napisao Abu Hasan el-Aš’arijj, a to je knjiga ‘El-Ibane’, pa sam našao da i on govori onako kako je govorio Ibn Tejmijje.
Pa zašto pokušavamo da veličamo iluziju (sumnju) koja ne postoji?
I zašto pokušavamo da pušemo u vatru cijepanja?”
Ovo je ono dok čega sam ja u ovoj brzini došao… moleći Allah da nas uputi da budemo na usluzi Njegovoj vjeri.
Napisao: Sahre el-Halaas
Preuzeto sa: http://www.saaid.net