Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Čovječe, da li si ikada razmišljao o trenutku kada će te tvoji najbliži ponijeti iz tvoje postelje, i ukoćenog i beživotnog tijela, odnijeti u gasulhanu da te posljednji put okupaju, da te zamotaju u ćefine, da ti nakon toga klanjaju dženazu, a zatim, da te spuste u kabur u kojem ćeš ostat sam, bez roditelja, djece, žene, muža, rođaka i prijatelja?! Jesi li ikada razmišljao o tom trenutku kada će te rođaci i prijatelji na rukama iznijeti iz toplog i osvjetljenog doma i spustiti te u hladnu i mračnu jamu, kada ćeš napustiti bezbrižni život u krugu svoje dijece i porodice i ostati sam u kaburu u kojem caruje tama i grobna tišina? Svaki čovjek je ponekad u životu osjetio samoću, ali znaj da je istinska samoća onda kad ostaneš sam u kaburu.Šta si pripremio za prvu noć u kaburu? Zar nisi čuo da je to mučna i strašna noć, zbog koje su plakali učenjaci, na koju su se žalili mudraci i od nje strahovali pobožnjaci?!
Prva ahiretska stanica
Prenosi se da je Rebi’a ibn Hejsem, pripremajući se za tu noć, iskopao kabur u svojoj kući i kad god bi osjetio da mu je srce otvrdlo i zaboravilo na smrt, legao bi u kabur i zamišljao kao da je umro. Zatim bi se kajao i molio da se vrati na dunjaluk, učeči kur’anski ajet: ‘’Kada nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: ‘’Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!’’ (El-Mu’minun, 99-100.) A onda je sam sebi odgovarao: ‘’Eto, vratio si se, Rebia’’, nakon čega bi ustrajavao u ibadetu i dobrim djelima.
Jedanput je Hasan Basri pratio dženazu i kad su došli do mezarja, sjeo je pored otvorenog kabura u koji je trebao biti ukopan mejt kojeg su nosili, i rekao: ‘’Stvar (tj. dunjalučki život) koja se ovako završava, u osnovi je bezvrijedna i tako je treba doživljavati, a stvar koja počinje ovim (tj. smrt) zaslužuje svaku pažnju i strah od onoga što će ona na kraju donijeti.’’
A Omer ibn Abdul-Aziz je u jednom svom predavanju, između ostaloga, rekao: ‘’Čovječe, kad prođeš pored kaburova, pozovi one koji su u njima ako ti se mogu odazvati, i zastani malo pored njih i vidi kako su blizu jedni drugih. Zatim, upitaj one među njima koji su na dunjaluku bili iznimno bogati, šta je ostalo od njihovog bogatstva? Upitaj ih šta se desilo sa njihovim jezicima kojima su govorili, i sa očima kojima su uživali u gledanju dunjalučkih blagodati? Upitaj ih o nježnim kožama na njihovim tijelima, šta su s njima uradili crvi ispod ćefina? Crvi su im pojeli jezike, unakazili lica, uništili ljepotu, polomili i rastavili udove jedne od drugih. Sami su ostali u nastambi u kojoj su noći i dani isti.’’
Kabur je prva stanica ka Ahiretu, pa kako je možemo zaboraviti kad nas od nje dijele samo riječi: taj i taj je umro! I ako uporediš kabur sa bilo čim drugim, vidjećeš da nema ništa strašnije od njega.
Prenosi se da je hazreti Osman r.a., kada bi stani pored nečijeg kabura, toliko plakao da bi mu se brada natopila suzama, pa su mu ljudi govorili: ‘’Čudno je to, kad ti se spomenu džennet i džhennem, ti ne plačeš, a kad ti se spomene kabur, ti plačeš?’’ Odgovorio je: ‘’Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘’Kabur je prva ahiretska stanica, i ako se čovjek tu spasi, onda je ono što nakon toga slijedi sve lakše. A ako se tu ne spasi, onda je ono što slijedi sve teže.’’
Šta je to berzah?
Kad god se govori o smrti i kaburu, spomene se i tzv. berzeh, ili život u berzehu nakon smrti. Šta je zapravo berzeh i šta se pod tim podrazumijeva? Poznati islamski učenjak, Ibn Redžeb el-Hanbeli u svojoj knjizi Ehvalul-kubur (Strahote kabura), o berzehu je rekao sljedeće: ‘’Allah je stvorio ljude radi ostanka, a ne radi nestanka. On je učinio da nakon stvaranja, ljudi prelaze iz jedne u drugu kuću. Nastanio ih je u dunjalučkoj kući da bi provjerio ko će od njih bolje postupati i raditi, zatim ih nastanjuje u svijetu berzeha i zadržava do Sudnjeg dana kada će ih ponovo okupiti i kada će im sviđati račun kako bi svako dobio ono što je zaradio. No, prije toga, oni i u kući berzeha osjećaju posljedice svojih djela.’’ Govoreći o berzehu, Mudžahid je rekao: ‘’Berzeh je prepreka između smrti i povratka na dunjaluk’’, ili ‘’berzeh je stanje između smrti i proživljenja.’’ Hasan Basri je kazao: ‘’To je kabur koji je između ljudi i Ahireta.’’ Imam Ša’bi je čuo jednog čovjeka kako nakon dženaze govori za čovjeka koji je umro: ‘’On je sad stanovnik Ahireta’’, pa mu je rekao: ‘’Ne govori da je stanovnik Ahireta, već stanovnik kabura.’’
Mjesto ljudskih duša dok su u berzehu
Pitanje koje se samo od sebe nameće jeste, gdje će biti ljudske duše u vremenu berzeha, odnosno u toku boravka tijela u kaburu? Što se tiče Allahovih poslanika a.s., nema nikakve sumnje da su njihove duše kod Allaha, na najuzvišenijem mjestu, u Illijjinu. U vjerodostojnim predajama zabilježeno je da su posljednje riječi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bile: ‘’U uzvišeno društvo (skup, el-meleu-l-e’ala)’’ (tj. sada se pridružujem uzvišenom društvu ili skupu) i to je ponovio nekoliko puta prije nego je preselio na Ahiret. A kad je riječ o šehidima, većina islamskih učenjaka drži da su njihove duše u džennetu. Prenosi se od Mesruka da je rekao: ‘’Pitali smo Abdullaha ibn Mes’uda o ajetu: ‘’Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga.’’ (Ali Imran, 169.) Na to je ibn Mes’ud odgovorio: ‘’Mi smo pitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome, pa je rekao: ‘’Njihove duše su u zelenoj ptici koja je u kandilu, a koje je opet obješeno o Allahov Arš. One idu po Džennetu kuda žele, a zatim se opet vrate u kandila. Kada ih Allah upita: ‘’Želite li još nešto’’, one će odgovoriti: ‘’Šta još da tražimo kad imamo mogućnost da idemo po džennetu kuda želimo.’’ To će ih upitati tri puta, pa kad vidi da nemaju potreba, ostaviće ih.’’ (Muslim) Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Vidio sam Džafera ibn Ebi Taliba u liku meleka sa dva krila kako zajedno s ostalim melekima leti po džennetu.’’ (Sahihul-džami’) To je što se tiče šehida, onih koji su poginuli u borbi na Allahovom putu, a što se tiče ostalih muslimana, oni se dijele u dvije kategorije: muslimani koji nisu zaduženi vjerskim obavezama (tj. djeca) i oni koji su zaduženi vjerskim obavezama. Kad je riječ o muslimanskoj djeci, većina učenjaka smatra da su duše muslimanske djece u džennetu. Ebu Hurejre prenosi da je Muahmmed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Djeca vjernika su na brdu u džennetu i on njima se brinu Ibrahim a.s. i njegova supruga Sara, sve dok ne budu vraćeni svojim očevima i majkama na Sudnjem danu.’’ (Sahihul-džami’) A u predaji takođe od Ebu Hurejre, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Kome umre troje malodobne djece, biće mu to zaštita od džehennmske vatre.’’ (Buharija i Muslim) Ibn Redžeb spominje predaju od Hilala ibn Jesafa koji je rekao: ‘’Sjedili smo s Ka’bom kada je došao Ibn Abas, pa je rekao Ka’bu: ‘’Ja sam shvatio sve što je u Kur’anu osim četiri riječi, pa me obavijesti o njihovom značenju.’’ Zatim ga je upitao o značenju riječi sidždžin i illijjin, a Ka’b je odgovorio: ‘’Illijjun je sedmo nebo na kojem su duše vjernika, a sidždžin je sedmi sloj zemlje i tu su duše nevjernika.’’ A što se pak tiče odraslih muslimana, mnogi kur’anski ajeti potvrđuju da su i njihove duše nakon smrti u džennetu. Tako u 26-27. ajetu sure Jasin, stoji: ‘’I reći će se: ‘’Uđi u džennet!’’ – a on će reći: ‘’Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!’’ Vjernik kojeg su nevjernici ubili, jer je prihvatio poziv poslanika koji se spominju u suri Jasin, rekao je ovo neposredno nakon ubistva, što je jasan dokaz da je njegova duša džennet nastanila.
Ispitivanje u kaburu
Jedno od temeljnih učenja islama, kad je riječ o zagrobnom životu, jeste da će svaki čovjek, nakon smrti, biti ispitivan u kaburu, svejedno da li bio ukopan u kabur ili ne, pa makar ga pojele i divlje zvijeri ili izgorio u požaru ili se utopio u moru.
Bera ibn Azib r.a. prenosi sljedeće: ‘’Izašli smo s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na dženazu jednom ensariji i kad smo došli do mezarja, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sjeo pored kabura, pa smo i mi sjeli oko njega i pažljivo slušali šta će reći, kao da su nam na glavama bile ptice. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, držao je u ruci štap s kojim je čeprkao po zemlji, a zatim je podigao glavu i rekao: ‘’Utječite se Allahu od kaburskog ‘azaba!’’ Ponovio je to dva ili tri puta, a zatim je rekao: ‘’Kada vjernik napušta dunjaluk, njemu siđu meleki s nebesa svijetlih lica poput sunca i sa sobom nose džennetske ćefine i džennetski miris, pa sjednu pored njega na udaljenosti dokle ljudski pogled može doprijeti, a onda dođe Melek smrti, sjedne mu pored glave i kaže: ‘’O čista i plemenita dušo! Izađi ka Allahovom oprostu i zadovoljstvu!’’ Njegova duša će izaći onako kao što se kap vode slije niz usnu dok čovjek pije vodu, a onda će je od Meleka smrti preuzeti meleki koji su bili u blizini i stavit će je u džennetske ćefine i namirisati džennetskim mirisom. Nakon toga će se s njom penjati prema nebesima, i kad god naiđu pored neke skupine meleka, oni će reći: ‘’Čija je ovo čista duša?’’ Meleki koji je nose, odgovorit će: ‘’To je duša tog i tog, nazivajući ga najljepšim imenima kojima su ga zvali na dunjaluku, sve dok ne dođu do prvog neba. Tada joj se otvore kapije prvog neba i meleki je nose sve do sedmog neba. Kada dođu do sedmog neba, Allah kaže: ‘’Registrujte knjigu njegovih djela u Illijjun, a zatim je vratite na zemlju u njeno tijelo.’’ Kada se duša ponovo vrati u tjelo dođu dva meleka, sjednu pored njega i pitaju ga: ‘’Ko ti je Gospodar?’’ Odgovorit će: ‘’Allah.’’ Zatim će ga upitati: ‘’Koja ti je vjera?’’ ‘’Islam’’, odgovorit će. Na kraju će ga pitati: ‘’Šta kažeš o čovjeku koji vam je poslat?’’ Odgovorit će: ‘’On je Allahov Poslanik.’’ ‘’A kako si to saznao’’, upitat će ga meleki? Odgovorit će: ‘’Čitao sam Allahovu Knjigu i povjerovao da je od Allaha.’’ Pa će glasnik s nebesa reći: ‘’Istinu je rekao, Moj rob! Ogrnite ga džennetskom odjećom i otvorite mu džennetsku kapiju.’’ On će osjetiti miris dženneta i kabur će mu se proširiti dokle pogled dopire. Zatim će mu doći čovjek lijepog izgleda, lijepe i čiste odjeće i lijepog mirisa i reći će mu: ‘’Raduj se! Ovo je dan koji ti je obećan.’’ On će reći. ‘’A ko si ti? Lice ti je lijepo i dolaziš sa dobrim vijestima.’’ Odgovorit će: ‘’Ja sam tvoje dobro djelo.’’ Nakon toga, čovjek će povikati (od radosti): ‘’Gospodaru učini da ovog trenutka nastupi Sudnji dan, pa da se sretan vratim svojoj porodici!’’
A kada nevjernik bude na samrti, sići će mu meleki crnih lica, a sa sobom će imati grubu suknenu odjeću i sjest će od njega na udaljenosti dokle ljudski pogled dopire. Zatim će mu doći Melek smrti, sjest će mu pored glave i reči: ‘’O pokvarena dušo, izađi ka srdžbi Allahovoj! Onda će je iščupati iz tjela kao što se žeravica čupa iz vlažne vune. Kada mu izvadi dušu, preuzet će je meleki koji su sjedili blizu i staviti u grubu odjeću, a iz nje će zaudarati kao iz lešine. Nakon toga će je ponijeti prema nebesima, i kad god prođu pored neke skupine meleka oni će reči: ‘’Kakav je ovo ružan miris?’’ Biće im rečeno: ‘’To je taj i taj, i prozvat će ga po najružnijim imenima po kojima je nazivan na dunjaluku. Zatim će doći sa njim do kapije prvog neba, ali im se neće otvoriti. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajet: ‘’Onima koji dokaze Naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili – kapije nebeske neće se otvoriti, i prije će debelo uže kroz iglene uši proći, nego što će oni u džennet ući.’’ (El-A’raf, 40.)
Onda će Allah reći: ‘’Registrujte knjigu njegovih djela u Sidždžinu!’’ Nakon toga će njegova duša biti bačena na zemlju. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajet: ‘’A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – biće kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.’’ (El-Hadždž, 31.) Duša ćemu se ponovo vratiti u tijelo, a onda će mu doći dva meleka i sjest će pored njega i pitati ga: ‘’Ko ti je Gospodar?’’ Odgovorit će: ‘’Ah, ah! Ne znam.’’ Zatim će ga pitati: ‘’Koja ti je vjera?’’ On će odgovorit: ‘’Ah, ah! Ne znam.’’ Zatim će ga upitati: ‘’Šta kažeš o čovjeku koji vam je poslan?’’ Odgovorit će: ‘’Ah, ah! Ne znam.’’ Tada će glasnik s nebesa reći: ‘’Slagao je! Odjenite mu džehennemsku odjeću i otvorite mu kapije džehennema!’’ On će osjetiti smrad i žestinu džehennema, a zatim će mu se stjesniti u kaburu toliko da će mu udovi preći s jedne na drugu stranu. Onda će mu doći čovjek ružnog i unakaženog lica, prljave odjeće i ružnog mirisa i reči će mu: ‘’Raduj se, ovo je tvoj dan koji ti je obećan.’’ Upitat će ga: ‘’A ko si ti, lice ti je ružno i dolaziš sa lošim vijestima?’’ Odgovorit će: ‘’Ja sam tvoje ružno djelo.’’ On će onda reći: ‘’Gospodaru učini da se nikad ne desi Sudnji dan!’’
Kaburski azab
Kabur je iskušenje i obračun, i život u njemu je ili užitak ili teška kazna. Čovjek umire na onome na čemu je i živio, a tako će biti i proživljen. A onda će jedna skupina u džennet, a druga u džehennem. Kaburska kazna i nagrada potvrđeni su Ku’ranom i sunnetom. Na to aludira i sljedeći ajet: ‘’Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: ‘’Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!’’ (El-Mu’min, 46.) To znači da se faraonova i duše njegovih sljedbenika, izlažu patnji džehennemskoj jutrom i večerom sve do Sudnjega dana. A na Sudnjem danu će se njihove duše spojiti s tijelima u džehennemskoj vatri. A što se tiče hadisa o toj temi, oni u pogledu vjerodostojnosti dostižu stepen tevatura (vjerodostojnosti u koju ne može biti sumnje). Tako se prenosi od Aiše r.a. da je ona pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o kaburskom azabu, a on joj je odgovorio: ‘’Da, Aiša. Kaburski azab je istina.’’ ‘’Nakon toga, kaže Aiša, ‘’Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se poslije svakog namaza utjecao Allahu od kaburskog azaba.’’ (Buharija i Muslim) Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Kada neko od vas bude na tešehudu (zadnjem sjedenju u namazu) neka traži utočište kod Allaha od četvero: Gospodaru utječem ti se od džehennemske vatre, od kaburskog azaba, od iskušenja života i smrti i od zla i smutnje mesiha Dedžala.’’ (Buharija i Muslim) Abdullah ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Kada neko od vas umre, predočava mu se jutrom i večerom njegovo mjesto. Ako je od stanovnika dženneta pokazuje mu se njegovo mjesto u džennetu, a ako je od stanovnika džehennema prikazuje mu se njegovo mjesto u džehennemu. Biće mu rečeno: ‘’To je tvoje mjesto i čekat će te na Sudnjem danu.’’ (Buharija i Muslim)
Uzroci kaburskog azaba
Postoje mnogobrojne predaje o grijesima zbog kojih će onaj ko ih je činio trpiti kaznu u kaburu, a mi ćemo spomenuti neke: prenošenje tuđih riječi, ogovaranje, nečuvanje od mokraće, klanjanje namaza bez prethodne potpune čistoće, ostavljanje namaza i nemaran odnos prema njemu, laž, zanemarivanje obaveze zekata, blud, krađa, izdaja, širenje smutnje među muslimanima, uzimanje kamate, odbijanje pomoći obespravljenom, konzumiranje alkohola, bespravno ubistvo i drugo.
Što se tiče vrsta kaburskog azaba i kazne, u hadisima koje smo citirali spominje se udaranje željeznim maljem, ili nečim drugim, od strane meleka, i stješnjivanje kabura. Osim toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo je i tzv. stisak u kaburu. Naime, Abdullah ibn Omer prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Ovaj čovjek (Sa’d ibn Muaz), zbog kojeg se Arš zatresao, kojem su otvorene kapije nebesa i čijoj dženazi je prisustvovalo 70 000 meleka, doživio je stisak u kaburu, pa mu je nakon toga olakšano.’’ (En-Nesai) U drugoj predaji stoji: ‘’Da se iko spasio stiska u kaburu spasio bi se Sa’d ibn Muaz. On je osjetio kaburski stisak nakon čega mu je olakšano.’’ (Sahihul-džami’)
Tijela su im propala, ali su ostale vijesti o njima
Zbog svega toga,posjećujmo mezarja i imajmo na umu da će ona sutra postati i naš dom, htjeli mi to ili ne, i pripremimo ono što će nam kabur učiniti prostranom džennetskom bašćom. Neka nas na to podstaknu i sljedeće predaje.
Ibn Redžeb prenosi da je Sabit El-Bunani ušao u mezarje i rekao: ‘’Propala su im tijela, a ostale vijesti o njima. Uistinu je rastanak blizu, a sastanak daleko.’’ Hasan Basri je jedne prilike bio cijeli dan otsutan od kuće, pa kad se vratio, pitali su ga: ‘’Gdje si bio?’’ Odgovorio je: ‘’Bio sam sa prijateljima koji me podsjete kad zaboravim, i koji me ne ogovaraju ako ja njih ogovaram.’’ Na to su mu ukućani rekli: ‘’Divni su to prijatelji! A ko su oni?’’ Odgovorio je: ‘’To su stanovnici našeg mezarja.’’
Ibn Ebi Dunya prenosi od Abdullaha ibn Sadake ibn Mirdasa koji prenosi od svoga oca da su u jednom selu u Iraku živjela trojica braće, od kojih je jedan bio namjesnik, drugi bogati trgovac, a treći je bio pobožnjak. Kada je brat pobožnjak bio na samrti, došla su mu braća u posjetu, a on im je rekao: ‘’Kada umrem okupjate me i zamotajte u skromne ćefine i na mome kaburu napišite:
Kakav užitak predstavljaju dunjalučke blagodati
Onome ko zna da će pred Allahom račun polagati
Kada će za svaku nepravdu kažnjen biti
A za svako dobro djelo u nagradi uživati.
Još im je rekao da redovno posjećuju njegov mezar, ne bi li pouku primili. Oni su ga poslušali, pa je brat koji je bio namjesnik, jedan dan sa svitom prolazio pored mezarja i svratio je na bratov kabur, ali kad se približio, čuo je da se nešto snažno srušilo u njegovom mezaru i od straha je pobjegao. Naveče je sanjao brata i u snu ga je pitao: Brate, šta je bilo ono što sam čuo? Odgovorio mu je: ‘’To je bio željezni malj koji je pao na mene. Rečeno mi je: ‘’Vidio si tada i tada čovjeka kojem se činila nepravda, a nisi mu pritekao u pomoć.’’ Kad se probudio, pozvao je svoga brata i svoje prijatelje i rekao im: ‘’Ono što je naš brat naredio da se napiše na njegovom mezaru, trebalo je napisat na nečijem drugom. Budite svjedoci da ja od danas ne želim biti namjesnik.’’ O tome je obavijestio halifu Abdulmelika ibn Mervana i on se složio s njegovom odlukom. Nakon izvjesnog vremena i njega je posjetio Melek smrti. Na samrti je svom bratu oporučio sljedeće: ‘’Kada umrem ukopaj me pored našeg brata i na mom mezaru napiši:
Kako će u dunjalučkim blagodatima uživati
Onaj ko vjeruje da će mu Melek dušu iščupati
I kome će tijesni kabur stvarni dom postati.
Rekao mu je takođe da posjećuje njegov mezar i da uči dovu za njega ne bili mu se Allah smilovao. Brat je izvršio oporuku i dok se, treći dan nakon bratove smrti, približavao njegovom mezaru, čuo je takvu lupu u njegovom kabru da je zamalo skrenuo s pameti. Te noći je sanjao brata i u snu mu rekao: ‘’Brate, jesi li nam to došao u posjetu?’’ Odgovorio mu je: ‘’Ne. Nakon odlaska nema više vraćanja na dunjaluk.’’ A reci mi, kako si?’’ Odgovorio mu je: ‘’Dobro sam, nakon tevbe i pokajanja koje sam učinio. Zaista je u tevbi sadržano svako dobro.’’ Zatim ga je upitao: ‘’A kako je naš brat?’’ Odgovorio mu je: ‘’On je u odabranom društvu.’’ ‘’Šta mi možeš reći općenito o vašem stanju’’, ponovo je upitao? Brat mu je odgovorio: ‘’Ono što uradiš sigurno ćeš naći. Zato se pripremi za putovanje koje te čeka.’’ Nakon toga, njihov treći brat je ostavio trgovinu i posvetio se ibadetu. Allah mu je podario sina koji je bio vrlo sposoban trgovac tako da je brzo unaprijedio posao i povećao kapital. No, otac mu nije mario za tim, a kada mu je došao smrtni čas, rekao je sinu: ‘’Nakon što me ispratiš s dunjaluka, mnogo se sjećaj smrti i razmišljaj o strahotama kabura.’’
Autor: Muhamed Nasirudin El-Uvejd