Preveo: Aljo ef. Cikotić
Zahvala pripada Allahu na Njegovom dobročinstvu, uputi i blagodatima. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema, veličajući tako Njegovu Uzvišenost i priznavajući Njegovo gospodarstvo i božanstvenost. Jedino se On istinski i s pravom obožava. Nema drugog tvorca kosmosa i svega što je u njemu osim Allaha Uzvišenog. Također, svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, koji je pozivao u Njegovo zadovoljstvo i koji je ljudima dostavljao Njegovu vjeru i uputu. Neka su blagoslov i mir na njega, njegovu porodicu i sve ashabe, kao i on e koji ih slijede po dobročinstvu i vjerovanju sve do Dana u kojem ćemo stati pred Njim Uzvišenim..
A zatim :
O ljudi, bojte se Allaha Uzvišenog istinski i uhvatite se za najčvršću vezu islama, obnovite svoje pokajanje, očistite svoja djela i namjere od prljavih primjesa, opskrbite se dobrim djelima, a znajte da je najbolja opskrba bogobojaznost. Čuvajte se Allahove srdžbe i osvete, jer vaša stopala vrelinu vatre ne mogu podnijeti.
Allahovi robovi, Uzvišeni Allah kaže:
“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili. Određen broj dana; a onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, isti broj drugih dana. Onima koji ga teško podnose, otkup je da siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A neka znate, bolje vam je da postite.”[1]
Post je četvrti temelj islama i jedan od njegovih najvećih stubova bez kojih islam ne može opstati kod čovjeka. Uzvišeni Allah ga je propisao i u obavezu stavio svakome muslimanu koji je punoljetan, pametan, zdrav, koji boravi kod kuće. Stoga, poduči se uslovima obaveznosti posta, muslimanu.
Prvi uslov: Da musliman bude pametan i punoljetan. Maloljetna, luda i osoba u besvjesnom stanju tokom cijelog dana posta – nisu dožni da poste, jer su izgubili razum i raspoznavanje.
Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Pero je odignuto od trojice: od onoga ko spava dok se ne probudi, ludoga dok ne dođe svijesti, malodobnog dok ne uđe u doba punoljetstva.“[2] Onaj ko je bio cijeli dan u besvjesnom stanju dužan je napostiti. Staratelj malodobnog je dužan djetetu da naredi da posti kada uvidi da dijete može podnijeti post, da bi ga tako navikao na činjenje pokornosti i da bi bio spreman primijeniti pravila posta i izvršavati ga nakon ulaska u punoljetstvo. Ova činjenica postaje obaveznom kada se maloljetni približi punoljetstvu. Od Er-Rebie bintu Muavvez, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: „Našu djecu smo učili postu, davali bismo im igračke od vune, tako kada bi neko od njih zaplakalo radi hrane dali bismo mu to da bi izdržalo do iftara.“[3]
Drugi uslov obaveznosti posta jeste mogućnost i sposobnost, a nepostojanje nemoći. Postoji različiti oblici nemogućnosti posta, a prvi je starost. Oronuli i senilni starac koji ne raspoznaje pojmove i nije u mogućnosti postiti nije dužan da posti niti da napoštava, kao i da daje iskup, već njemu je oprošteno jer Allah nikoga ne duži preko njegovih mogućnosti.
Drugo je trudnoća i dojenje. Trudnica i dojilja, ukoliko se pribojavaju za sebe ili za svoju djecu, prekinut će post i dužne su samo kasnije napostiti. Neće davati otkup, prema najispravnijem mišljenju islamskih učenjaka. Uzvišeni Allah kaže:
„Određen broj dana; a onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, isti broj drugih dana.”[4] Trudnica i dojilja spadaju pod značenje bolesnog.
U zborkama Sunena prenosi se od Enesa b. Malika, r.a., da je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i zatekao ga kako jede. Poslanik, s.a.v.s, mu reče: „Približi se i jedi.“ Enes reče: „Ja postim.“ Poslanik, s.a.v.s, reče: „Sjedi da ti pričam o namazu i postu: Uzvišeni Allah je dozvolio skraćivanje namaza klanjaču za pola i i uzimanje hrane postaču kada su na putovanju, kao što je skinuo obavezu posta sa trudnice ili dojilje.“[5]
Treći oblik nemoći je bolest, a ona je dvojaka. Prva je bolest u čije izlječenje postoji nada, kao npr. gripa, groznica. Ovakva osoba će prekinuti post ukoliko ima potrebu, a onda će ga napostiti kada ozdravi. Ukoliko umre prije nego što ozdravi neće snositi nikakav teret, kao što ni njegovi nasljednici nisu ničim zaduženi. Međutim, ukoliko je bio u mogućnosti napostiti, a nije to učinio iz nemara, njegovi nasljednici su dužni da za njega dadnu otkup ili da za njega naposte. U ovom smislu se tumače riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s: „Ko umre, a ostao je dužan napostiti, postit će za njega njegov staratelj.“[6]
Druga vrsta bolesti je ona u čije izlječenje nema nade, kao osobe koje boluju od karcinoma, ili zatajenja bubrega, a neka nas Allah od svih njih sačuva. Ovakve osobe će prekinuti post, a za svaki propušteni dan nahraniti po jednog siromaha.
Ispravno i utemeljeno davanje hrane podrazumijeva polovinu sa’a (1,5 kg) pšenice, ili neku drugu vrstu hrane koja se koristi u dotičnom području. Svakom siromahu će se dati za jedan dan. Ukoliko bi napravio hranu i pozvao onoliko siromaha koliko dana nije postio bilo bi mu dozvoljeno i ne bi za to bilo smetnje, inšaAllah Te’ala.
Allahovi robovi, ukoliko bolesnik posti podnoseći teškoće posta, njegov post je ispravan, ali je ipak ostavio šerijatsku olakšicu koju Allah Uzvišeni voli, jer je On Svojim robovima dao olakšice iz Svoje pažnje i brižnosti prema njima. Uzvišeni Allah voli da se koriste olakšice, kao što voli da se izvršavaju obaveze. Bolesnika mogu snaći štete ukoliko posti. Uzvišeni Allah kaže:
„i sami sebe ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv!”[7]“
i u vjeri vam nije ništa teško propisao.” [8]
Treći uslov obaveznosti posta muslimanu je da boravi kod kuće i da ne bude na putovanjnu na kojem mu se dozvoljava prekidanje posta i skraćivanje namaza. Ova olakšica se ostvaruje na putovanju većem od 84 km, prema mišljenju velike većine islamskih učenjaka.
Putniku je dozvoljeno prekidanje posta, pa makar putovao avionom ili ugodnim autom. Ovo je Allahova milost i olakšanje Njegovim robovima, jer kao što Vjerovjesnik, r, kaže: „Putovanje je jedan dio patnje.“[9] Putovanje uvijek sa sobom nosi poteškoće bez obzira koliko putevi i sredstva putovanja bila olakšana.
Ukoliko bi putnik postio njegov post je ispravan i za njega, inšaAllah Te’ala, nema smetnje. Hamza el-Eselmi, r.a., rekao je: „Allahov Poslaniče, osjećam snagu da postim na putovanju, da li sam griješan ukoliko prekinem post?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „To je Allahova olakšica, pa ko je prihvati dobro je, a ko želi da posti nema smetnje.“[10]
Četvrti uslov obaveznosti posta muslimanu je da bude sačuvan od šerijatskih zapreka, a one su hajz (mesntruacija), nifas (poslijeporođajno čišćenje) vezano za ženu muslimanku. Nije ispavan post žene koja se nalazi u ova dva stanja. Zapravo, zabranjeno im je postiti i obaveza im je prekinuti post.
Krv hajza i nifasa kvari post, pa ukoliko se pojavi ženi u toku dana posta, pa makar i pred sami zalazak sunca, pokvaren je post toga dana, pa joj je dužnost da naposti jedan dan umjesto toga. Ako se ne očisti,a zora je nastupila nije joj ispravan post tog dana, a ukoliko se očisti prije nastupanja zore njen post je ispravan.[11]
Aiša, radijallahu anha, kaže: „Hajz bi nas zadesio u doba Vjerovjesnika, s.a.v.s, pa bi nam bilo naređeno da napostimo propuštene dane, a nije nam bilo naređeno da naklanjamo propuštene namaze.“[12]
Post u šerijatskom smislu, Allahovi robovi, označava suzdržavanje od stvari koje ga kvare od nastupanja zore do kojom se ulazi u vrijeme obavljanja sabah namaza do zalaska sunca, s nijjetom činjenja ovog ibadeta radi Allaha Uzvišenog.
Ko bude jeo, pio ili općio sa svojom ženom namjerno, bez prisile i zaborava, njegov post je pokvaren i obaveza mu je da se suzdrži od uzimanja hrane i pića ostatak toga dana, te da naposti jedan dan umjesto toga. Neće davati kefaret za jelo i piće. Uzvišeni Allah kaže:
“Dozvoljava vam se da u noćima posta imate odnos sa ženama vašim; one su odjeća vaša, a vi ste odjeća njihova; Allah zna da sami sebe varate, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam; zato se sada sastajte s njima i žudite za onim što vam je Allah odredio; jedite i pijte sve dok budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, a potom upotpunite post, do noći; sa ženama ne općite dok ste u itikafu u džamijama; to su Allahove granice i ne približujte im se; tako Allah ljudima objašnjava znamenja Svoja, kako bi se Allaha bojali.”[13] Crna i bijela nit su bjelina zore koja se razlikuje od crnila noći.
Obaveza je onome ko spolno opći opći sa ženom u toku dana mjeseca ramazana dok posti i učini to namjerno, bez prisile, ili olakšice putovanja, da se iskupi za taj svoj postupak i pokaje se Allahu Uzvišenom zbog narušavanja svetosti ovog mjeseca.
Iskup (kefaret) se navodi u hadisu Ebu Hurejre, r.a., koji kaže: „Neki čovjek je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: „Propao sam, Allahov Poslaniče!“ Poslanik, s.a.v.s, ga upita: „A šta te je uporpastilo?“ Reče. „Imao sam odnos sa svojom ženom u ramazanu.“ Upitao ge je: „Imaš li mogućnosti da otpustiš roba?“ Reče. „Ne.“ Upita ga: „A imaš li mogućnosti da postiš dva mjeseca uzastopno svaki dan?“ Odgovori: „Ne.“ Upita: „Možeš li nahraniti šezdeset siromaha?“ Odgovori: „Ne.“ Potom je sjeo, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s, donio veću košaruv hurmi. Rekao mu je: „Podijeli ovo kao sadaku.“ Čovjek upita: „Pa ima li iko u ovoj Medini siromašniji od nas i u većoj potrebi od nas?“ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se nasmija tako d amu se ukazaše njegovi kutnjaci, a potom mu reče: „Idi i nahrani svoju porodicu.“[14] Obaveza je otkupiti se i mužu i ženi ukoliko je žena dobrovoljno stupila u odnos sa mužom. A ukoliko je bila prisiljena, obaveza je samo mužu otkupiti se. Žena neće biti sankcionisana otkupom osim što će napostiti taj dan.
Od stvari koje kvare post su namjerno povraćanje koje označava da čovjek isprazni svoj želudac od hrane i pića tako što će staviti prst u svoja usta ili namjerno se izložiti onome što će izazvati povraćanje. Ovakav postupak kvari post i obaveza je napostiti taj dan. Onaj koga povraćanje nadvlada nenamjerno, post mu je ispravan i nije dužan napostiti taj dan. Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže: „Koga povraćanje nadvlada neće napostiti, a ko izazove povraćanje dužan je napostiti.“[15]
Od stvari koje kvare post jeste i hidžama koja označava uzimanje krvi sa glave ili bilo kojeg dijela tijela. Poslanik, s.a.v.s, kaže: „Prekinuo je post i onaj koji pušta krvi i onaj kome se pušta krv.“[16] El-Buhari, Allah mu se smilovao, kaže: „O ovoj temi nema vjerodostojnijeg hadisa.“ Takožer, propisu hidžame, vezano za post, se može priključiti i puštanje krvi iz tijela na bilo koji način, ili dobrovoljno davanje krvi koje šteti postaču i slabi njegovo tijelo.
Ukoliko bi krv izašla na nos, ili nakon vađenja zuba, ili iz rane, ili se uzela iz vene radi analize, time se ne prekida post niti se nanosi šteta postaču. Najbolje bi bio da se postač svega toga sustegne čuvajući ispravnost svoga posta.
Allahovi robovi, ovo su poznate stvari koje kvare post, a pod njih spada sve ono što je u njihovom značenju: hranjive infuzije i injekcije s kojima čovjek biva neovisan o hrani i piću kvare post, jer nose značenje jela i pića. Ejakulacija čovjekovom željom, bez spolnog općenja, tako što se žena poljubi, dotakne, ili vršio onanisanje njenom rukom, ili stalno gledao u ono što je zabranjeno u vidu slika i filmova kvari post. Obaveza je takvome da se pokaje i naposti, jer sve ove spomenute stvari su u značenju spolnog odnosa, ali iskup za spolni odnos u ovom slučaju nije obavezan. Ejakulacija prilikom spavanja ili samim razmišljanjem ne kvari post i nije obaveza napostiti taj dan.
Bojte se Allaha, Allahovi robovi, i sustežite se od ovih stvari koje kvare post. Znajte, Allah vam se smilovao, postoje i stvari koje kvare post i umanjuju njegovu vrijednost i poništavaju nagradu za njega, a one nisu fizičke. To je svaki postupak, ili zabranjeni govor koji nije dozvoljen kada se i ne posti, kao što je ogovaranje, prenošenje tuđih rijči, vrijeđanje, gledanje zabranjenih slika, razvratnih filmova, slušanje muzike, muzičkih instrumenata, svirala. Sve to je zabranjeno i utiče na ispravnost posta i direktno iziskuje grijehe. Post nije samo ostavljanje hrane i pića, već je daleko uzvišeniji i veći.
Zato, muslimanu, boj se Allaha i zato nemoj svoj dan koji postiš izjednačiti sa danom u kojem ne postiš. Neka s tobom posti tvoj jezik, srce i pogled od harama.
Neka Allah i meni i vama dadne blagoslov u učenju Kur’ana. Neka nam dadne koristi iz njegovih ajeta i mudre opomene. Rekoh ono što čuste i tražim oprosta od Allaha, pa i vi ga tražite i Njemu se kajte, jer On uistinu oprašta i Samilostan je.
Druga hutba
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, svjedočim da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, koji sudruga nema. Svjedočim d aje Muhammed Allahov rob i poslanik – neka ga Allah blagoslovi i dadne mu mir, njegovoj porodici i svim ashabima.
A zatim :
O ljudi, bojte se Allaha Uzvišenog, zahvaljujte Mu, pokoravajte Mu se i znajte da vas On stalno nadgleda. Također, znajte da ćete se sa Njim susresti, pa zato čuvajte svoj post od besmislica, griješenja i spolnog općenja na bilo koji način. Približavajte se Allahu Uzvišenom dobrim djelima. Iskoristite dane i noći ovog plemenitog mjeseca u onome što će vam donijeti uspjeh ulaska u Džennet i spas od vatre, ukoliko Allah bude htio.
Allahovi robovi, znajte potom da je Uzvišeni Allah Svojim robovima postačima dao blagodat olakšanja i otklonio neugodnosti i poteškoće od njih. Islam je vjera olakšavanja i blagosti. Zato je Uzvišeni Allah Svojim robovima postačima dao olakšicu u nekim okolnostima koje se ne dešavaju njihovom voljom, ili ih čine iz zaborava, ili ne utječu na fizičku i značenjsku suštinu posta.
Od ovih šerijatskih olakšica su: onaj ko našeto pojede ili popije u zaboravu, a posti – post mu je ispravan i nije pokvaren. Nije dužan napostiti taj dan. Međutim, kada bude znao i prisjeti se da posti, a u ustima bude imao nešto hrane ili pića, obavezan je to da izbaci. Isto tako, obaveza je muslimanima kada ga vide u takvom stanju da ga opomenu da se nalazi u postu dana mjeseca ramazana.
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s: „Ko posti, pa nešto pojede ili popije iz zaborava neka nastavi postiti jer ga je Allah nahranio i napojio.“[17]
Ko osvane u stanju džunupluka poslije spolnog odnosa ili noćne ejakulacije, ili je u potrebi da se okupa nakon čišćenja od hajza i nifasa, započet će post i neće snositi nikakve posljedice, a poslije toga će se okupati, kao što je potvrđeno vjerodostojno od Vjerovjesnika, s.a.v.s..
Ispiranje usta i nosa postaču je dato kao olakšica pod uslovom da u tome ne pretjeruje iz opravdane bojazni da ne bi nešto vode došlo do njegovog grla i prekinulu njegov post. Poslanik, s.a.v.s, je rekao Lukajtu b. Sabreu: „I što više ispiraj usta i nos, osim ukoliko si postač.“[18] Ibn Kudame, Allah mu se smilovao, kaže: „Ukoliko ispere nos i usta prilikom uzimanja abdesta, pa nešto vode uđe u njegovo grlo nenamjerno i ne pretjerujući u ispiranju usta i nosa, onda neće ničim biti terećen. To se prenosi od Ibn Abbasa, r.a..“
Također, Allahovi robovi, postaču je dozvoljeno da stavi surmu, da stavlja kapi u uči ili oči, svejedno osjetio ukus toga u svome grlu ili ne zato što oči i uši nisu prolazi do utrobe. Enes b. Malik, r.a., sluga Allahovog Poslanika, s.a.v.s, je stavljao surmu dok je postio.
Postaču je također dozvoljeno da upotrebljava posebne lijekove za astmu koje se uzimaju ušmrkavanjem – ukoliko postoji potreba za njima i ukoliko je ljekar koji je izdao ovakav recept povjerljiv u vjeri i poznat po svojoj profesionalnoj odgovornosti – shodno fetvi koju su izdali poznati islamski učenjaci.
Također, dozvoljeno mu je da poljubi svoju ženu, zagrli je ili dodirne ukoliko je u mogućnosti da sebe obuzda. Vjerodostojno se prenosi od Aiše, radijallahu anha, da je rekla. „Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi ljubio dok je postio, i dodirivao dok je postio, ali on je svoje emocije mogao obuzdati.“[19] Omer b. El-Hattab, r.a., kaže: „Jednoga dana su moje emocije uzavrele, pa sam poljubio ženu dok sam postio. Potom sam otišao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: „Danas sam uradio golemu stvar, poljubio sam dok sam postio.“ Allahov Poslanik, s.a.v.s, mu reče: „Šta misliš kada ispireš usta vodom dok postiš?“ Odgovorih: „Nema smetnje za to.“ Allahov Poslanik, s.a.v.s reče: „Pa zašto onda pitaš?“ tj. Zašto postavljaš pitanje, jer je želio da mu objasni da je ovakav postupak dozvoljen.[20]
Također, postaču je dozvoljeno da se okupa s ciljem umanjivanja žeđi ili vrućine i sl. , pa makr to bilo na nekoliko trenutaka prije zalaska sunca. Abdurrahman b. Ebi Bekr od nekih Vjerovjesnikovih ashaba prenosi da je rekao: „Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s, na El-Ardžu kako zbog žeđi ili vrućine sipa vodu na svoju glavu.“[21] Postaču je dozvoljeno ono od čega se ne može sačuvati, kao što je gutanje pljuvačke, uskovitlane prašine na putu i sl. Ibn Abbas, r.a., kaže: „Nema smetnje da se kuša hrana poput sirćeta ili nečega što se želi kupiti.“ Također, dozvoljeno je ženi da po potrebi kuša hranu koju spravlja pod uslovom da ništa od te hrane ne uđe u grlo i utrobu, već smao da je kuša svojim jezikom.
Allahovi robovi, također, postač ima pravo na korištenje misvaka što je pohvalno i utemeljeno u svakom vremenu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Kada ne bih otežoa svome ummetu (ljudima) naredio bih im da koriste misvak prije obavljanja svakog namaza.“[22]
Hadis koji se prenosi od Alijja, r.a.,: „Kada postiš koristi misvak ujutro, ali ne i poslije podne“ – prenosi ga El-Bejheki i Ed-Darekutni – je veoma slab, tako da se ne koristi kao dokaz, već je u sunnetu Poslanika, s.a.v.s, zabilježeno da je redovno koristio misvak u svim okolnostima, pa tako neam razlike između vremena kada se posti i kada se ne posti.
Muslimani, bojte se Uzvišenog Allaha, donosite salavat i selam na onoga na koga vam je naredio Allah da ih donosite, kada kaže:
„Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!”[23]
Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu i blagodari Muhammeda i Muhammedovu porodicu kao što si blagodario Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. Ti si, uistinu, dostojan hvale i ponosa.
Allahu, pomozi islam i muslimane, a prepusti samima sebi one koji napuštaju vjeru.
Allahu, smiluj nam se, jer Ti si prema nama milostiv i nemoj nas kazniti, jer Ti to uvijek možeš.
Allahu, učini bijelim naša lica na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti.
Allahu, ukaži nam počast, a nemoj nas poniziti, povećaj nam, a nemoj nam umanjiti, daj nam prednost a nemoj drugima nad nama je dati.
Allahu, mi se Tebi utječemo od poniženja, nesreće, loše odredbe, zluradosti naših neprijatelja.
Allahu, Tebi pripada zahvala sve dok ne budeš zadovoljan, i Tebi pripada zahvala poslije zadovoljstva i zahvala kada Si zadovoljan.
Allahu, daj ovom ummetu razboritosti s kojom će oni koji su Ti pokorni biti ponosni, a nepokorni biti upućeni, s kojom će se naređivati dobro i odvraćati od zla. Slava Tebi pripada Gospodaru ponosa u odnosu na ono što oni iznose, neka je mir na sve poslanike i neka je zahvala Allahu Gospodaru svih svjetova.
[1] El-Bekare, 183, 184.
[2] Prenosi Ahmed, Ebu Davud i En-Nesai, a El-Albani kaže da je sahih
[3] Prenosi El-Buhari
[4] El-Bekare,184.
[5] Prenosi Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai, a El-Albani kaže da je sahih
[6] Buharija i Muslim
[7] En-Nisa, ajet 29.
[8] El-Hadždž, 78.
[9] Buharija i Muslim
[10] Muslim
[11] Pod čišćenjem se ovdje misli na prestanak krvi hajza i nifasa, jer žena koja prije nastupanja zore uoči da je krv prestala, pa se okupa nakon nastupanja zore, njen post je važeći. (nap.prev.)
[12] Muslim
[13] El-Bekare, 187.
[14] Prenosi ga skupina sabirača Sunena i Sahiha
[15] Prenosi Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed, a hadis je vjerodostojan
[16] Prenosi Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ahmed, Ibn Madže
[17] Muttefekun alejhi
[18] Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed, Albani kaze da je vjerodostojan
[19] Ebu Davud, a osnova ovog hadisa se nalazi u Buhari i Muslimu
[20] Ahmed, Ebu Davud, Bejheki sa ispravim lancem prenosilaca
[21] Ahmed i Malik sa ispravnim lancem prenosilaca
[22] Buharija i Muslim
[23] El-Ahzab, ajet 56.