Preveo: Mr. Emir Demir
Hvala Allahu, Tvorcu ljudi i Stvoritelju svega što postoji. On ima Svoja lijepa imena, velika svojstva i osobine. Zahvaljujem Mu na Njegovim blagodatima i očitim poklonima. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinog, koji sudruga nema, Boga nebesa i Zemlje, Stvoritelja kosmosa i svega što je u njemu. Svjedočim da je naš Vjerovjesnik i miljenik, Muhammed, Allahov rob i poslanik, najčišće stvorenje, pečat svih poslanika i poslanstava, neka su Allahov blagoslov i mir na njega, njegovu porodicu i ashabe kojima su date ogromne vrijednosti i počasti, te na njihove sljedbenike po dobru.
A zatim:
O ljudi, bojte se Allaha Uzvišenog i zahvaljujte se Njemu na blagodatima koje vam je dao u ovim sezonama dobra, te poklonima koje vam uručuje u vidu velikih vrijednosti i počasti. Veličajte te sezone u respektirajte ih činjenjem pokornosti, približavanjem Allahu i izbjegavanjem nepokornosti i grijeha koje vode u propast. Sve ove sezone i periodi dobra su načinjeni da bi se oprostili vaši grijesi i povećala vaša dobra djela i da bi bili podignuti na visoke stepene.
Allahovi robovi, dočekali ste časni mjesec i veliku profitabilnu sezonu, a ona je za one koje Allah uputi na činjenje dobrih djela. Dočekali ste mjesec ramazan u kojem je objavljen Kur’an, mjesec u kome se dobra djela uvišestručuju, loša djela postaju veća nego inače. Prva trećina ramazana je milost, Njegova sredina je oprost, a posljednja trećina izbavljenje iz vatre.
Uzvišeni Allah je post u danima mjeseca ramazana učinio strogom obavezom i jednim od stubova vašeg islama. Teravih-namaz je dao kao dobrovoljno djelo koje upotpunjuje vaša obavezna djela. Ko ga bude postio vjerujući i nadajući se nagradi, Allah će mu oprostiti njegove prethodne grijehe. Ko u njemu bude klanjao vjerujući i nadajući se nagradi od Alaha, Allah će mu oprostiti prethodne grijehe. Ko u ovome mjesecu obavi umru, takva umra je jednaka obavljenom hadždžu sa Vjerovjesnikom, r. U ovom mjesecu se otvaraju vrata Dženneta. Vjernici daleko više čine pokornosti Allahu, zatvaraju se vrata džehennema, pa su tako grijesi vjernika uveliko smanjeni. Također, šejtani se stavljaju u okove, pa nemaju utjecaja na vjernike kao što imaju utjecaja u drugim mjesecima mimo ramazana. O ljudi, postite kada vidite mlađak mjeseca ramazana, a nemojte postiti dan ili dva prije, jer je Vjerovjesnik, r, zabranio to osim onome ko napoštava propuštene dane prošloga ramazana – pa neka to i učini. Ili je imao običaj da tokom cijele godine posti taj dan – pa neka ga posti. Kao da ima običaj da posti svaki ponedjeljak ili četvrtak, pa se desi da ponedjeljak ili četvrtak padnu dan ili dva prije ramazana. Nema smetnje da ih takvi poste.
Nemojte postiti sumnjivi dan, a to je trideseti dan mjeseca ša’bana ukoliko noću postoji zapreka viđenja mlađaka zbog oblačnosti i sl. Od Abdullaha b. Amra, t, prenosi se da je Vjerovjesnik,r, rekao: „Mjesec se sastoji od dvadeset i devet dana, pa nemojte postiti dok ne vidite mlađak, a ako bude oblačno onda upotpunite trideset dana.“[1] Ammar b. Jasir, t, rekao je: „Ko bude postio sumnjivi dan, počinio je nepokornost Ebu El-Kasimu – Muhammedu,r.“
Ko sa sigurnošću vidi mlađak neka obavijesti nadležne ili muftije i neka to ne krije. Kada na radiju čujete proglas o nastupanju mjeseca ramazana postite, a kada čujete proglas da je nastupio mjesec ševval, onda prekinite sa postom, jer objava nadležnih o nastupanju ili kraju ramazana uzima se kao jedino ispravna presuda.
Post mjeseca ramazana je jedan od temelja islama. Uzvišeni Allah ga je propisao Svojim robovima, pa ko njegovu obaveznost porekne postao je nevjernik, jer takav utjeruje u laž Allaha i Njegovog Poslanika, kao i saglasnost svih muslimana. Uzvišeni kaže:
Propisuje vam se se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili.”[2]
Također kaže:
“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga posti,…”[3]
Post je obaveza svakom muslimanu koji je punoljetan, pametan, u mogućnosti postiti, koji boravi kod svoje kuće, svejedno radilo se o muškarcu ili ženi koja nije u periodu menstruacije, ili poslije porođajnom periodu. Post nije obaveza nevjerniku, a kada bi se desilo da pređe na islam u toku ramazana ne bi bio obavezan napostiti prethodne dane iz tog mjeseca, a ukoliko bi prešao na islam u toku dana mjeseca ramazana, trebao bi se sustegnuti od hrane i pića ostatak dan i dužnost bi mu bilo da ga naposti. Post nije obaveza malodobnom koji nije ušao u punoljetstvo, ali ukoliko mu ne bi predstavljalo poteškoću trebalo bi da posti kako bi se navikao. Ashabi, radijllahu anhum, su naređivali svojoj djeci da poste, pa bi djeca plakala od gladi, a oni bi im davali igračke s kojima bi se zabavljali do zalaska sunca.
Maloljetni postaje punoljetan ukoliko je muško, sa jednom od tri stvari: da napuni petnaest godina, da mu sitdno mjesto počne obrastati dlakama, ili da ejakulira noću. Žensko dijete ima i četvrtu varijantu, a ona je pojava menstruacije.
Kada se malodobnom dijetetu desi jedna od ovih stvari, postalo je punoljetno i obavezano je Allahovim naredbama, te ostalim propisima ukoliko je dijete razumno.
Nije obaveza postiti onoj osobi koja nije tazumna, kao što su neuračunljive i senilne osobe. Nije obaveza da poste niti je obaveza da se za njih dadne otkup, kao što nije obaveza da se čiste za namaz i da klanjaju namaz, jer onaj ko izgubi moć raspoznavanja stavlja se na stepen djeteta koje nema moć raspoznavanja prije sedme godine.
Nije obaveza da posti onaj ko je u stalnoj nemogućnosti, kao što su oronuli starci i bolesnici za koje ne postoji nada da će biti izliječeni, ali će oni za svaki dan mjeseca ramazana umjesto svoga posta nahraniti jednog siromaha. Za svakog siromaha dat će četvrtinu vjerovjesničkog sa’a pšenice, a najbolje je da uz to daju kakav prilog u vidu mesa i sl. Bolesnik u čije izlječenje postoji nada ukoliko mu post ne predstavlja poteškoću niti mu šteti, obaveza mu je da posti jer nema opravdanja za njegovo ispuštanje. Ukoliko mu je teško postiti, ali mu post ne šteti, onda će ga prekinuti i pokuđeno je da posti. Ukoliko mu post šteti zabranjeno mu je da posti, a kada bude izliječen napostiti će ono što je propustio. Ukoliko umre prije izlječenja neće snositi nikakve posljedice.
Trudnica kojoj je teško postiti zbog iznemoglosti ili težine trudnoće, dozvoljeno joj je da ne posti, a zatim će kasnije napostiti kada bude u mogućnosti prije poroda ili poslije nakon čišćenja od nifasa. Dojilja kojoj je teško postiti zbog dojenja ili zbog mogućnosti smanjenja mlijeka, što bi naštetio ishrani djeteta, također, neće postiti, a zatim će kasnije napostiti u danima u kojima neće imati poteškoće ili pomanjkanja mlijeka.
Ukoliko putnik svojim putovanjem ima cilj izbjegavanja posta, onda mu je prekidanje posta zabranjeno i obaveza mu je postiti, a ukoliko mu nije cilj ova manipulacija, daje mu se na izbor da posti ili ne posti. Napostiti će dane koje nije postio, a najbolje mu je da čini ono što je najlakše.
Ukoliko opravdanje za postom i prekidanje posta budu jednaki, onda je bolje da posti, jer je tako Vjerovjesnik, r, postupao, a također takvim postupkom prije skida obavezu posta sa sebe i lakše mu je tako postupiti u većini slučajeva, nego napaštati. Ukoliko mu je teško postiti zbog putovanja pokuđeno je da posti. Ukoliko bi mu bilo izuzetno teško postiti, onda mu je to strogo zabranjeno, jer Vjerovjsnik, r, u godini Oslobođenja Mekke krenuo ka Meki u mjesecu ramazanu, pa je postio. Rečeno mu je: „Nekim ljudima je teško postiti, ali se oni povode za tvojim postupkom.“ Zatim je rekao da mu se donese posuda vode poslije ikindije pa ju je podigao tako da su ga ljudi gledali, a onda je pio na očigled ljudi. Poslije mu je rečeno da su neki ljudi nastavili postiti, pa je rekao: „Oni su nepokorni, oni su nepokorni.“[4]
Nema nikakve razlike između putovanja koje iznenadno dođe i kratko traje radi neke potrebe, ili duže traje, kao npr. vozači taksija ili drugih prevoznih sredstava, jer kada izađu iz svojih gradova oni su putnici i dozvoljeno im je ono što je dozvoljeno i drugim putnicima, kao što je prekidanje posta u ramazanu, skraćivanje četverorekatnog namaza na dva rekata, spajanje podne i ikindije, akšama i jacije kada postoji potreba za tim. Bolje im je prekinuti post nego postiti, ukoliko im prekidanje posta više odgovara, pa će ga napostiti kada se vrate u svoja mjesta. Kada izađu iz svojih mjesta oni su putnici, pa im u tom pogledu pripadaju sve dužnosti, a i obaveze.
Ko bude krenuo na putovanje u toku dana mjeseca ramazana, a zapostio je, bolje mu je da upotpuni taj dan postom, a ako bude osjećao teškoću zbog njega, neka prekine post, a zatim ga kasnije naposti. Kretanje na putovanje nije određeno vremenski, jer ko izađe iz svoga grada kao putnik on je na putovanju sve dok se ne vrati u svoj grad ili ne bude duže boravio u gradu u koji je otputovao, osim ukoliko dužim boravkom u drugom gradu ne bude imao cilj manipulacije i izbjegavanja posta, tada mu je haram da prekida post i obaveza mu je postiti, jer obaveze koje je Allah propisao ne spadaju sa obveznika ukoliko ih manipulativno izbjegavaju.
Nije obaveza postiti ženi u menstruaciji ili postoporođajnom čišćenju (hajzi i nifas), niti je takav post ispravan, osim da uđu u period čistoće prije zore, pa makar i na jedan trenutak. Tada im post postaje obaveza i ispravan je, pa makar se okupale poslije nastupanja zore. Također, obaveza im je da naposte prethodne dane koje nisu postile.
O muslimani, Vjerovjesnik, r, nas je podstakao na obavljanje dobrovoljnih namaza u ovom mjesecu, pa kaže: „Ko mjesec ramazan provede u namazu vjerujući i nadajući se nagradi, oprošteni su mu prethodni grijesi.“[5] Teravih namaz spada u namaze koji se obavljaju u mjesecu ramazanu, pa ga zato klanjajte lijepo ga izvršavajući i ostanite sa vašim imamom do kraja namaza dok i on ne ode sa mjesta klanjanja, jer onaj ko tako postupi bit će mu upisano kao da je klanjao cijelu noć, pa makar poslije spavao u svojoj postelji.
Imami su dužni da se pribojavao Allaha Uzvišenog u pogledu teravih namaza i da paze na one koji iza njih klanjaju lijepo obavljajući namaz i smireno bez ubrzavanja i požurivanja tako da sebi i onima koji se za njim povode uskrate dobro, pa da klanjaju oponašajući kljucanje gavrana ne smirujući se na rukuu, sedždi, sjedenjima i povratku sa rukua.
Imami ne smiju imati namjeru da izađu prije ljudi, ili da obavljaju namaz sa što više predaje selama bez obavljanja namaza na ispravan način. Uzvišeni Allah kaže:
„..koji će od vas bolje postupati;..“ [6]
Uzvišeni nije rekao „ko će od vas brže završtiti ili više djela učiniti“.
Vaš Vjerovjesnik, r, je najviše nastojao da učini dobra i bio ja najbolji uzor onima koji se nadaju susretu sa Allahom i Sudnjem danu, ali ipak nije klanjao više od jedanaest rekata ni u ramazanu ni van njega. Od Ibn Abbasa, y, prenosi se da je Vjerovjesnik, r, predvodio svoje ashabe u teravih namazu u ramazanu, a zatim je napustio taj namaz bojeći se da će im biti porpisan pa ga neće moći obavljati.“[7]
Vjerodostojno se prenosi od vođe vjernika Omera b. Hattaba, t, da je naredio Ubejju b. K’abu i Temimu ed-Dariju da ljude predvode u tearvih namazu sa jedanaest rekata. Ovo je boj rekata koje je obavljao Vjerovjesnik, r, u kontinuitetu, a u tome ga je slijedio i pravedni halifa Omer b. El-Hattab. Ovo je najbolji broj rekata koji se može klanjati pri teravih namazu. Ukoliko bi čovjek dodao broj rekata iz želje za povećanjem,a ne iz želje za izbjegavanjem sunneta, nakon što mu je sunnet pojašnjen, to mu se neće negirati, jer postoje o tome predaje od naših ispravnih prethodnika. Ono što treba negirati jeste brzo obavljanje teravih namaza koje čine neki imami uskraćujući dobro i sebi, a i onima koji za njima klanjaju.
Neka Allah Uzvišeni i mene i vas uputi na korištenje vremena u pokornosti. Neka ans sačuva od činjenja ružnih djela i grijeha, neka nas uputi na pravi put i zaštiti nas od puta džehennema, neka nas učini od onih koji poste ramazan i klanjaju u njemu, vjerujući u Njega Uzvišenog i nadajući se nagradi od Njega. On je uistinu Darežljiv i Plemenit.
Rekoh vam ovo i tražim oprosta za sebe i za vas i za sve muslimane od svakoga grijeha, pa i vi zatražite oprosta, jer On uistinu mnogo prašta i Milostiv je.
Druga hutba
Zahvala pripada Allahu Jedinome, Koji nam je dao blagodat vjerovanja i ukazao nam počast između ostalih Svojih stvorenja najboljim osnovama vjere i izvršavanjem naredbi i propisa. Donosim blagoslov i mir na onoga najboljeg koji klanjao i postio – neka su na njega Allahov blagoslov i mir, njegovu porodicu, bogobojazne, upućene i dobre ashabe, a zatim…
Allahovi robovi, pošto duše svojom prirodom teže ka životu, onda duše vjernika nadaju se dužem životu, a posebno u mjesecu ramazanu s ciljem trgovanja dobrim djelima i skrbljenju plemenitim postupcima. U hadisu se navodi: „Ko se bude Allahu približio u mjesecu ramazanu jednim dobrom, kao da je učinio sedamdeset farzova mimo mjeseca ramazana.“ Ovo je uistinu veliko obilje, pa čovjek biva obuzet željama za njegovom realizacijom u ramazanu. Međutim, ukoliko emocije ostanu hladne i duše izgube ovaj plemeniti osjećaj – iskreni vjerski duh, tada će se situacija obrnuti i osvanut će oni koji se usuđuju jesti u danima ramazana bez opravdanog razloga za prekidanje posta, kao što su bolest ili šerijatska olakšica poput putovanja i sl. Ovakvo zastranjivanje sa puta vjernika i odstupanje od njihovog pravca predstavlja veliku propast koja će se posebno očitovati na Dan obračćuna dan kada će se postaći radovati Allahovom obećanju koje će se ostvariti lijepom nagradom. Uzvišeni kaže:
„Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!’”[8] To je dan u kojem će Allah izvršiti pravednu odmazdu od onih koji su se usuđivali narušavati ono što je On postavio kao obavezno. Uzvišeni kaže:
“A na Dan kad budu oni koji nisu vjerovali Vatri izloženi, reći će se: ‘Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bit ćete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste griješili.’”[9]
Pravedni halifa Omer b. El-Hattab sustezao se od mnogih lijepih jela i pića govoreći: „Bojim se da ne budem od onih za koje Allah Uzvišeni kaže:„‘Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili.“ Zar se oni koji su se osmjelili protiv Allaha prekidanjem posta u ramazanu ne boje toga dana? Zato neka ne ubrzavaju ono što im je Allah zabranio bojeći se uskraćivanja blagodati na Ahiretu i Njegovih dobara, kao i bojeći se patnje u vatri džehennema.
Zato, Allahovi robovi, bojte se Allaha i pripremite se za doček ovog plemenitog gosta – ovog blagoslovljenog i velikog mjeseca bivajući spremni za post u njemu i obavljanje namaza u njegovim noćima, takmičenje u djelima dobra, te izlaganjima povjetarcima milosti Uzvišenog Gospodara, pa možda u jednom časku Allahovog zadovoljstva čovjeka sustigne jedan od ovih povjetaraca i s njime se popne na stepene Allahu privrženih. Čuvaj se nemara u mjesecu posta, oklijevanja u postu i proalaženju neopravdanih isprika za neizvršavanje ove obaveze koju vam je Allah propisao. Uzvišeni vas drži pod prismotrom, Njegova osveta je silna, pa teško li onima koji su nemarni, obmanjeni i razuzdani.
Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu i blagodari Muhammeda i Muhammedovu porodicu kao što si blagodario Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. Ti si uistinu dostojan hvalče i ponosa.
Allahu, pomozi islam i muslimane, a prepusti samima sebi one koji napuštaju vjeru.
Allahu, smiluj nam se, jer Ti si prema nama milostiv i nemoj nas kazniti, jer Ti to uvijek možeš.
Allahu, učini bijelim naša lica na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti.
Allahu, ukaži nam počast, a nemoj nas poniziti, povećaj nam, a nemoj nam umanjiti, daj nam prednost a nemoj drugima nad nama je dati.
Allahu, mi se Tebi utječemo od poniženja, nesreće, loše odredbe, zluradosti naših neprijatelja.
Allahu, Tebi pripada zahvala sve dok ne budeš zadovoljan, i Tebi pripada zahvala poslije zadovoljstva i zahvala kada Si zadovoljan.
Allahu, daj ovom ummetu razboritosti s kojom će oni koji su Ti pokorni biti ponosni, a nepokorni biti upućeni, s kojom će se naređivati dobro i odvraćati od zla. Slava Tebi pripada Gospodaru ponosa u odnosu na ono što oni iznose, neka je mir na sve poslanike i neka je zahvala Allahu Gospodaru svih svjetova.
[1] Buharija
[2] Sura El-Bekare, ajet 183.
[3] Sura El-Bekare, ajet 185
[4] Muslim
[5] Buhari i Muslim
[6] Sura El-Mulk, ajet, 2.
[7] Muslim
[8] Sura El-Hakkah, 24.
[9] Sura El-Ahkaf, ajet 20.