Priredio: Tarik Beganović
Razumijevanje Allahovih, subhanehu ve te’ala, imena i svojstava je najuzvišenije i najvažnije znanje i na njega se, prije svega, odnose riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Kome Allah želi dobro, pouči ga razumijevanju vjere.“ (Buharija, 71, Muslim, 1037) Dakle, stjecanje ovog znanja spada u prioritete, predstavlja najveći cilj do kojeg vjernici treba da se natječu i najbolji put do Allahovog, dželle šanuhu, zadovoljstva. Kao što svaka građevina ima svoju osnovu, temelj, tako i islam ima svoju osnovu, a to je vjerovanje u Allaha, subhanehu ve te’ala, i u Njegova uzvišena imena i svojstva. Što osnova, tj. temelj bude čvršći, i građevina će biti stabilnija i sigurnija od rušenja. Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”Ko želi visoku građevinu, neka dobro povede računa o njenim temeljima, neka ih učvrsti i utvrdi, jer visina građevine ovisi o čvrstoći i utvrđenosti temelja. Djela i deredže (stepeni) su građevina, a njen temelj je iman, pa ako temelj bude stabilan, moći će nositi visoku građevinu, a ako se nešto od građevine i sruši, lahko ju je popraviti. Međutim, ako temelj bude nestabilan, neće moći ni držati građevinu, niti građevina može ići u visinu, a ako se nešto od temelja sruši, i građevina će se srušiti. Pametan će posvetiti najviše pažnje ispravljanju temelja i njegovom utvrđivanju, a neznalica će podizati građevinu bez temelja, koja će se lahko srušiti. Uzvišeni je rekao: ‘Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili, ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši?’ (prijevod značenja Et-Tevbe, 109). Stoga svoju građevinu podiži na jakim temeljima imana, pa ako se vrh građevine i poljulja, njega je lakše ustabiliti i popraviti nego pokvarene temelje. A taj temelj čine dvije stvari:
Prva: Ispravnost spoznaje Allaha, Njegovih naredbi i Njegovih imena i svojstava.
Druga: Iskrena pokornost Allahu, tebareke ve te’ala, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je najbolja i najsigurnija osnova na kojoj čovjek može da gradi svoj iman.“ (Ibnul-Kajjim, El-Fevaid)
Zbog toga su kur’anski dokazi i primjeri koji ukazuju na važnost ovog temelja, ove osnove, mnogobrojni. Skoro da nema ajeta a da se u njemu ne spominje neko od Allahovih, dželle šanuhu, imena ili svojstava, što ukazuje na važnost poznavanja Allahovih imena i svojstava i njihovog razumijevanja. Kako i ne bi zaslužila taj položaj, kada je to cilj i svrha stvaranja ljudi. Tevhid zbog kojeg je Allah stvorio stvorenja dijeli se na dvije vrste:
1. Tevhidu el-m’arifeti ve el-isbat – tevhid spoznaje i potvrđivanja. U ovu vrstu spada tevhid er-rububije (Allahovo jedinstvo u božanstvenosti) i tevhidu el-esmai ve es-sifat (Allahovo jedinstvo u lijepim imenima i uzvišenim svojstvima).
2. Tevhidu et-talebi ve el-kasd – tevhid molbe i usmjeravanja u obožavanju. U ovu vrstu spada tevhid el-uluhijjeh (Allahova jednoća u obožavanju).
Dokaz za prvu vrstu su Allahove riječi: ”Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio, Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a neka znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!“ (Prijevod značenja Et-Talak, 12) Dokaz za drugu vrstu su Allahove riječi: ”Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Mene obožavaju.“ (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 56)
U prvom ajetu Uzvišeni pojašnjava razlog stvaranja, tj. upućuje ljude da kroz razmišljanje o stvaranju spoznaju Allaha, a u drugom ajetu pojašnjava da je razlog stvaranja obožavanje Allaha. Otuda tevhid podrazumijeva i znanje i djelo. Mnogi kur’anski ajeti ukazuju na važnost i obavezu stjecanja ovog plemenitog znanja o Allahovim, subhanehu ve te’ala, imenima i svojstvima. Uzvišeni Allah rekao je: ”A ako skrenete, nakon što su vam već došli jasni dokazi, onda znajte da je Allah silan i mudar“ (prijevod značenja El-Bekare, 209); ”I znajte da Allah sve zna” (prijevod značenja El-Bekare, 231); ”I znajte da Allah dobro vidi ono što radite“ (prijevod značenja El-Bekare, 233); ”I znajte da Allah prašta i da je blag“ (prijevod značenja El-Bekare, 235); ”I znajte da Allah sve čuje i sve zna“ (prijevod značenja El-Bekare, 244); ”Neka znate da Allah strogo kažnjava, ali i da prašta i da je milostiv“ (prijevod značenja El-Maide, 98); ”I znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač!“ (prijevod značenja El-Enfal, 40); ”I znajte da Allah zna šta je u dušama vašim, pa Ga se pričuvajte“ (prijevod značenja El-Bekare, 235). Allah, subhanehu ve te’ala, u velikom broju kur’anskih ajeta spominje Svoja uzvišena imena i svojstva, i ništa drugo toliko ne spominje, a to svakako ukazuje na njihovu važnost i veličinu. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi, rekao je: ”U Kur’anu se Allahova imena, svojstva i radnje spominju više nego što se spominje jelo, piće i bračni život u Džennetu. Tako su ajeti koji sadrže Allahova imena i svojstava veće vrijednosti od ajeta koji govore o drugom svijetu, pa je tako najčasniji i najuzvišeniji ajet u Kur’anu Ajetul-Kursijja koji samo govori o Allahu, subhanehu ve te’ala, od početka do kraja. U hadisu koji bilježi Muslim prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao Ubejja ibn Ka’ba, radijallahu anhu: ‘Znaš li koji je ajet iz Allahove Knjige, koju pamtiš, najuzvišeniji?’ Ubejj ibn Ka’b, radijallahu anhu, rekao je: ‘Allahu la ilahe illa huve el-Hajju el-Kajjum… (Ajetul-kursijja).’ Nakon toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potapšao je Ubejja po grudima i rekao mu: ‘Allah ti povećao znanje!’“ (Muslim, 810) Najvrednija sura u Kur’anu je “Majka Kur’ana” – El-Fatiha, kao što se vjerodostojno prenosi od Ebu Se’ida bin El-Mu’alle da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Doista, nije objavljena sura u Tevratu, niti Indžilu, niti Zeburu, niti Kur’anu slična njoj. Ona je sedam ajeta koji se ponavljaju i časni Kur’an koji mi je dat’ (Buharija, 4474), a u njoj se spominju Allahova imena i svojstva više nego što se spominje drugi svijet. Također, vjerodostojno se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za suru Kul-huvallahu ehad rekao da je ravna jednoj trećini Kur’ana (Buharija, 5013, Muslim, 811, 812), upravo zbog toga što govori samo o Allahu, subhanehu ve te’ala, Njegovim imenima i svojstvima, kao što i jedna trećina cijelog Kur’ana govori o Svevišnjem Allahu. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, koji je često učio suru El-Ihlas i govorio: ‘Uistinu, ja je volim jer ona opisuje Milostivoga’, obradovao riječima da i Allah njega voli zbog toga (Buharija, 7375 i Muslim, 813), tako je pojasnio da Allah voli onoga ko voli spominjati Njegova svojstva.“ (Ibn Tejmijje, Der’ut-te’arud, 5/310-312)
Sve ovo nam ukazuje na važnost i veličinu znanja o Allahovim uzvišenim imenima i svojstvima i na dobra koja proizlaze iz njega, te da je ono jedan od temelja imana i šartova islama. A kako može uspjeti narod koji ne poznaje svoga Stvoritelja, Onoga ko ih je stvorio i dao im nepobrojive blagodati?! Kako mogu uspjeti oni koji ne poznaju Njegova imena i svojstva?! Kako mogu uspjeti oni koji ne znaju i neće da znaju da je Allah, dželle šanuhi, Jedini koji zaslužuje da Mu se ibadet čini?! Većinu ljudi je, ono što je za njih stvoreno, odvratilo od onoga za šta su stvoreni, a Allah upozorava Svoje robove na to riječima: ”O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će izgubljeni.“ (Prijevod značenja El-Munafikun, 9)
Po djelu: “Esmaullahil-husna”, šejha dr. Abdur-Rezzaka el-Bedra, hafizehullah (Allah ga sačuvao)
Priredio: Tarik Beganović, prof.