Preveo: Ahmed Džinović
U svojim predavanjima govorio sam o značenju Allahovog, subhanehu ve te´ala, prisustva sa Njegovim stvorenjima, pa su neki ljudi razumjeli ono na što ja nisam ukazivao, niti to predstavlja moje uvjerenje. Otuda su stigla mnoga pitanja o tome kakav je stav u vezi Allahovog, subhanehu ve te´ala, prisustva sa Njegovim stvorenjima? Stoga, kako bih otklonio pogrešna uvjerenja u vezi sa pitanjem Allahovog prisustva i objasnio značenje ovog veličanstvenog svojstva kojim je Allah, subhanehu ve te´ala, u nekoliko ajeta iz Kur’ana opisao Sebe i kojim Ga je opisao Njegov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, konstatiram sljedeće:
Prvo: Allahovo prisustvo sa Njegovim stvorenjima utvrđeno je Kur’anom, sunnetom i konsenzusom ispravnih prethodnika: Uzvišeni Allah kaže: “On je s vama gdje god bili” (prijevod značenja El-Hadid, 4); “Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i koji dobra djela čine” (prijevod značenja En-Nahl, 128). Kada je Uzvišeni poslao Musaa i Haruna faraonu, rekao im je: “Ne bojte se!’ – reče On – “Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim” (prijevod značenja Taha, 46). A o Svom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ako ga vi ne pomognete, pa – pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: ‘Ne brini se, Allah je s nama!”‘ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 40) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolji iman je da znaš da je Allah s tobom gdje god budeš!” (Ebu Nu’ajm u El-Hil-jetu, 6/124 i El-Bejheki u El-Erbe’unes-sugra, br. 24) Šejhul-islam Ibn Tejmijje ocijenio ga je hasenom u El-‘Akidetul-vasitijje, a neki učenjaci su ga ocijenili daifom, a prethodno smo naveli šta je rekao Allah, subhanehu ve te´ala, o svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđujući Svoje prisustvo s njim. Naši ispravni prethodnici saglasni su u potvrđivanju Allahovog prisustva sa Njegovim stvorenjima.
Drugo: Ovo prisustvo je istina u svom stvarnom značenju, ali je to prisustvo koje dolikuje Allahu, subhanehu ve te´ala, i ne nalikuje nikakvom prisustvu stvorenja sa stvorenjima, shodno riječima Uzvišenog o Sebi: “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi” (prijevod značenja Eš-Šura, 11); “Znaš li da ime Njegovo ima iko!” (prijevod značenja Merjem, 65); “I niko Mu ravan nije!” (prijevod značenja El-Ihlas, 4), kao i ostala Njegova svojstva koja su potvrđena u njihovom stvarnom značenju, i na način koji Mu dolikuje, i koja ne sliče svojstvima stvorenja. Ibn Abdul-Berr rekao je: “Pripadnici ehlis-sunneta su saglasni oko svih svojstava koja su spomenuta u Kur’anu i sunnetu i u obavezu vjerovanja u njih te njihovom prihvatanju u njihovom stvarnom značenju, a ne u prenesenom, bez ikakve kvalifikacije nečega od toga i bez ograničavanja pri Njemu nekog ograničenog svojstva.” (Ovo je od njega prenio Ibn Tejmijje u El-Fetval-hamevijje, str. 87 petog toma iz Medžmu’ul-fetava od Ibn Kasima) Šejhul-islam je u ovom djelu, str. 102 spomenutog toma, rekao: “Neka niko nikada ne misli da je nešto od toga – tj. od onoga što je došlo u Kur’anu i sunnetu – u kontradiktornosti jedno s drugim, npr. da neko kaže da je ono što je navedeno u Kur’anu i sunnetu o tome da je Allah iznad Arša u kontradiktornosti sa vanjskim značenjem Njegovih riječi: ‘On je s vama gdje god bili’ (prijevod značenja El-Hadid, 4) i Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Kada neko do vas ustane da obavi namaz, zaista je Allah ispred njegovog lica” (muttefekun `alejhi), i slično tome. To je pogrešno, jer je Allah, subhanehu ve te´ala, sa nama u stvarnom značenju i On je iznad Arša u stvarnom značenju, kao što je Allah, subhanehu ve te´ala, to dvoje spojio u Svojim riječima: ‘U šest vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju stvorio, i onda se iznad Arša uzdigao; On zna šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlazi i šta s neba silazi i šta se prema njemu diže, On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi’ (prijevod značenja El-Hadid, 4). Tako nas je obavijestio da je On iznad Arša i da sve zna te da je sa nama gdje god se nalazimo, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,u hadisu ‘el-ev’al’: ‘Allah je iznad Arša i zna sve o vama.’ U ovom kontekstu prijedlog ‘sa’, kada se spomene neograničeno, jasno upućuje na uopćenu usporedbu, bez obaveze dodira ili prisustva sa desne ili lijeve strane. Ako bude ograničena nekim od značenja, onda ukazuje na združenost u tom značenju, jer se kaže: ‘Još uvijek se krećemo a Mjesec sa nama, ili zvijezda sa nama, iako su oni iznad nas.’ Tako je i Allah sa Svojim stvorenjima u stvarnom značenju i On je iznad svoga Arša u stvarnom značenju.”
Treće: Ovo prisustvo podrazumijeva Njegovo obuhvatanje stvorenja znanjem, moći, sluhom, vidom, vlašću, upravljanjem i druga značenja Njegovog gospodarstva, u slučaju da je to opća prisutnost koja nije posebno određena za neku osobu ili osobinu, kao što su riječi Uzvišenog: “On je s vama gdje god bili” (prijevod značenja El-Hadid, 4); “Nema tajnih razgovora među trojicom a da On nije četvrti, niti među petoricom a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili” (prijevod značenja El-Mudžadele, 7 ), a ako bude posebno određena za neku osobu ili osobinu, onda još podrazumijeva i pomoć, podršku, uputu i usmjeravanje. Primjer za određeno prisustvo uz neku osobu: Allahove, subhanehu ve te´ala, riječi Musau i Harunu: “Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim” (prijevod značenja Taha, 46) i Njegove riječi u kojima navodi govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “…i kada je on rekao drugu svome: ‘Ne brini se, Allah je s nama!”‘ (prijevod značenja Et-Tevbe, 40). Također primjer za određeno prisustvo uz neku osobinu su i riječi Uzvišenog: “I budite strpljivi, jer Allah je, zaista, na strani strpljivih”, dok su mnogi primjeri u Kur’anu za ovu vrstu prisustva.
• Šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao je: “Principi ovog prisustva razlikuju se shodno izvorima, pa kada je On rekao: ‘On zna šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlazi’ (prijevod značenja El-Hadid, 4), do Njegovih riječi: ‘On je s vama gdje god bili’ (kraj istog ajeta), onda je vanjsko, jasno značenje ovog ajeta ukazalo da je princip ove prisutnosti i ono što iz nje proizlazi to da vas On posmatra i prati, te da vas nadzire i zna sve o vama. To je značenje riječi selefa da je On s njima Svojim sveobuhvatnim znanjem, i to je vanjsko značenje ovih riječi i njihova suština.” Također je kazao: “Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao svome saputniku u pećini: “Ne žalosti se, zaista je Allah s nama”, to je također uistinu bilo u svom vanjskom značenju, a situacija ukazuje na to da je princip prisustva u ovom slučaju prisustvo koje znači nadziranje, pomoć i podršku, a isti slučaj je i sa Njegovim riječima: ‘Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i koji dobra djela čine’ (prijevod značenja En-Nahl, 128), te sa Njegovim riječima upućenim Musau i Harunu: ‘Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim’ (prijevod značenja Taha, 46). Ovdje se prisustvo poima shodno vanjskom značenju konteksta u kojem je došlo, a ono se u ovim slučajevima određuje kao pomoć i podrška.” Potom je rekao: “Stoga razlikuj između značenja prisustva i onoga što ono podrazumijeva, jer možda se ono što ono podrazumijeva izvede iz njegovog značenja, pa se bude razlikovalo shodno različitim mjestima (kontekstima).” (El-Fetva el-hamevijje, tom 5, str. 103, iz zbirke fetvi Medžmu’ul- fetava ibni Kasim)
• Muhammed b. El-Musili u knjizi Ist’idžalus-sava’ikil-mursele ‘alel-džehmijje vel-mu’attile od Ibnul-Kajjima, u devetom primjeru, str. 409, rekao je: “Cilj na koji ukazuje (prijedlog) ‘sa’ jeste prisustvo i saglasnost i usporedba u nekoj stvari i prisustvo u svakom kontekstu prema onome što podrazumijevaju propratni zahtjevi, shodno onome za što se veže. Pa ako se uopćeno kaže: Allah je sa Svojim stvorenjima, iz toga se podrazumijeva Njegovo znanje o njima, Njegovo upravljanje njima i Njegovu moć nad njima. A ako je posebno određeno, kao u Njegovim riječima: ‘Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i koji dobra djela čine’ (prijevod značenja En-Nahl, 128), iz toga se podrazumijeva Njegovo prisustvo sa njima putem pomoći i podrške. Tako se Allahovo prisustvo sa Njegovim stvorenjima dijeli na dvije vrste: opće i posebno, a Kur’an je obuhvatio obje vrste, i to ne putem mnogoznačnosti, nego je suština toga ono što prethodi od doličnog zajedništva.”
• Ibn Redžeb je u komentaru dvadeset i devetog hadisa, od četrdeset Nevevijevih hadisa, rekao: “Posebna prisutnost znači pomoć, podršku, zaštitu i ispomoć, dok opća znači Njegovo znanje, praćenje i nadziranje njihovih djela.”
• Ibn Kesir je u tefsiru ajeta iz sure El-Mudžadele, koji govori o Allahovoj prisutnosti, rekao: “Stoga je više ljudi (učenjaka) prenijelo konsenzus učenjaka da se pod ovom prisutnošću misli na Njegovo znanje”, i rekao je: “Nema sumnje da se aludira na to, s tim da je On upoznat sa njima putem Svoga sluha i znanja, kao i sa Svojim vidom i On Uzvišeni prati Svoja stvorenja i ne može Mu promaći ništa od njih.”
Četvrto: Ovo prisustvo ne znači da se Allah, subhanehu ve te´ala, miješa sa stvorenjima ili da se nalazi na njihovom mjestu. Ispravno poimanje prisustva ne ukazuje na to, ni na bilo koji način, jer je to neispravno značenje i nemoguće u odnosu na Allaha, subhanehu ve te´ala, a značenje Allahovog govora ili govora Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne može biti nemoguće i neispravno. Šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao je: “Njegove riječi: ‘On je s vama’ (prijevod značenja El-Hadid, 4), ne znače da je On pomiješan sa stvorenjima, jer to (značenje) ne podrazumijeva arapski jezik. Štaviše, Mjesec, koji je jedan od Allahovih, subhanehu ve te´ala, znakova i od Njegovih najmanjih stvorenja, i koji se nalazi na nebu, uvijek je sa putnikom i sa drugima, gdje god se oni nalazili.” (El-‘Akidetul-vasitijje”, str. 115, treće izdanje, sa komentarom Muhammeda Halila el-Harasa) Što se tiče tog neispravnog značenja, njega je zastupala samo sekta ”el-hululijje“, koja je bila od prvih džehmija, i druge sekte, koje su govorile: “Allah je Svojim bićem prisutan na svakom mjestu”, Allah je vrlo visoko iznad onoga što Mu pripisuju i krupne riječi izlaze iz njihovih usta, a nisu govorili osim laž. Ovakvo njihovo mišljenje negirali su naši ispravni prethodnici, koji su to doživjeli, zbog toga što iz njega proističu nužne popratne neistine, koje podrazumijevaju opisivanje Allaha sa nedostacima te negaciju Njegove uzvišenosti nad Njegovim stvorenjima. Kako neko može reći da je Allah Svojim bićem prisutan na svakom mjestu, ili da je pomiješan sa stvorenjima, a On je Uzvišeni i “Kursija (Pijedestal) Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju” (prijevod značenja El-Bekare, 255), te “…čitava Zemlja će na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa će u desnici Njegovoj smotana ostati” (prijevod značenja Ez-Zumer, 67).
Peto: Ovo prisustvo nije u kontradiktornosti sa onim što je potvrđeno Allahu, subhanehu ve te´ala, od Njegove uzvišenosti nad Svojim stvorenjima i uzdizanja iznad Svoga Arša: Allahu, subhanehu ve te´ala, potvrđena je bezgranična uzvišenost, uzvišenost Bića i uzvišenost svojstva. Allah, subhanehu ve te´ala, rekao je: “On je Svevišnji, Veličanstveni” (prijevod značenja El-Bekare, 255); “Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg!” (prijevod značenja El-E’ala, 1); “A Allah ima svojstva najuzvišenija; On je silan i mudar” (prijevod značenja En-Nahl, 60). Dokazi iz Kur’ana, sunneta, konsenzusa, razuma i urođene vjere međusobno su povezani i dokazuju Allahovu, subhanehu ve te´ala, uzvišenost.
Što se tiče dokaza iz Kur’ana i sunneta, o Allahovoj, subhanehu ve te´ala, uzvišenosti, skoro ih je nemoguće sve navesti, poput Allahovih, subhanehu ve te´ala, riječi: “Odluka pripada jedino Allahu, Uzvišenom i Velikom” (prijevod značenja Gafir, 12); “I jedini On vlada nad robovima Svojim” (prijevod značenja El-En’am, 18); “Ili, jeste li sigurni da Onaj koji nebesima vlada na vas neće vjetar s kamenjem poslati?” (prijevod značenja El-Mulk, 17); “K Njemu se penju meleki i Džibril” (prijevod značenja El-Me’aridž, 4); “Reci: ‘Od Gospodara tvoga spušta ga melek Džibril’” (prijevod značenja En-Nahl, 102), i drugi mnogobrojni ajeti, kao riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Zar nemate povjerenja u mene a ja sam povjerenik Onoga koji je na nebu?” (muttefekun alejhi); “A Arš je iznad vode, a Allah iznad Arša i Njemu nije ništa skriveno od njihovih djela” [Et-Taberani u El-Kebiru (9/228), El-Bejheki u El-Esmau ves-sifat (str. 401), Ez-Zehebi u El-‘Uluvvu (str. 64) i drugi, hadis je vjerodostojan mevkuf, tj. izrekao ga je Ibn Mes’ud, s tim da uzima propis hadisa koji je rekao Poslanik zato što je od stvari koje se ne mogu reći od samoga sebe i zato što je od gajb stvari], i njegovih riječi: “A Allahu se ne penje osim ono dobro (halal)” (Buharija), i poput njegovog išareta prema nebu na dan Arefata, kada je rekao: “Gospodaru, Ti posvjedoči”, tj. ashabima koji su potvrdili da je od dostavio svoju poslanicu. (Muslim) Također, ovo potvrđuju i njegove riječi u hadisu u kojem se navodi da je jednu robinju upitao: “Gdje je Allah?”, a ona je odgovorila: “Na nebu.” Na to je on rekao: “Oslobodi je, jer ona je vjernica” (Muslim), i drugi mnogobrojni hadisi.
Što se tiče konsenzusa, više učenjaka prenijelo je saglasnost selefa o Allahovoj, subhanehu ve te´ala, uzvišenosti.
Što se tiče ukazivanja razuma na Allahovu, subhanehu ve te´ala, uzvišenost, to je iz razloga što je uzvišenost svojstvo savršenstva, a niskost svojstvo manjkavosti, a Allah, subhanehu ve te´ala, opisan je savršenstvom i čist je od bilo kakve manjkavosti.
Što se tiče ukazivanja prirođene vjere na Allahovu, subhanehu ve te´ala, uzvišenost, to je iz razloga što niko neće uputiti dovu svome Gospodaru a da u svom srcu neće nužno osjetiti potrebu za okretanjem naviše, i bez da je to naučio iz knjige ili da ga je tome podučio učitelj. Ova uzvišenost, koja je utvrđena ovim kategoričkim dokazima, nije u kontradikciji sa suštinom prisutnosti, sa nekoliko aspekata:
1) Allah, subhanehu ve te´ala, spojio je to dvoje u Svojoj jasnoj Knjizi, čistoj od svakog vida kontradikcije, a da su oni kontradiktorni ne bi bili spojeni u Kur’anu. A sve iz Allahove, subhanehu ve te´ala, Knjige, što misliš i što se tebi čini da je u njemu proturječnost, ponovo prouči nekoliko puta, sve dok ti se ne razjasni… Uzvišeni je rekao: “A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti.” (Prijevod značenja En-Nisa’, 82)
2) Spojenost prisustva i uzvišenosti moguće je čak i za stvorenje kao npr. Mjesec, pa se kaže: “Idemo a Mjesec sa nama”, i to se ne ubraja u kontradiktornost iako je poznato da su oni koji se kreću na Zemlji, a Mjesec je na nebu. Pa ako je ovo moguće u odnosu na stvorenje, pa šta tek misliš o Tvorcu koji sve obuhvata? Šejh Muhammed Halil el-Haras, u svome komentaru na djelo El-‘Akidetul-vasitijje, str. 115, nakon riječi autora: “Štaviše, Mjesec, koji je jedan od Allahovih, subhanehu ve te´ala, znakova i od Njegovih najmanjih stvorenja, i koji se nalazi na nebu, uvijek je sa putnikom i sa drugima, gdje god se oni nalazili”, rekao je: “Za to je naveo primjer Mjeseca koji se nalazi na nebu, a uvijek je sa putnikom i sa drugima gdje god bili”, i rekao je: “Pa ako je to dozvoljeno u odnosu na Mjesec, a on je jedno od najmanjih Allahovih, subhanehu ve te´ala, stvorenja, zar ne može biti dozvoljeno u odnosu na Milostivog, o svemu Obaviještenog, koji obuhvata svoja stvorenja znanjem i moći, koji ih nadzire i prati, čuje ih i vidi, poznaje sve njihove tajne i došaptavanja i čitav svijet, njegova nebesa i Zemlju, i sve što je od Arša do dna je pred Njim, poput zrna u ruci jednoga od nas. Pa zar nije dozvoljeno za onoga čije je stanje ovakvo, da se kaže da je sa Njegovim stvorenjima iako je uzdignut i odvojen od njih iznad Svoga Arša?”
3) Ako bismo pretpostavili da je spojenost uzvišenosti i prisutnosti nemoguća u odnosu na stvorenje, iz toga ne proizlazi da je to nemoguće i u odnosu na Tvorca, jer Allahu ništa ne sliči od Njegovih stvorenja: “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Prijevod značenja Eš-Šura, 11) Šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao je: “Ono što je spomenuto u Kur’anu i sunnetu od Njegove blizine i prisustva nije u proturječnosti sa onim što je spomenuto od Njegove uzvišenosti i uzdignutosti, jer niko nije sličan Njemu Uzvišenom u svim Njegovim svojstvima, i On je uzvišen kada se približi i blizu u Svojoj uzvišenosti.” (El-‘Akidetul-vasitijje, str. 116, treće izdanje sa komentarom El-Harasa)
Sažetak o ovoj temi
● Allahovo, subhanehu ve te´ala, prisustvo sa Njegovim stvorenjima utvrđeno je Kur’anom, sunnetom i konsenzusom naših ispravnih prethodnika.
● Prisustvo je istina u svome pravom značenju na način kako to dolikuje Allahu, subhanehu ve te´ala, i bez sličnosti prisustvu stvorenja sa stvorenjima.
● Allahovo prisustvo znači obuhvatanje stvorenja znanjem, moći, sluhom, vidom, vlašću i upravljanjem, i druga značenja Njegovog gospodarstva ako se radi o općoj prisutnosti, a ako se radi o posebno određenoj prisutnosti, onda time znači i pomoć, podršku, uputu i ispravljanje.
● Prisustvo ne podrazumijeva da Allah, subhanehu ve te´ala, bude pomiješan sa stvorenjima i da se nalazi na mjestima gdje i oni, niti na to ukazuje sa bilo kojeg aspekta.
● Ako razmislimo o svemu što je prethodno spomenuto, uvjerit ćemo se da nema proturječnosti između činjenice da je Allah, subhanehu ve te´ala, sa Svojim stvorenjima u stvarnom značenju i između činjenice da je On na nebu, iznad Svoga Arša, u stvarnom značenju. Neka je On slavljen i hvaljen nebrojenom hvalom, kako je i On sam Sebe pohvalio, i neka je salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i ashabe.
Napisao: Šejh Muhammed es-Salih el-‘Usejmin
Preveo: Ahmed Džinović, prof.