Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas 14. ša’bana 1432. godine po Hidžri, 15. jula 2011. godine, hutbu sam naslovio sa Promjena Kible. Za pomenutu temu sam se opredijelio u povodu sjećanja na događaj promjene Kible, koji se desio u mjesecu ša’banu, druge godine po Hidžri. Ovaj događaj spada u red značajnih događaja iz historije islama. Kada ga smjestimo u historijski kontekst, u kojem su muslimani bili malobrojni i gdje im je svakodnevno prijetila opasnost od zajedničkog napada mušrika i Jevreja Medine i Hajbera, te da se za nekoliko mjeseci deslila prva i najznačajnija bitku u islamu, bitka na Bedru, onda ovaj događaj dolazi kao veliko ohrabrenje za Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i ashabe.
Prošloga ponedjeljka je u Potočarima klanjana dženaza za 613 šehida Srebrenice, a Srebrenica je braćo i sestre, velika opomena nama i našim potomcima, ona je menjik preko kojeg se ne smije i ne može preći i ona je najveća kolektivna sramota modernog svijeta i zemana. Treba bar jednom u životu otići na Put smrti i makar malo doživjeti teret proboja hiljada Bošnjaka Srebrenice kroz četničke linije, u pravcu Nezuka, treba otići u Potočare, tamo gdje su na mramornim pločama upisana 8372 imena, tamo gdje iz godine u godinu izranjaju novi šehidski nišani, a ispod njih tijela ili dijelovi tijela srebreničkih šehida, koji se kompletiraju iz po nekoliko masovnih grobnica, jer su srpski zločinci i nakon genocida počinili novi genocid, u kojem su po nekoliko puta premještali tijela šehida. Genocid se braćo i sestre u Srebrenici čini u kontinuitetu od početka oružane agresije, pa sve do danas, a od jula 1995. godine, do danas, od bola za sinovima, unucima, muževima i braćom, umrlo je preko 10000 srebreničkih majki, očeva, đeda, nena, supruga i sestara. U svojim godišnjim planovima predvidimo za Srebrenicu dan, dva, tri ili četiri, odimo u Potočare i kada pogledamo more bijelih šehidskih nišana, zapitajmo se imamo li pravo na zaborav i nemoral, a kada vam na godišnjicu genocida u Srebrenici, djeca od 3, 5, 7, 12 ili 17 godina, u Bratuncu budu dizala tri prsta i kada vas djeca, omladina i starci budu gađali pivskim flašama i jajima, znajte da genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini nije završen, te da zločinci i dalje žive u našem okruženju i ti isti zločinci rađaju djecu, koju truju svojim zločinačkim porivima! Ne dozvolimo da nam se ikada više ponovi Srebrenica, a da se ona ne bi ponovila moramo biti: mudri, obrazovani, jaki, odlučni i uvezani, moramo u svakom trenutku znati ko smo i šta smo i s kime dijelimo ovaj komad Zemlje, koji se zove Bosna i Hercegovina i moramo imati jasne vizije i ciljeve koje valja uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć dosegnuti!
O događaju promjene Kible, govore 142. i 143. ajet Sure El-Bekare:
Neki razvratnici od ljudi će reći: “Šta ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?” Reci: “Allahov su Istok i Zapad! On ukazuje na pravi put onome kome On hoće.” I tako smo vas učinili srednjim ummetom da budete svjedoci ljudima i da Poslanik (sallallahu alejhi we sellem) bude vaš svjedok. I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika (sallallahu alejhi we sellem) i na one koji će se stopama svojim vratiti – nekima je to bilo doista teško, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put. Allah neće dopustiti da propadne vaš iman. – A Allah je prema ljudima zaista blag i milostiv.
Allah, dželle še’nuhu, naređuje muslimanima da promijene Kiblu, 16 mjeseci nakon Hidžre. Do tog trenutka muslimani su se okretali prema Mesdžidu-l-Aksau. To je ujedno bio nagovještaj muslimanima da će se uz Allahovu, subhanehu we teala, pomoć ponovo vratiti u Meku, jer se Hidžra muslimana završava njihovim povratkom na prostore sa kojih su protjerani, kao što je to bio slučaj i sa ashabima Muhammeda sallallahu alejhi we sellem.
I naša hidžra se braćo i sestre završava tek onda kada se slobodno i uzdignutih glava vratimo na naša ognjišta, kada ih kultivišemo i rekonstruišemo naše kuće i prateće objekte. Naša hidžra će biti potpuna tek onda kada budemo slobodno padali Allahu, subhanehu we teala, na sedždu na mjestima gdje su to činili naši preci.
O događaju promjene Kible, govori El-Berra’, radijallahu anhu, na slijedeći način:
Prenosi El-Berra, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, klanjao okrećući se prema Bejtu-l-Makdisu, šesnaest ili sedamnaest mjeseci, a želio je da njegova kibla bude spram Ka’be, pa je prvi namaz koji je klanjao (cio) spram Ka’be ikindija namaz, a sa njime je klanjao jedan broj ashaba, pa je jedan od njih prošao pored mesdžida dok su ovi bili na rukuu, pa je rekao: “Allah mi je svjedok, da sam klanjao sa Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, u pravcu Ka’be, pa su se svi okrenuli prema Ka’bi!”
Okretanje muslimana u namazu prema Bejtu-l-Makdisu, je bila praksa sljebenika Knjige (Židova i Kršćana), tako da su Židovi provocirali muslimane govoreći im kako ih muslimani nemaju u što pozvati, te da čak slijede i njihovu kiblu, da je samim time židovska vjera prava vjera i da je njihova kibla i kibla muslimana. Okretanje muslimana prema Kudsu je bila naredba Gospodara svjetova, koja nije izrečena Kur’anskim tekstom, nego vahjom, da bi nakon toga došla precizna Kur’anska naredba, koja ostaje konačnom, a ona podrazumijeva okretanje prema Ka’bi. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je klanjao u mesdžidu Beni Seleme, podne namaz kada mu je došla Objava da se okrene u pravcu Ka’be, pa je po tome ovaj mesdžid dobio naziv “Mesdžidu-l-Kibletejn” (Mesdžid sa dvije kible).
Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, je bio potišten i uznemiren, što se Ka’ba i Meka nalaze u rukama idolopoklonika, te je žudio za Kabom, želeći da ona bude kiblom muslimana, a 144. ajet Sure El-Bekare, obveseljava Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i nagovještava mu skori dolazak u Meku:
Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu i Mi ćemo sigurno učiniti da se okreneš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Mesdžudu-l-Haramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova, a Allah motri na ono što oni rade.
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je mjesec ša’ban, u kojem se desila promjena Kible obilježavao postom, o čemu govori slijedeća predaja:
Prenosi Ebu Selema: Upitao sam Aišu, radijellahu anha, o postu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, pa je kazala: “On je postio toliko da bi kazali da neprekidno posti i mrsio bi dok ne bi kazali da ne posti (nafile), a nisam ga nikada više vidjela da posti od mjeseca ša’bana; postio je cijeli ša’ban i postio je ša’ban osim nekoliko dana!” (Muslim)
U drugoj predaji stoji:
Prenosi Ebu Seleme da je Aiša, radijellahu anha, rekla: “Niti u jednom mjesecu Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nije više postio od ša’bana i postio ga je cijelog. Govorio je: “Činite onoliko koliko možete, jer Allahu neće dosaditi (ibadet) dok vama ne dosadi!“ Najdraži namaz za Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, je bio onaj koji je činio stalno, makar ne bio prevelik i kada bi klanjao namaz (nafilu) to bi redovno činio.” (Buharija)
Braćo i sestre, ispunimo mjesec ša’ban pojačanim ibadetom, kroz post što većeg broja njegovih dana, učenjem Kur’ana, klanjanjem nafila i činjenjem dobra, kako bi što spremniji dočekali mubarek mjesec ramazan!
Braćo i sestre! Neka nas sjećanje na događaj promjene Kible podsjeti da je Ka’ba kao Kibla muslimana nepromijenjena do Sudnjega dana! Preispitajmo se u kom pravcu se zaista okrećemo i je li naša kibla uistinu Ka’ba ili nešto drugo! Ne dozvolimo da nas prokleti šejtani zavaraju i da zaboravimo na naše islamske obaveze!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi našoj ugroženoj braći ma gdje bili, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih istinskim pripadnicima islama, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Sarajevo: 14. ša’ban 1432.H.
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
15. juli 2011.god.
Nezim Halilović Muderris