Preveo: Mr. Emir Demir
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji je vjernike učinio braćom u vjeri, koja se vole u ime Njegovo. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinog, koji sudruga nema, a moje svjedočenje je istinsko, s uvjerenjem. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, istinoljubiv i povjerljiv, neka su blagoslov i mir na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana.
O ljudi, bojte se Allaha Uzvišenog i znajte da je bratstvo u vjeri iznad bratstva po rodu. Allah Uzvišeni naređuje bratstvo među vjernicima i muslimanima, makar bili različiti po porijeklu i domovinama. Uzvišeni kaže:
”…samo su vjernici braća.”[1]
Allah je naredio neprijateljstvo prema nevjernicima, makar im po rodu bili bliski, pa kaže:
“O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim, ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude s njima prijateljevao, taj se, doista, prema sebi ogriješio”[2]
Zbog ovog bratstva između muslimana kao vjernika postoje velika prava i plemeniti plodovi koje su pojasnili Allah i Njegov Poslanik u Kur’anu i sunnetu, pa je obaveza na njih paziti i izvršavati ih, a nije dozvoljeno zapostaviti ih i nemarno se prema njima odnositi.
U ta prava i plodove spadaju obaveznost pomirenja muslimana kada se među njima desi razilaženje, ili se pojavi neprijateljstvo i prekidanje odnosa. Uzvišeni kaže:
“Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni, onda ih nepristrano izmirite i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli.”[3]
Jedno od prava bratstva među muslimanima jeste da poštuju svetinje jedni drugih i da ne umanjuju vrijednost jedni drugih, kao što kaže Uzvišeni:
“O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O kako je ružno grješničko ime nakon vjerovanja! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.”[4]
Uzvišeni u ovom časnom ajetu zabranjuje vjernicima da se jedni drugima ismijavaju, bili oni muškarci ili žene, jer onaj kome se ismijava bolji je od onoga koji ga ismijava i na ovom i na budućem svijetu. Ismijavanje i podrugivanje dolaze samo od onih koji su krnjavi u vjeri. Uzvišeni nam također zabranjuje vrijeđanje i narušavanje prava muslimana, te nadijevanje ružnih nadimaka, tj. da se čovjek naziva po onom imenu koje mu ne pripada i sa kojim on nije zadovoljan.
Uzvišeni Allah naziva grijehom ismijavanje, podrugivanje, vrijeđanje, nadijevanje ružnih nadimaka, a to nam ukazuje da su ovakvi postupci ružni i ogavni i da je obaveza udaljiti se od njih.
U prava bratstva među muslimanima spada i izbjegavanje lošeg mišljenja, kao i zabrana međusobnog uhođenja i ogovaranja. Uzvišeni kaže:
“O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista, grijeh.”[5] Ovo označava da se o dobrim vjernicima misli zlo.
Allah zabranjuje da istražujemo mahane ljudi, da pratimo njihove propuste i sramote, pa kaže: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista, grijeh”[6] Uhođenje označava traganje za mahanama ljudi.
Zabranio je ogovaranje i najstrožije potvrdio njegovu zabranu, a Vjerovjesnik, r, protumačio je ogovaranje: ”…da spomeneš svoga brata po onome što on mrzi.” Ogovaranje je zabranjeno u Kur’anu, sunnetu, konsenzusu učenjaka na najstrožiji način. Uzvišeni je ogovaranje usporedio sa jedenjem mesa umrlog čovjeka. On kaže:
”Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga – a vama je to odvratno’’[7]– tj. kao što to prirodno prezirete, prezirite i ogovaranje šerijatski, jer je kazna za njega daleko teža.
Jedno od prava imanskog i islamskog bratstva jeste saradnja i pomaganje muslimana u dobročinstvu i bogobojaznosti, te saradnja u postizanju koristi i odbijanju štete. Uzvišeni kaže:
”Nemojte sarađivati u grijehu i neprijateljstvu.”[8]
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Primjer muslimana u njihovoj međusobnoj ljubavi, brižnosti i samilosti je kao primjer jednoga tijela, ako oboli jedan njegov organ, ostali dijelovi mu se odazovu nesanicom i groznicom.”[9] Musliman se raduje kada se raduje i njegov brat musliman, tj. osjeća ushićenje u onome u čemu i njegov brat osjeća ushićenje. Također, saosjeća sa boli svoga brata.
Jedno od prava imanskog i islamskog bratstva je međusobno savjetovanje muslimana i međusobno naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Uzvišeni kaže:
”A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je, doista, Silan i Mudar.”[10] Kaže Vjerovjesnik, s.a.v.s.: ”Vjera je savjetodavni odnos (tri puta).” Upitaše: ”A kome on pripada, Allahov Poslaniče?” Reče: ”Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i ostalim muslimanima.”[11]
Jedno od prava islamskog i imanskog bratstva jeste da vjernik voli svome bratu ono što voli i samome sebi, kao što Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Niko od vas neće vjerovati sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli i samome sebi.”[12] Ove riječi odnose se na vjersku, a ne na svjetovnu ljubav, jer neke ljudske duše vole zlo.
Obaveza je vjerniku da voli svome bratu ono što voli i sebi od dobra i koristi. Onaj ko ne voli svome bratu ono što voli sebi, on je zavidnik, a zavist je haram. Jedno od prava bratstva u imanu i islamu jeste međusobno nevaranje i neobmanjivanje muslimana. Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Ko nas vara, nije od nas.”[13] U to spada prevara u prodaji i kupovini.
Mnogi ljudi danas su uzeli prodaju i trgovinu kao sredstvo obmane da bi dobili imetke ljudi lažno i s prevarom. Od Hakima b. Hizama prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kupac i prodavac imaju pravo izbora sve dok se ne raziđu. Ukoliko budu istinu govorili i sve pojasnili u vezi robe, njihova kupoprodaja će biti blagoslovljena, a ako budu krili i lagali, vjerovatno će zaraditi, ali će im se uskratiti bereket prodaje. Lažna zakletva prodaje robu, ali uništava zaradu.”[14]
Od Ismaila b. Ubejda b. Rufae, a on od svoga oca, a on od svoga djeda, radijallahu anhu, prenosi se da je krenuo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na musallu, pa je vidio ljude kako trguju, te je rekao: ”Skupino trgovaca”, a oni se odazvaše Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., podigoše glave i pogledaše ka njemu, pa on reče: ”Trgovci će na Sudnjem danu biti proživljeni kao grješnici, osim onih koji se budu bojali Allaha, činili dobro i istinu govorili.”[15]
Od Ebu Zerra r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Trojicu neće Allah na Sudnjem danu pogledati, niti će ih očistiti, a pripada im bolna kazna.” Ebu Zerr je rekao: ”Allahov Poslanik to je izgovorio tri puta. Rekoh: ‘Allahov Poslaniče, sigurno su propali i gubitnici su, a ko su oni?’ Reče: ‘Oni koji puštaju odjeću preko nožnih članaka, oni koji prigovaraju za ono što su dali i oni koji svoju robu prodaju pod lažnom zakletvom.”[16]‘
Jedno od međusobnih prava muslimana i vjernika jeste i poštivanje prava onih koji su nečemu prije prišli. Zato musliman neće od trgovca kupovati robu i tražiti da raskine ugovor kada je tu istu robu već kupio i sklopio ugovor drugi brat musliman, tako da kaže onome koji je već kupio robu i dao novac: ”Ja ću ti dati isto ili više, po manjoj cijeni.” Neće se nadmetati u cijeni tako da kada jedan kupi, drugi dođe i kaže: ”Nemoj prodavati, ja ću ti povećati cijenu.”
Musliman neće sklapati zaruke kada je već sa nekom ženom ili djevojkom njegov brat sklopio zaruke. Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio je sve ove stvari rekavši: ”Neka čovjek ne prodaje robu nakon što je prodao svome bratu i neka ne pravi zaruke nakon što je brat napravio zaruke.”
U jednoj verziji hadisa stoji: ”Neka ne povećava cijenu robe nakon što je već prodata.”[17]
Poslanik, s.a.v.s., zabranio je i međusobno nadmetanje muslimana, a ono označava da se povećava cijena izložene robe prilikom licitacije, bez želje da se kupi, već da se poveća njena cijena. Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Ne budite međusobno zavidni, nemojte jedni drugima povećavati cijenu robe, nemojte se mrziti, nemojte se jedni od drugih okretati, nemojte vršiti kupoprodaju nakon što je već sklopljena.”[18]
Međusobno okretanje označava da se čovjek okrene od drugoga, izbjegava ga tako kao da ga je ostavio iza svojih leđa.
Jedno od prava muslimana jeste da se međusobno posjećuju, da šire selam, da udovoljavaju međusobnim potrebama, da budu blagi prema slabima, da poštuju starije, budu samilosni prema mlađima, da obilaze bolesne i prate njihove dženaze.
Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Pet je prava muslimana prema drugom muslimanu: obići bolesnoga, pratiti dženazu, odazvati se na poziv i nazdraviti onome ko kihne.’[19]‘
Jedno od prava muslimana jeste da jedni za druge upućuju dovu. Uzvišeni nakon spomena muhadžira i ensarija kaže:
“Oni koji poslije njih dolaze – govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv.’”[20]
Uzvišeni kaže: ”Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i vjernice!”[21]
Vjernici su braća u svim vremenima, od prve generacije ljudi do zadnje, kao i u svim područjima zemlje, makar živjeli u udaljenim mjestima. Jedni za druge upućuju dove i traže oprosta, jedni druge vole i pomažu se u dobročinstvu i bogobojaznosti, jedni druge savjetuju, iskreni su u međusobnom ophođenju, poštuju prava jedni drugih jer ih je Allah spojio vezom imana koja je jača od veze po rodu, domovini i jeziku. Bojte se Allaha, Allahovi robovi, i pazite na prava vaše braće, te ih nemojte zapostavljati jer ćete tada biti od onih koji su gubitnici.
“O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani! Svi se čvrsto držite za Allahovo uže i ne razjedinjujte se! I sjetite se blagodati Allahove prema vama, kada ste bili neprijatelji, pa je On sakupio srca vaša i postali ste, Njegovom milošću, braća! I bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On od nje spasio! Tako vam Allah objašnjava znamenja Svoja da biste na Pravome putu bili! I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro i odvraća od zla. To su oni koji su spašeni! I ne budite kao oni koji su se razjedinili i razišli, nakon što su im već jasni dokazi došli! Njima pripada kazna velika!”[22]
Tražim oprosta od Allaha, pa ga i vi tražite, jer Allah uistinu oprašta i milostiv je.
Druga hutba
Zahvala pripada Allahu s čijom uputom su upućeni krenuli Pravim putem. Zahvaljujem Mu jer On ni za šta neće biti pitan o onome što radi, a Njegova stvorenja će stati pred Njega i odgovarati. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema, i svjedočim da je naš predvodnik Muhammed Njegov rob, poslanik, iskreni i povjerljivi odabranik. Allahu, blagoslovi i daj mir Svome robu i poslaniku Muhammedu, njegovoj porodici i ashabima.
Allahovi robovi, jedan od primjera koje je zacrtao Poslanik upute, radi garancije čvrstine društva i solidarnosti u radosti i žalosti, upravo je bratstvo i ljubav u ime Allaha. Jedan od plodova ovog bratstva i proizlazećih rezultata je olakšavanje nedaća onima koji su u tegobama i prikrivanje mahana brata muslimana ukoliko posrne. Poslanik upute, s.a.v.s., obećao je veliku nagradu onome ko se potrudi da izvrši ove velike vrijednosti. On kaže: ”Ko od vjernika odagna neku ovosvjetsku nevolju, Allah će odagnati od njega jednu od nevolja na Sudnjem danu. Ko olakša onome ko je u teškoći, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu. Ko pokrije nedostatak muslimana, Allah će pokriti njegov nedostatak i na dunjaluku i na ahiretu. Allah pomaže robu sve dok on pomaže svome bratu.”[23] Jedno od prava brata u nevolji prema njegovoj braći jeste da ga ne ostave samog u gorčini iskušenja, već da mu priskoče u pomoć i zajedno sa njim ponesu teret, čime pokazuju iskrenost svoga bratstva i plemenitost prijateljstva.
Poslanik upute opisao je suštinu međusobne vjerničke odanosti i solidarnosti navođenjem primjera građevine, pa kaže: ”Vjernik je za vjernika poput građevine koja se međusobno svojim dijelovima podupire”[24]– kako bi zaradili veliku nagradu na ahiretu na Dan kada će biti dosta strahota i teškoća, koju je obećao Plemeniti Gospodar za otklanjanje nedaća onima koji su u njih zapali.
“Na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći, i od majke svoje, i od oca svoga, i od druge svoje i sinova svojih, toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti.”[25]
Jedna od ovosvjetskih nedaća koja traži olakšanje jeste i isplata duga za onoga koji je u nemogućnosti da ga plati kada dođe vrijeme isplate. Dug je poniženje danju, a briga noću, i zato je Poslanik, s.a.v.s., pitanje duga posebno spomenuo u svojoj oporuci.
Olakšavanje prezaduženom biva odgađanjem vraćanja i nepotraživanjem duga preko sudskih organa. Gospodar ponosa uputio je na to Svojim riječima:
“A ako je dužnik u nevolji, onda pričekajte dok mu bude lakše; a da to date kao milostinju bolje vam je, ako znate!”[26] Oprostiti dug prezaduženom, koji ne može da isplati, još je bolje od odgađanja i časnije i po nagradi veće. Uzvišeni kaže: ”…onda pričekajte dok mu bude lakše.”U hadisu se navodi: ”Ko dadne odgodu za isplatu duga prezaduženom, za svaki dan ima sadaku prije nego što dođe vrijeme isplate duga, a kada dođe pa ponovno odgodi povrat duga, svakoga dana ima dvostruku sadaku.”[27]
Ima li veće vrijednosti, Allahovi robovi, od ove vrijednosti! Zatim, potrebno je sakriti propuste muslimana ukoliko posrne i ne iznositi ih u javnost, te se ograničiti na njegovo savjetovanje kako bi izašao iz svoje zablude i vratio se svome Gospodaru. Na taj način nastoji se popraviti njegovo stanje i pomaže mu se protiv poriva njegove duše i šejtana.
Neki čovjek prenio je vođi vjernika Omeru b. El-Hattabu da je vidio određenu osobu kako čini grijeh za koji nije predviđena šerijatska kazna, a Omer mu reče: ”Zašto ga nisi sakrio i molio da mu se oprosti, jer Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ‘Ko sakrije propust svoga brata, Allah će njemu sakriti propust na ovom i budućem svijetu.”’[28] Zatim je rekao: ”Kada musliman vidi svoga brata da je napravio propust, ispravite ga i uputite, i molite Allaha da mu oprosti, a nemojte biti ispomoć šejtanu protiv njega.”
Na kraju navođenja ovih lijepih primjera, plemeniti i milostivi Poslanik, s.a.v.s., upućuje svoj ummet na potpunu i sveobuhvatnu solidarnost u različitim životnim pitanjima kako bi brat musliman stao uz brata muslimana i pružio mu podršku, kako bi osjetio ljepotu bratstva i znao da ima i onih koji sa njim saosjećaju i solidarišu u životnim tegobama.
Poslanik, s.a.v.s., otvara vidike prema zaradi koja dolazi nakon takmičenja i solidarnosti ummeta u žalosti i radosti, pa kaže: ”Allah pomaže čovjeku sve dok čovjek pomaže svom bratu.”[29]
Dovoljno je muslimanu zarade da mu Allah bude na pomoći, da ga upućuje, usmjerava i čuva od različitih nedaća vremena, te da bude sa njim u svakoj situaciji, kao što je sam čovjek bio na pomoći Njegovim robovima.
Allahovi robovi, bojte se Allaha i držite se ovih plemenitih i velikih primjera koje nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zacrtao i kojima se održava i učvršćuje društvo. Tada ćete biti lijepi nasljednici svojih prethodnika koje Allah hvali u Svojoj Knjizi i koje posebno spominje po dobru. Uzvišeni, čiji je govor najistinitiji, kaže:
“Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha!”[30]
Allahu, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu i daj blagodati Muhammedu i Muhammedovoj porodici kao što si dao blagodati Ibrahimu i Ibrahimovoj porodici između ostalih svjetova, a Ti si uistinu dostojan hvale i slave.
Allahu, oprosti vjernicima i vjernicama, živima i mrtvima od njih.
Allahu, pomozi islam i muslimane i udalji one koji vjeru ostavljaju.
Allahu, smiluj nam se, jer si Ti prema nama milostiv, a nemoj nas kazniti jer to možeš učiniti kada hoćeš.
Allahu, učini naša lica svijetlim na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti.
Allahu, ukaži nam počast, a nemoj nas zanemariti. Daj nam još više, a nemoj nam umanjiti, daj nam prednost, a nemoj davati drugima nad nama.
Allahu, mi se Tebi utječemo od poniženja nesreće, lošeg određenja i radosti neprijatelja.
Allahu, Tebi pripada zahvala sve dok ne budeš zadovoljan, Tebi pripada zahvala poslije zadovoljstva i Tebi pripada zahvala kada si zadovoljan.
Allahu, ovome ummetu dadni razboritost kojom će biti ponosni oni koji su Tebi pokorni i biti upućeni oni koji čine grijehe, te će se njome naređivati dobro i odvraćati od zla.
Subhane rabbike rabbil-izzeti amma jesifun vesselamu alel-murselin, vel-hamdu lillahi rabbil-alemin!
[1] El-Hudžurat, 10.
[2] Et-Tevbe, 23.
[3] El-Hudžurat, 9.
[4] El-Hudžurat, 11.
[5] El-Hudžurat, 12.
[6] El-Hudžurat, 12.
[7] El-Hudžurat, 12.
[8] El-Maide, 2
[9] Buharija i Muslim
[10] Et-Tevbe, 71.
[11] Ebu Davud, Albani kaže da je vjerodostojan
[12] Buharija i Muslim
[13] Muslim
[14] Buharija i Muslim
[15] Prenosi Et-Tirmizi, a El-Albani kaže da je vjerodostojan
[16] Muslim
[17] Prenosi Et-Tirmizi, El-Albani kaže da je vjerodostojan
[18] Buhari i Muslim
[19] Buharija i Muslim
[20] El-Hašr, 10.
[21] Muhammed, 19.
[22] Ali Imran, 102-105.
[23] Muslim
[24] Buharija i Muslim
[25] Abese, 34-37.
[26] El-Bekare, 280.
[27] Prenosi Ahmed, El-Albani kaže da je ispravan
[28] Muslim
[29] Muslim
[30] Ali Imran, 110.