Priredio: Sead ef. Jasavić
Allah dž.š., kaže: „I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“ (el-Nisa’, 65.)
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., u komentaru ovoga ajeta kaže: „Allah dž.š., se kune najvećom zakletvom tj. Samim Sobom, da nemaju imana, i da nisu jedni od mu’mina/vjernika, sve dok Poslanika s.a.w.s., ne prihvate za sudiju u svim spornim pitanjima – u svim oblastima dina/vjere. Dakle, čestica „MA“ označava sljedeće – ili će te Poslanika s.a.w.s., slušati u svemu ili vam nema imana, i ajet se ne ograničava samo na ovo, već se akcenat stavlja i na obaveznu prostranost prsiju i lično zadovoljstvo Poslanikovom s.a.w.s., presudom, gdje musliman ne smije osjetiti nikakve tjeskobe, niti muke, u duši i prsima, zbog poslanikove s.a.w.s., odredbe, već baš nasuprot – njegovu odredbu moramo punih prsiju prihvatiti i još na to dodati apsolutnu pokornost.
Dakle, Poslanikova s.a.w.s., odredba i propis se ne smije prihvatati na silu, i piti ga zorom – jer je to u suprotnosti sa iskrenim imanom. Prihvatanje propisa mora biti sa kabulom, razilukom i prostranim prsima. Ako musliman želi da spozna sve navedeno neka pogleda u svoj hal, i neka vidi kako mu se ponaša srce kada naiđe na neku od odredbi Allahova Poslanika s.a.w.s., koja je u suprotnosti sa njegovom havom, porivima i strastima, ili koja je u suprotnosti sa onim na čemu su bili preci i djedovi njegovi, krupne ili sitne stvari bile u pitanju.
Allah dž.š., kaže: „Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi, & pa pita: ”Kada će Smak svijeta biti?” & Kad se pogled od straha ukoči & i Mjesec pomrači & i Sunce i Mjesec spoje & tog dana čovjek će povikati: ”Kuda da se bježi?” & Nikuda! Utočišta nema. & Toga dana biće Gospodaru tvome prepušten, & toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio, obaviješten biti, & sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, & uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi.“ (el-Kijameh, 5-15.)
Subhanallah, koliko li je zavađe u dušama velikog broja ljudi sa velikim brojem ajeta i hadisa, koji bi željeli da se oni nikako nisu ni objavili; koliko li je vatre u njihovim džigericama spram njih; koliko li je gorčine u njihovim grlima zbog njih. Ti ajeti i hadisi će da nam ukažu na njihovu nutrinu, lošu i prezrenu, na Dan kada nutrine budu otkrivane!
Allah dž.š., se ne zadržava samo na spomenutom već na sve navedeno dodaje sljedeće: „…i dok se sasvim ne pokore!“ – potvrđujući glagol „selleme“, glagolskom imenicom i masdarom „teslim“: jusellimu-teslima!, koji označava predaju (el-teslim), i potpunu poniznost (el-hudu’), i podložnost (el-inkijad), odredbi njegovoj, poslušno i zadovoljno, ne na silu i bez zadovoljstva – onako kako se pokoreni i pobjeđeni zna silom pokoravati pobjedniku.
Ovdje je riječ o pokornosti roba prema svome Gospodaru, koji mu je nešto najdraže u životu, koji zna da je njegova sreća i spas u predanosti i pokoravanju samo Njemu, i koji zna da mu je on preči od sebe i svoga nefsa, i da će prije udovoljit njemu nego li sebi, i da je više u stanju biti odan njemu nego li sebi i svome nefsu.
Kada rob spozna navedeno postupanje i obavezni odnos spram Poslanika s.a.w.s., pokorava se i potpuno predaje njemu, kao i svaki djelić srca njegova, vjerujući da neće postići pravu sreću, ovog i budućeg svijeta, osim uz ovakvu predanost i podložnost!“ (Pogledaj: el-Risala el-Tebukijja, 1/26.)
Šejh Ahmed b. Ibrahim b. Isa rhm., kaže: „Zadovoljstvo šeri’atsko-vjerskim propisima je obaveza, to je osnova islama i temelj imana, pa je obaveza svakog muslimana da bude razi i zadovoljan s time, bez ikakve dvojbe, tjeskobe, muke, svađe ili odbijanja, jer Allah dž.š., kaže: „I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“ (el-Nisa’, 65.) Allah dž.š., se osobno kune da oni neće biti vjernici sve dok Muhammeda s.a.w.s., za sudiju ne prihvate, dok, zbog presude njegove, nikakve tegobe u duši ne budu osjećali, i dok se u potpunosti njegovoj odredbi ne predadnu! Ovo je suština zadovoljstva njegovom odredbom.
Dakle, suditi se pred Poslanikom s.a.w.s., je na razini islama, ne osjećati tjeskobu u duši zbog toga je na razini imana, dok je apsolutna predaja i pokornost tome na razini ihsana. Kada radost imana prožme ljudsko srce, i kada oči budu progledale suštinom jakog ubjeđenja, i kada se proživi čistom dušom Objave, kada priroda jednog čovjeka bude utabana, i kada duša koja naređuje zlo postane dušom smirenom, zadovoljnom, poniznom, i kada se islam prihvati punih prsiju – tek na taj način je čovjek u potpunosti zadovoljan onim što vole Allah i Poslanik (a zna se da će Allah dž.š., biti zadovoljan samo sa onima koji budu zadovoljni Njime! Op.prev.)!“ (Pogledaj: Šerhul-Kasida el-Nunijja, 2/220.)
Šejh Sulejman b. Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: „Kada Allah dž.š., i Njegov Poslanik s.a.w.s., nešto odrede – a ti, u duši svojoj naiđeš na tjeskobu zbog odredbe te, a kada Jevreji i Hrišćani nešto odrede – u duši svojoj ne osjetiš tjeskobe; kada Poslanik s.a.w.s., nešto odredi – ne predaješ mu se, a kada drugi nešto odrede – tome se predadneš! Allah dž.š., se kune, najtežom zakletvom, a On najistinitije zbori, a u pitanju je kletva samim Sobom, Njegovim Rububijjetom i Gospodarstvom, da ti nisi vjernik – ako si u ovakvome halu i stanju!“ (Pogledaj: Tejsirul-‘Azizil-Hamid, 1/486.)
Šejh Abdullah Gunejman kaže: „Iman iziskuje to da čovjek bude zadovoljan sa onim što je činio Allahov Poslanik s.a.w.s.! Ako čovjek naiđe na tjeskobu u duši i poteškoću spram onog što je odredio Allahov Poslanik s.a.w.s., onda je iman, kod tog čovjeka, u potpunosti nestao, jer Allah dž.š., kaže: „I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“ (el-Nisa’, 65.) Dakle, ako se naiđe na odbijanje i muku, i na tjeskobu u duši, i ako se kaže: „To je neispravno tako, kamo sreće da je tako i tako“ – iman je nestao od osobe koja se nađe u ovakvome halu! Allah dž.š., se kune da osoba neće vjerovati sve dok Poslanika s.a.w.s., ne uzme za sudiju u nečemu od čega se lično odbija, ili u nečemu oko čega se spori – sve dok se ne predadne i ne pokori, i dok svaku tjeskobu i muku, koju zbog toga osjeća, iz svojih prsiju ne istisne!“ (Pogledaj: Šerhul-Akida el-Vasitijja, 10/7.)
Šejh Abdullah Gunejman kaže: „Muslimanu koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik, nije dozvoljeno da odbije riječi Allahova Poslanika s.a.w.s.! Kome se to desi – onda je to znak da ta osoba ne svjedoči da je Muhammed s.a.w.s., Allahov Poslanik. Svjedočiti da je Muhammed s.a.w.s., Allahov Poslanik, to znači biti ubjeđen u to da je on Poslanik, pokoravati mu se u onome što nam je naredio, i kloniti se onoga što nam je zabranio. U suprotnom, onaj koji izgovara taj šehadet – nije iskren u svome svjedočenju tome da je Muhammed s.a.w.s., Allahov Poslanik, i samim tim ta osoba odbija ono što Poslanik s.a.w.s., zbori. Allah dž.š., kaže: „I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“ (el-Nisa’, 65.) Dakle, ova stvar nije ni malo lahka, i sa ovim se ne smijemo poigravati, jer je ovdje u pitanju vjera/iman, i nevjera/kufr!“ (Pogledaj: Šerhul-Akida el-Vasitijja, 12/3.)
Šejh Halid el-Muslih kaže: „U islamu neće opstati niko drugi do onaj koji se u potpunosti pokori i predadne“ – i ovo je istina bez ikakve dvojbe. Dokaz navedenom je ajet: „I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“ (el-Nisa’, 65.) Pokoravanje, spomenuto u ajetu, je izraženo glagolskom imenicom (masdarom) „TESLIM“ što označava apsolutnu predaju, i potpune vjere nema bez potpune predaje onome što nam je došlo od Allaha i Poslanika. Svako ko se suprostavi riječima Allaha i Poslanika sa nekim proizvoljnim sumnjama, neispravnim rezonima i pokvarenim mišljenjima – takav neće opstati u islamu!“ (Pogledaj: Šerhul-‘Akida el-Tahavijja, 8/10.)
Šejh Halid el-Muslih kaže: „Iman neće opstati osim uz potpuno prihvatanje postojećeg ‘ilma (kabulul-‘ilm)“ – što znači da se vjera kod čovjeka neće ustabiliti, niti će stopa u imanu izdržati bez općenitog prihvatanja postojećeg ilma i znanja, što nam je potvrđeno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“ (el-Nisa’, 65.) Riječi: „i dok se sasvim ne pokore“ – označavaju KABUL tj. apsolutno prihvatanje Božije Objave bez ikakve sumnje i dvojbe!“ (Pogledaj: Šerhul-‘Akida el-Tahavijja, 11/2.)
Šejh Halid el-Muslih kaže: „Slijedimo Sunnet i Džema’at“ – ovo je ubjeđenje sljedbenika Sunneta i Džema’ata, i praktično je pojašnjenje njihova životnog puta. Oni su iskreni sljedbenici Sunneta – oni poštuju i cijene Sunnet Allahovog Poslanika s.a.w.s., čvrsto ga se drže, od njega polaze, njemu se vraćaju u svim sporovima, preko njega sve u životu vrijednuju – riječi i djela. Izvor njihovog djelovanja jeste Sunnet Allahovog Poslanika s.a.w.s., pa šta od Sunneta bude sahih, ispravno i potvrđeno – to im je sudac nad njihovim riječima, postupcima, mišljenjima i nad cijelim životom, što je u skladu sa Allahovim dž.š., riječima: „I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“ (el-Nisa’, 65.) Dakle, Ehlu-Sunnet su ljudi koji se najviše drže Sunneta Muhammeda s.a.w.s., ne odbijaju ga, ne suprostavljaju mu se, ne tumače ga pogrešno, već baš nasuprot, punih prsiju prihvataju sve od Sunneta što je Sahih i ispravno, i tome se uvjek vraćaju. Zbog toga su i opisani ovim opisom – Ehlu-Sunnet, i zbog toga drugi ne nose ovo ime!“ (Pogledaj: Šerhul-‘Akida el-Tahavijja, 17/2.)
Šejh Ali b. Najif el-Šehud kaže: „Islamski učenjaci su složni na tome da su teške novotarije (tipa novotarije sekte havaridža, šija…), gore i teže od grijeha za koje se zna da su klasični grijesi. Na tome je i sunnet Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji nam naređuje da se borimo protivu Havaridža – koji su se odbili od sunneta, a u istom vremenu nam naređuje da saburamo i trpimo kada je zulum, nepravda i nasilje vladara u pitanju, i da namaz obavljamo za njima i pored grijeha u kojima su. Sunnet nam potvrđuje za neke od ashaba Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji su istrajavali na određenim grijesima da su bili u pitanju ljudi koji vole Allaha i Njegova Poslanika, zabranjujući nam da ih proklinjemo, dok nas Sunnet, u isto vrijeme, obavještava i o Zul-Huvejsiri el-Temimiju i njegovim sljedbenicima da – i pored njihovog prekomjernog ibadeta i bogobojaznosti – ispadaju iz islama isto onako kako strijela prolazi kroz svoju metu! Allah dž.š., kaže: „I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“ (el-Nisa’, 65.) Dakle, svako ko izađe iz Sunneta Allahovog Poslanika s.a.w.s., i iz njegova šeri’ata, Allah dž.š., se, osobno, za takvoga kune da nije jedan od vjernika, sve dok ne bude bio zadovoljan s odlukom Allahova Poslanika s.a.w.s., u svemu u čemu se spore od pitanja dina i dunjaluka, i sve dok iz prsiju svojih tjeskobu i muku ne istisnu – što nam potvrđuju brojni kur’anski ajeti, kao i Sunnet Allahovog Poslanika s.a.w.s.!“ (Pogledaj: Ahkamul-Murtedd ‘inde šejhil-islam Ibni Tejmijje rhm., 2/251.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG