Prijevod: Sead ef. Jasavić
2. Ništa ne bi govorili, niti bi šta radili, sve dok dobro ne bi provjerili da li te riječi ili djela imaju potpore u Kur’anu i Sunnetu, jer bi, u protivnom, njihove riječi ili djela postala grijehom ili novotarijom!
Allah dž.š., kaže: „…ono što vam Poslanik da – to uzmite, a ono što vam On zabrani – toga se prođite, i bojte se Allaha, jer Allah zaista strahovito kažnjava!“ (el-Hašr: 7.)[1]
Allah dž.š., kaže: „Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.“ (el-Nur: 63.)[2]
Poslanik s.a.w.s., kaže: „Strogo se čuvajte izmišljenih stvari u vjeri, jer je svaka novotarija zabluda!“[3]
Na drugom mjestu se bilježi da je rekao: „Ko uradi neko djelo – koje mu nije vjerom propisano, neće mu biti primljeno!“[4]
Prve generacije ummeta – selefus-salih r.a., – su marljivo radile na polju navikavanja ljudi na slijeđenje Kur’ana i Sunneta, te na polju navikavanja istih na klonjenje od svih tipova bid’ata i novotarija, često puta bivši veoma oštrim kada su ova tri pojma bila u pitanju tj. Kur’an, sunnet i bid’at.
Svima su dobro poznati slučajevi odustajanja, od namjerenih odluka ili radnji, Omera b. el-Hattaba r.a., onda kada bi bio opomenut time da je izvjesna odluka drugačije riješena Kur’anom ili Sunnetom!
Neko bi, praksu selefa, opisao slijedećim riječima: „Njihova staza je bila utabana Kur’anom i Sunnetom, poput zlatnog nakita koji samo uz pomoć vatre biva tako lijepa izgleda. Uz svaki svoj pokret su imali lijep i dobar nijjet, što će poreći samo osoba koja nepoznaje dovoljno šerijat i njegovu povijest!“
* * * * *
Odlomak iz knjige: Iz ahlaka selefa…
Autor: šejh Ahmed Ferid, Egipat
Prijevod: Sead ef. Jasavić, Plav
[1] Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa’adi rhm., kaže: „Ovaj ajet je generalno šeri’atsko pravilo koje obuhvata sve primarne/usul i sekundarne/furu’ propise naše vjere, kako nutarnje tako i vanjske. Ono s čime nam je Muhammed s.a.w.s., došao – obaveza nam je prihvatiti i toga se držati, i nije nam dozvoljeno tome kontrirati. Kada nam Poslanik s.a.w.s., nešto naredi isto je kao da nam je to naredio Allah dž.š., i niko nema pravo tome protusloviti, i nije dozvoljeno davati prednost bilo čijim riječima i bilo čijoj praksi nad Poslanikovim s.a.w.s., riječima i praksi!“ (Pogledaj: Tejsirul-Kerimir-Rahman, 2/1185.)
[2] Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Allah dž.š., je slijeđenje poslanika Muhammeda s.a.w.s., stavio u obavezu cijelom čovječanstvu, i ta obaveza se spominje na oko četrdeset mjesta u Kur’ani-Kerimu. Pokoravat se Muhammedu s.a.w.s., znači pokoravati se i Allahu dž.š.; pokoravati se Muhammedu s.a.w.s., znači ibadetiti/robovati Allahu dž.š., Jedinom, koji druga nema. To je Allahova vjera/din, i to je islam. Svaka osoba za koju nam je Allah dž.š., naredio da joj se pokoravamo i da ga slušamo poput ‘alima/učenjaka, emira/vođe, valida/roditelja, zevdža/muža – pokoravati se njima znači pokoravati se Allahu dž.š., izuzev kada navedeni od nas traže nepokornost prema Allahu dž.š. – tada im se neće biti pokorno!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 19/261.)
[3] Bilježi ga imam Ahmed, 4/126,127.; Ebu Davud, 12/359,360.; Tirmizi, 10/144., i kaže: Hadis, hasenun sahih. Ibnu Madždže, br.43.; Darimi, 1/44,45.; Begavi u „Šerhul-Sunneh“, 1/205., i kaže: Hadis je hasen. Šejh Albani rhm., u djelu el-Zilal, kaže da je hadis sahih.
[4] Bilježi ga Muslim, 12/16., Kitabul-Akdijeh; Buhari, 5/301., Kitabul-Sulh.