Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam el-Zehebi rhm., bilježi od Osmana b. Ebil-Asa r.a., da mu je Poslanik s.a.w.s., naredio da mesdžid u Ta’ifu izgradi na mjestu gdje su stajali ondašnji ta’ifski taguti-kipovi. (Sunen Ebu Davud, br.450.; Sunen Ibnu Madždže, br.743.)
Imam Ebul-Tajjib Muhammed Šemsul-Hakk el-Azim el-Abadi rhm., u komentaru ovog hadisa kaže: „Tavagit je množina od riječi tagut, a to je kuća-hram u kojoj se nalazi neki idol-kip, kojeg ljudi obožavaju s ciljem da ih približi Allahu dž.š., po njihovoj tvrdnji, a Osmanu b. Ebil-Asu r.a., el-Sekafiju, Poslanik s.a.w.s., naređuje da gradi džamiju na mjestu ta’ifskih taguta, onda kada ga je imenovao za namjesnika Taifa. Ovaj hadis nam ukazuje na to da je dozvoljeno u mesdžid-džamiju, preinačiti crkvu ili sinagogu kao i ostale idolopokloničke hramove, što je bila praksa brojnih ashaba onda kada su oslobađali brojne gradove-države: na mjestima njihovih idolopokloničkih hramova ashabi bi pravili džamije-mesdžide, za muslimane, i mijenjali bi im pravac mihraba. Ovako se postupalo zbog toga da bi se nevjerstvo i nevjernici ponizili zbog toga što obožavaju i robuju nekom drugom mimo Allaha dž.š.. Po ovom sunnetu je postupio i kralj Indije, pravedni sultan Alim Kebir Allah mu se smilovao, koji je napravio bezbroj džamija na mjestima gdje su se nalazili hinduski idolopoklonički hramovi, Allah ih ponizio!“ (Pogledaj: ‘Avnul-Ma’abud šerh Sunen Ebi Davud, br.380.)
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Poslanik s.a.w.s., je imao u praksi ispoljavati javna odličja islama (še’airul-islam), na mjestima na kojima su nevjernici ispoljavali javna odličja nevjerstva (še’airul-kufri), kao i svoje neprijateljstvo prema Allahu i Njegovom Poslaniku. Ovo je bila Njegova praksa s.a.w.s. tj. uspostava odličja Tevhida na mjestima na kojima su bila uspostavljena odličja kufra i širka, kao što je Poslanik s.a.w.s., naredio izgradnju mesdžida-džamije na mjestu gdje je stajao njihov kip Lat!“ (Pogledaj: Zadul-Me’ad, 2/270.)
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: Mustehabb je formirati mesdžid-džamiju na mjestu tagutskih hramova, kako bi se samo Allahu dž.š., ibadetilo i robovalo, te kako mu se širk više ne bi činio na mjestu gdje se neko drugi obožavao mimo Njega shodno predaji od Osmana b. Ebil-Asa r.a., se bilježi da mu je Poslanik s.a.w.s., naredio da mesdžid u Ta’ifu izgradi na mjestu gdje su stajali nekadašnji ta’ifski taguti-kipovi. (Sunen Ebu Davud, br.450.; Sunen Ibnu Madždže, br.743.) Ovo je propis za svaki objekat u kojem se obožava neko drugi mimo Allaha dž.š. – da se taj objekat poruši i da se od njega napravi mesdžid ako su muslimani u potrebi za džamijom na tom mjestu, a ako nisu u potrebi za džamijom onda će imam-država, konfiskovati tu imovinu za opšte svrhe.“ (Pogledaj: Zadul-Me’ad fi Hedji Hajril-Ibad, 3/602.)
Imam el-Kurtubi rhm., kaže: „Islamska ulema je složna na tome da je ispravan namaz čovjeku koji ga obavi u crkvi ili sinagogi ali na čistom mjestu! – shodno predaji od imama Buharije u kojoj stoji da je Ibnu Abbas r.a., klanjao namaz u sinagogi ako u njoj ne bi imalo slika-kipova. Ebu Davud bilježi predaju od Osmana b. Ebil-Asa r.a., da mu je Poslanik s.a.w.s., naredio da mesdžid u Ta’ifu izgradi na mjestu gdje su stajali ondašnji ta’ifski taguti-kipovi. (Sunen Ebu Davud, br.450.; Sunen Ibnu Madždže, br.743.)“ (Pogledaj: Tefsirul-Kurtubi, 8/255.)
Imam el-Kurtubi rhm., kaže: „Sunnet Poslanika s.a.w.s., nam potvrđuje dozvoljenost uzimanja sinagoga i crkvi za džamije, shodno predaji od Talek b. Alije koji kaže: „Došli smo sa jednom delegacijom kod Poslanika s.a.w.s., pa smo mu dali prisegu na vjernost i klanjali smo s njime, i obavijestili smo ga da u našem mjestu ima jedan hram – pa smo mu potražili da nam dadne preostalu vodu od njegovog abdesta što on i učinje, abdesti se, ispra svoja usta, nali tu vodu u jednu posudu, pa nam reče: Idite, pa kada dođete u vaše mjesto, srušite taj vaš hram, i poprskajte to mjesto ovom vodom, i napravite na tom mjestu džamiju. Rekosmo: Naše mjesto je daleko, a toplote su velike – ispariće nam voda? Poslanik s.a.w.s., reče: Slobodno dolijevajte vode – samo će joj dobrotu povećati. Pođosmo sve dok ne stigosmo u naše mjesto, pa smo srušili naš hram, njegovo mjesto smo poprskali ovom vodom, i na tom mjestu smo napravili džamiju sa koje odmah proučismo ezan. Monah koji je bio u našem mjestu, iz plemena Tajji’, kada je čuo ezan samo reče: Poziv Istine! – i zaputi se ka dolini van grada i više ga nismo nikada vidjeli.“ (Sahih. Sunen el-Nesa’i, br.701.) – kao i predaji od Osmana b. Ebil-As r.a., koji kaže da mu je Poslanik s.a.w.s., naredio da mesdžid u Ta’ifu izgradi na mjestu gdje su stajali ondašnji ta’ifski taguti-kipovi. (Sunen Ebu Davud, br.450.; Sunen Ibnu Madždže, br.743.)“ (Pogledaj: Tefsirul-Kurtubi, 10/52.)
Dr. Vehbi el-Zuhajli kaže: „Dozvoljena je izgradnja mesdžida – džamija, na mjestima crkvi ili sinagoga ili mušričkih mezarja koja su u fazi propadanja naravno nakon prethodnog čišćenja zemlje, shodno predaji od Osmana b. Ebil-Asa r.a., da mu je Poslanik s.a.w.s., naredio da mesdžid u Ta’ifu izgradi na mjestu gdje su stajali ondašnji ta’ifski taguti-kipovi. (Sunen Ebu Davud, br.450.; Sunen Ibnu Madždže, br.743.) – i shodno predaji od Enesa r.a., u kojoj stoji: „Poslanikova s.a.w.s., džamija u Medini je napravljena na mjestu gdje su bili mušrički grobovi koji su prethodno iskopani.“ (Muutefekun alejh) Pokuđeno je ukrašavati džamije crvenom i žutom bojom, kao rezbarijama i ukrašavanjem – kako ne bi sve to ometalo srce i koncetraciju klanjača, a shodno riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Neće nastupiti Sudnji Dan sve dok se ljudi ne počnu nadmetati u izgradnji džamija!“ (Muttefekun ‘alejh) (Pogledaj: el-Fikh el-Islami ve Edilletuhu, 1/489.; El-Medžmu’, imam Nevevi, 2/180.)
Šejh Ibrahim b. Salih el-Hudajri kaže: Poslanik s.a.w.s., je dozvolio da se mjesta širka i mušričkih bogomolja pretvaraju u mesdžide i džamije, što nam potvrđuje predaja od Osmana b. Ebil-‘Asa r.a., u kojoj stoji da mu je Poslanik s.a.w.s., naredio da mesdžid u Ta’ifu izgradi na mjestu gdje su stajali nekadašnji ta’ifski taguti-kipovi. (Sunen Ebu Davud, br.450.; Sunen Ibnu Madždže, br.743.) Ako se bude reklo: U mušričkim bogomoljama ima grobova – namaz nad njima ili prema njima je haram! – reći će se: Da, ako je sigurno potvrđeno da na tom mjestu grobovi postoje – neće se tu klanjati namaz, pa makar takvo što bilo i u nekoj džamiji. Namaz prema grobu ili na grobu je haram i zabranjen – zbog čega će se grobovi otkopati i od džamija odstraniti. Mušrici nemaju hurmeta, a i shodno praksi i sunnetu Muhammeda s.a.w.s..“ (Pogledaj: Ahkamul-Mesadžid fil-Šeri’a el-Islamijja, 1/236.)
Šejh Ebu Ijas Mahmud b. Abdul-Latif b. Mahmud ‘Uvejdah kaže: „Dozvoljeno je u džamije-mesdžide, transformisati kršćanske crkve, jevrejske sinagoge, hinduske hramove kao i ostale mušričke hramove, naravno tako što će se prethodno, sa tih mjesta, ukloniti sve ono što je ružno i loše poput slika-kipova, idola, krstova i ostalih nevjerničkih obilježja. Od Osmana b. Ebil-Asa r.a., se bilježi da mu je Poslanik s.a.w.s., naredio da mesdžid u Ta’ifu izgradi na mjestu gdje su stajali nekadašnji ta’ifski taguti-kipovi. (Sunen Ebu Davud, br.450.; Sunen Ibnu Madždže, br.743.)
Dozvoljeno je i groblja mušrička pretvarati u džamije-mesdžide nakon njihovog iskopavanja i uklanjanja posmrtnih ostataka, shodno predaji od Enesa r.a., koja govori o izgradnju poslanikove s.a.w.s., džamije odmah po dolasku u Medinu, kada je Poslanik s.a.w.s., rekao:
„O Benu Nedždžar, recite mi kolika je cijena ove parcele? Rekoše: Ne tako nam Allaha, samo od Allaha tražimo da nam ovo naplati. Enes r.a., reče: Na toj parceli su se nalazili mušrički grobovi, duvarine i palme, pa je Poslanik s.a.w.s., naredio da se mušrički grobovi izmjeste, da se duvarine sruše, i da se palme prekinu. Palmina debla staviše u pravcu kible, a zidove sa strana napraviše od kamena. Dok su nosili kamen za džamiju, pjevali su…“ (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Nesa’i)
Ovo preinačavanje mušričkih bogomolja i grobalja se ne smije raditi na silu povređujući prava ehli-zimmeh (jevreja i kršćana, podanika islamske države) – takvo što nije dozvoljeno po Šeri’atu. Navedena praksa biće dozvoljena u slučaju da nevjernici određenog mjesta prime islam, ili da određene mušričke bogomolje budu napuštene ili u slučaju da naprave bogomolju suprotno pravilima ehli-zimmeh – u ovakvim situacijama muslimanima se dozvoljava da takav hram preinače u džamiju ili u bilo koju drugu instituciju od opšte svrhe.“ (Pogledaj: el-Džami’ li-Ahkamil-Salat, 2/111.)
Šejh Abdul-Muhsin el-Abbad kaže: „Ako su taguti-kipovi otklonjeni, i na njihovom mjestu se napravi mesdžid-džamija – nema ničeg strašnog u tome, jer je pravilo da je ispravan namaz onaj koji je obavljen na čistom mjestu, izuzev mjesta na kojima je Poslanik s.a.w.s., eksplicite zabranio da se klanja.“ (Pogledaj: Šerhu Sunen Ebi Davud, 3/303.)