Preveo: Sead ef. Jasavić
Iskrenost u znanju i djelima, kao i veliki strah od pojave nifaka, licemjerstva i pretvaranja!
Allah dž.š., kaže: „Iskreno ispovjedanje vjere dug je prema Allahu!“ (el-Zumer: 3.) (1)
Poslanik s.a.w.s., kaže: „Allah neće primiti/ukabuliti ni jedno učinjeno djelo izuzev onog koje bude, iskreno radi Njega, učinjeno tj. onog s kojim se bude željelo samo Njegovo Lice!“(2)
Ibrahim el-Tejmi rhm., je rekao: „Iskrena je ona osoba koja svoja dobra djela krije kao što krije i svoja loša djela!“
Ša’abi rhm., je rekao: „Od prakse uleme je da postupaju po onome što nauče, a kada tako učine malo se udalje od svijeta, što svetina i primjeti, nakon čega krene u potragu za njima, dok će ulema od njih bježati, bojeći se iskušenja po svoju vjeru!“
Fudajl b. ‘Ijad rhm., bi znao reći: „Ako primjetite da je nekom učenjaku ili pobožnjaku drago da kod vladara ili dunjalučara, bude spominjan po dobru, znajte da je ta osoba licemjer!“
Sve navedeno je zbog toga što iskrenost predstavlja želju čovjeka da, svojim znanjem i djelom, stekne ono što je kod Allaha dž.š., tako da, u slučaju da bude zateknut na takvom djelu, pa mu bude drago što je viđen da tako nešto čini, pri sebi već ima skrivenog licemjerja, a licemjerstvo je, u očima selefa, bio jedan od najvećih grijeha, zbog toga što je licemjerje – malo idolopoklonstvo (širkun asgar), a svi znamo da je širk, sa svim svojim podvrstama, najteži prijestup prema Allahu dž.š., i grijeh!
Stoga, moj brate, dobro ispitaj svoje znanje i djelo, i slobodno zaplači ako u njima nađeš licemjerja i nifaka, jer, znaj, da, ko se pretvara prema Allahu dž.š., i Allah će se prema njemu isto tako postaviti, a ko bude želio da se pročuje na sve strane Allah će učiniti da o njegovome jadu svi čuju. Tražimo od Allaha spasa na dunjaluku i ahiretu!(3)
* * * * *
Bilješke:
1- Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Svako djelo koje jedan musliman čini bilo ono vadžib/obavezno ili mustehabb/dobrovoljno, poput vjerovanja u Allaha dž.š., i u Njegova Poslanika s.a.w.s., i poput ibadeta kako tjelesnih tako i ekonomskih, i poput ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s., i poput dobročinstva prema Allahovim robovima putem raznih sredstava – sve to čovjek mora raditi iskreno i samo u ime Allaha dž.š., Gospodara svih svjetova, ne traživši od ljudi nagrade niti bilo šta drugo mimo dove. Za takve stvari se ne traži ništa od ljudi!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 1/190.)
[1] Bilježi ga imam el-Nesa’i, 6/25, u poglavlju: el-Džihad. Hafiz el-Iraki, u tahridžu djela „Ihja’u ulumil-din“, kaže: Lanac ove predaje je – hasen. Imam el-Munziri rhm., u djelu „el-Tergib vel-Terhib“, 1/24, kaže: Lanac ove predaje je – džejjid. Šejh Albani rhm., u djelu „el-Sahiha“, br.52, kaže: Lanac ove predaje je – hasen. U Sahihul-Nesa’i, br.2943, izjavljuje: Lanac ove predaje je – hasen sahih. U komentaru ovog hadisa stoji: „Ovaj hadis, kao i njemu slični, nam ukazuje na to da se vjerniku neće primiti djelo koje ne bude u ime Allaha urađeno, a u povodu ovoga Allah dž.š. kaže: „Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatrajući Mu ravnim nikoga!“ (el-Kehf: 110.) Zbog ovog momenta dobra djela nevjernika im neće biti od pomoći. Allah dž.š. kaže: „I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su činili, i u prah i pepeo ih pretvoriti!“ (el-Furkan: 23.)“
[1] Allah dž.š., kaže: „O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bogobojazni bili; & koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!“ (el-Bekara, 21-22.)
Ovo su ajeti koji na najbolji mogući način pojašnjavaju sve osnove i principe vjere od potvrde postojanja Vrhovnog Stvoritelja i Njegovih savršenih svojstava tipa: kudret/moć, ‘ilm/znanje, iradet/volja, hajat/život, hikmet/mudrost, uz sva ostala djela i postupke. Ovi kur’anski ajeti su potvrda tome da je ovaj svijet nastao i da je stvoren, i da ga nekada nije bilo. Ovi su ajeti potvrda dvjema vrstama tevhida: „Tevhidul-rububijjeh“ – koji govori o tome da je Allah dž.š., taj koji je Vrhovni Gospodar svega, da je on Stvoritelj i Izumitelj svega, i „Tevhidul-uluhijjeh“ – koji u sabi sadrži to da je samo Allah dž.š., Bog koji ima pravo da se obožava, koji ima pravo da bude zbog toga i voljen; samo je On taj koji polaže pravo na ‘ibadet, na dove, na klanjanje, na pokornost i poniznost, na srčanu ljubav itd.. Allah dž.š., kaže: „O ljudi“ – ovim se obraća cijelom čovječanstvu, svoj djeci Ademovoj/Adamovoj; svi ste vi Moja stvorenja, pa vam se zato i obraćam!
„Klanjajte se Gospodaru svome“ – ovim riječima Allah dž.š., naređuje cijelom čovječanstvu, svim ljudima, da samo Njega obožavaju, i da mimo Njega svoja srca ne poklanjaju nikome! Riječi „Gospodaru svome“ – rabbekum – nam eksplicite ukazuju na to da je svakome čovjeku obaveza robovati svome Stvoritelju i obožavati Ga, jer ako je On taj koji nas je stvorio, i raznim nas dobročinstvima, ni’imetima i blagodatima obasipa, i u Njegovoj su ruci naše duše i naši vratovi, i svaka je ćelija našeg organizma potpuno Njegova i samo Njemu pokorna – onda je na nama obaveza da Mu budemo zahvalni na svemu tome, i da Mu budemo iskreno odani, samo Njegovi robovi, pa nam zbog toga i poručuje: „Klanjajte se Gospodaru svome“ – a nije rekao: „Klanjajte se Bogu svome“ – jer je riječ „Rabb“ oznaka za Vrhovnog Vladara, Stvoritelja svega, Onoga koji ni’imete daje, Odgajatelja, Popravitelja…
Svaki zdravi i normalni razum, i svaka neiskvarena duša, će zaključiti to da samo takvo Biće jedino zaslužuje da Mu se robuje, i da jedino On polaže pravo na obožavanje i klanjanje, i niko drugi mimo Njega! „Koji je stvorio vas“ – ovim djelom Allah dž.š., nas podsjeća na to zbog čega traži od nas da Mu robujemo, i da mu ‘ibadetimo, samo Njemu Jedinom – zbog toga što nas je izveo iz nepostojanja, i što nas je iz ničega stvorio! Ljudi, sami po sebi, većinom ovo i potvrđuju, jer nas o tome obaviještava i sljedeći kur’anski ajet, koji glasi: „A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću?“ (Zuhruf, 87.)
Stoga, ako je samo Allah dž.š., taj koji stvara – a tako i jeste, onda je i samo On taj koji se smije obožavati! Po kom osnovu onda nemusliman sebi dozvoljava to da uputi svoju dovu/molitvu ili da se pokloni nekome/nečemu što apsolutno ne zaslužuje da bude obožavano!?
Ako smo svjesni toga da samo Allah dž.š., stvara, i da niko drugi mimo Njega nema moć stvaranja; ako smo svjesni toga da je moj i tvoj Stvoritelj Allah, pa kako da moje i tvoje srce bude rob nekog drugog mimo Njega!? Ovo je kur’anska metoda dokazivanja; putem rububijjeta – stvaranja, upravljanja i vladanja, dolazimo do toga ko se obožava i za koga svoje srce treba vezati!
„I one prije vas“ – Allah dž.š., naglašava i to da je pored tebe stvarao i one prije tebe; tvoje roditelje i sve prijašnje ljude! Niti je ko učestvovao s Njime u stvaranju onih prvih, niti je ko učestvovao s Njime u stvaranju tvome. Jedinstven je u stvaranju, zbog toga treba biti jedinstven i u obožavanju!
„Da biste bogobojazni/muttekije bili“ – ovo je svrha ljudskog postojanja i stvaranja! Da bi ste bili muttekije, vjernici; kako bi Mu se pokoravali i kako bi Mu bili poslušni; kako bi Ga se sjećali i spominjali, a ne zaboravljali; kako bi ste Mu zahvaljivali, a ne da Mu nezahvalni budete! U ovome je pohranjena sva suština takvaluka! Allah dž.š., kaže: „Džine i ljude sam stvorio samo zato da bi Mi se klanjali!” (el-Zarijat, 56.)
„Koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu, i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas.“ – Allah dž.š., spominje još jedan dokaz mudrosti Njegova stvaranja. Prvi je pohranjen u osnovi stvaranja i izvođenja i naziva se „dokazom inovacije i stvaranja“, dok drugi u sebi sadrži mudrosti svega stvorenog što se naziva „dokazom pažnje i mudrosti“. Ova dva dokaza se često spominju u Kur’ani-Kerimu, kao npr.: „Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; & i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom.“ (Ibrahim, 32-33.)
Allah dž.š., prvo spominje stvaranje nebesa i Zemlje, a potom spominje i mudrost njihova stvaranja i koristi koje u sebi nose. Na isti način je i sljedeći ajet: „Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; & Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; & Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! & Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! & Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: “Dokažite, ako istinu govorite!” (el-Neml, 60-64.) Na drugom mjestu Allah dž.š., kaže: „Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za one koji imaju pameti.“ (el-Bekara, 164.)
Allah dž.š., je stvorio čvrsto tlo pod nogama ljudima i ostalim bićima – Zemlju, koju je natkrio dobrim krovom – Nebesima; osnovu razvijanja ljudstva i ostalih bića je spustio sa nebesa – vodu. Zemlju je učinio prikladnom za život, prikladnom za kretanje po njoj i za rad na njoj. Nebo je učinio omotačem i zaštitnikom stvorenjima na zemlji od raznoraznih spoljašnjih utjecaja – i u svemu tome nikakve mahane ne možemo naći! Allah dž.š., kaže: „Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci sva vlast – On sve može! & Onaj koji je dao smrt i život – da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prašta. & Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio – ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj – vidiš li ikakav nedostatak, & zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran (od traženja mahane).“ (Mulk, 1-4.)
„Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!“ – razmisli samo o ovom zaključku koji je proizišao nakon onakih uvoda. Razum i čista logika je ono što bi prvo proizvelo ovakav zaključak! To je Tevhid – ono što zdravi razum potvrđuje i prihvata. To je čisti monoteizam, i vjerovanje u jednog Boga! Ako je Allah dž.š., taj koji je stvorio nebesa i zemlju; ako je Allah dž.š., taj koji daje kišu i plodove; ako je Allah dž.š., taj koji nam je dao rijeke i mora, Sunce i Mjesec; ako je Allah dž.š., taj koji nam je noć i dan dao; ako je Allah dž.š., taj koji nam je brda, i bašče lijepe dao; ako je Allah dž.š., taj koji se nevoljniku na molbu odaziva – pa kako da obožavamo nekog drugog mimo Njega!? Kako da pridajemo božanske osobine onima koji ih ne zaslužuju? Kako da stvorenja izdižemo na stepen Stvoritelja!?
Odlomak iz knjige: Iz ahlaka selefa…
Autor: šejh Ahmed Ferid, Egipat
Prijevod: Sead ef. Jasavić, Plav