Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
„Šta kažete o Latu i Uzzau & i o Menatu, trećem, najmanje cijenjenom?“ (el-Nedžm, 19-20.)
Mu’min mora poznavati suštinu i kakvoću kipova i idola kao i na koji su to način oni bili obožavani, i u čemu se ogledao širk i idolopoklonstvo predislamskih Arapa koji su to praktikovali i činili – kako bi se jasno razlučilo između Tevhida i iskrenosti, i Širka i nevjerstva.
E’ameš rhm., kaže: Lat je izvedenica od riječi el-Ilah, dok je ‘Uzza izvedenica od riječi el-‘Aziz.
Ibnu Džerir rhm., kaže: „Izveli su ime za božanstvo od riječi Allah, rekavši da je Lat ženski rod od Njega – daleko je i uzvišen On od svega što zbore. Riječ el-‘Uzza je izvedena od riječi el-‘Aziz.“
Ibnu Kesir rhm., kaže: U Ta’ifu je postojala stijena izrezbarena u stihovima, zastrta platnima i zavjesama, sa prostranim i od Taiflija svetkovanim i svetim dvorištem oko nje, i to od strane plemena Sekif i onih koji su uz njih, koji su se, osim kurejšlija, ponosili ovom stijenom mimo ostalih arapskih plemena.
Ibnu Hišam rhm., kaže: Ta stijena se nalazila na lijevoj strani mjesta gdje je današnji Mesdžid u Ta’ifu, i na tom mjestu se stijena nalazila sve do momenta kada pleme Sekif prima islam, nakon čega Poslanik s.a.w.s., šalje Mugiru b. Šu’ubu r.a., sa zadatkom da sruši tu stijenu i da je spali.
Ibnu Abbas r.a., kaže: Ranije je postojao jedan čovjek koji se bavio spremanjem vode za hadžije, pa se narod, nakon njegove smrti, počeo okupljati na njegovom grobu – ovo spominje Buharija.
Ibnu Abbas r.a., kaže: Taj čovjek je prodavao brašno i maslo kod te stijene, pa, kada je umro, pleme Sekif je počelo obožavati tu stijenu iz poštovanja prema tom dobrom čovjeku, što isto potvrđuje i Mudžahid.
Se’id b. Mensur, el-Fakihi, Ibnu ebi Hatim i Ibnu Abbas r.a., kažu: Kada je taj čovjek umro – počeli su ga obožavati.
Ibnu Džurejdž rhm., kaže: Jedan čovjek iz plemena Sekif je bio poznat po spremanju zejtina i brašna, pa kad je umro, od njegovog groba napraviše idol – što nam potvrđuje i jedan dio islamskih učenjaka.
Nema razlike između navedenih stavova – oni koji govore da je u pitanju stijena time nisu zanegirali i to da je bila u pitanju stijena postavljena nad njegovim grobom ili u njegovoj blizini, koja se počela štovati i obožavati usputno ne namjerno.
Ibadet je bio posvećen umrlom čovjeku u grobu, i njega su u osnovi obožavali što nam potvrđuje i imam el-Fakihi od Ibnu Abbasa r.a., koji je rekao da je Lat bio čovjek zbog kojeg je Amr b. Luhajj, kada je on umro, rekao: On nije umro već je ušao u stijenu – zbog čega svijet poče obožavati stijenu, koju još malo nadogradi.
Dobro razmisli o ovakvom postupanju mušrika sa spomenutim idolom i o tome kako je njihova stalna praksa da nad nečijim grobom naprave određenu građevinu-kupolu, pred kojim će ‘ukuf i ibadet činiti, kojem će se dovama obraćati, i kod kojeg će, u teškim situacijama, spasa tražiti!
Ibnu Džerir rhm., kaže: El-‘Uzza je s početka bilo jedno drvo koje je bilo nadsvođeno i zastorima prekriveno, između Mekke i Ta’ifa, kojeg su kurejšlije obožavale, što nam potvrđuje i Ebu Sufjan na dan Uhuda: „Mi imamo ‘Uzza’a – a vi nemate ‘Uzza’a! – na što Poslanik s.a.w.s., reče: Recite: Allah je naš Zaštitnik – vi nemate Zaštitnika!“
Imam el-Nesa’i i Ibnu Merdivejh prenose od Ebul-Tufejla sljedeću predaju: „Kada je Poslanik s.a.w.s., oslobodio Mekku poslao je Halida b. el-Velida r.a., ka palmi kod koje je bio kip el-‘Uzza. Kada je došao kod palme – iskida je i sruši građevinu koja je bila nad njom, nakon čega dođe Poslaniku s.a.w.s., i obavijesti ga o tome što je učinio, pa mu Poslanik s.a.w.s., reče: Vrati se, nisi ništa učinio – pa se Halid r.a., opet vrati na to mjesto. Kada ga čuvari tog kipa ugledaše, pobjegoše ka brdu, govoreći: O ‘Uzza, o ‘Uzza! Kad im Halid r.a., dođe, na tom mjestu bijaše gola žena, opuštene kose, koja bacaše prašinu na svoju glavu – Halid r.a., joj priđe sa svojom sabljom i ubi je – nakon čega se povrati Poslaniku s.a.w.s., obavijestivši ga o tome šta se je desilo, na šta Poslanik s.a.w.s., reče: E to je bila el-‘Uzza!“ (Sunen el-Kubra, Nesa’i, br.11483.; Dela’ilun-Nubuvveh, Bejheki, 5/77.)
Ibnu Hišam rhm., kaže: Svijetina je čujala glas sa tog mjesta od te žene. Ebu Salih rhm., kaže: El-‘Uzza je bila palma na koju je narod kačio i vezao končiće i pramenove vune (radi sreće ili sihra, op.prev.). Bilježi Abdu b. Humejd i Ibnu Džerir.
Dobro promisli o ovakvom postupanju od strane mušrika sa spomenutim kipom, i upoređuj tu praksu sa praksom današnjih ljudi koji obožavaju grobove, koji im se mole, koji im kurbane i žrtve prinose, koji vežu konce i katance na njihova mjesta, i koji platna i peškire stavljaju nad njihovim grobovima itd., a Allah je taj od koga se pomoć traži.
Što se tiče el-Menata, on se nalazio između Mekke i Medine, kojeg su obožavali i štovali plemena el-Huza’a, Evs i Hazredž, i od kojega bi otpočinjali svoj hadždž prema Ka’abi.
Riječ el-Menat je izvedenica od:
– Allahovog imena el-Mennan što znači Blagodarni,
– Allahu podaj mi i odredi nešto dobro (menniii…)
– Li kesreti ma jumna – zbog mnoštva darova i kurbana koji su se žrtvovali pred tim kipom radi sreće i berićeta.
Ibnu Hišam rhm., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je poslao Aliju r.a., da sruši ovoga kipa – što on i učinje u Godini Fetha.
Ibnu Ishak rhm., u svojoj Siri, kaže: Predislamski Arapi su mimo Ka’abe imali još mnogo taguta – kuća koje su se obožavale kao što se obožava Ka’aba, koje su imale čuvare i zastore, i kojima su se prinosile žrtve kao što se prinose žrtve kod Ka’abe, i oko kojih se tavaf činio onako kako se tavaf čini oko Ka’abe, i pred kojima su se kurbani klali – i ako su Arapi znali da je Ka’aba vrijednija od svega toga, i da je opšte poznato da Ka’aba datira još iz Ibrahimovog a.s., vremena, i da je Ka’aba bila njegov mesdžid.
Kažem: Ovo što je naveo Ibnu Ishak rhm., govoreći o širku Arapa to je klasični primjer onoga što rade današnji obožavatelji grobova, koji su čak i pretekli one prve u nekim stvarima. Nakon svega ovoga, imam el-Kurtubi rhm., komentariše da, s početka citirani, ajet, znači: „Šta mislite o ovim kipovima, koriste li ili štete, kako bi mogli parirati Allahu dž.š..“ (Pogledaj: Tejsirul-‘Azizil-Hamid, 1/146.)
Šejh Sulejman b. Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm.