Mekka: Kako se sačuvati od smutnji; Uzvišeni Allah je Svojim robovima veliku milost ukazao onda kada im je poslao Svoga Poslanika s.a.v.s. koji na Pravi put ukazuje i koji iskreno poziva Svome Gospodaru. On nije ostavio niti jedan vid dobra a da na njega nije ukazao niti je ostavio ijedan oblik zla a da na njega nije upozorio. Jedna od vrsta i oblika zla na koje je upozorio svoj ummet jesu razne vrste smutnji i nereda koje će se intenzivirati u vremenu pred nastup Sudnjeg dana, a koje će i najpametnije ljude dovoditi u stanje zbunjenosti i nedoumice kako i na koji način postupiti u datom momentu. Zato će svako onaj ko je pametan i razborit uložiti maksimalan trud da se sačuva od tih smutnji, prvenstveno na način što će se od njih držati podalje i nastojati da ih izbjegne, a u isto vrijeme će davati sve od sebe da učini što je moguće više dobrih djela. Ljudi imaju običaj reći da je ”bolje spriječiti nego liječiti” što je apsolutno tačno, i što je jedan od načina čuvanja od smutnji i nereda. Dakle, dužnost je svakog muslimana da maksimalno izbjegava smutnje i da u njih ne upada svjesno i namjerno. Na ovo zlatno pravilo obaveznosti preventivnog djelovanja i bježanja od svake vrste zla ukazuju i mnogo kur’anski ajeti između kojih i slijedeći ajet: ”… ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne…” (El-En’am, 151), u kojem nam Uzvišeni Allah zabranjuje da se približavamo grijesima što je prvi korak u čuvanju od upadanja u iste. Što se tiče obaveznosti hitanja ka činjenju dobrih djela, a naročito u vremenu mnoštava smutnji, i na to ukazuju mnogo poslanikovi hadisi. Između ostalog i hadis u kojem je Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Požurite s činjenjem dobrih djela, jer će se pojaviti smutnje i neredi poput tmina u mrkloj noći; čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ili će omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik, prodavat će svoju vjeru za neznatne dunjalučke koristi.” (Muslim) Ljudi se ovog pravila prevencije i izbjegavanja upadanja u zlo strogo drže kada su u pitanju recimo zarazne bolesti te se drže podalje od izvora zaraze što je svakako pohvalno jer na takav način čuvaju svoje tijelo od fizičkih bolesti, ali je preče da se drže podalje od izvora smutnji i nereda jer one krnje i postepeno uništavaju čovjekovu vjeru, te ga odvode ga u zabludu i trasiraju mu put ka propasti na oba svijeta. Zbog toga poštovana braćo, držimo se podalje od svih smutnji kojih je danas zaista mnogo i ne budimo od onih koji se sami svojim rukama bacaju u propast.
Hatib: Dr. Sa’ud Šurejm
Preveo i sažeo: Amir Durmić
Medina: Džennet je cilj kojem vjernik teži i za koji radi
Na mnogo mjesta u Kur’anu Allah poziva ljude u Džennet i upozorava ih na Vatru. Allah Uzvišeni kaže: ”Allah poziva u Kuću mira i ukazuje na Pravi put onome kome On hoće.” (Junus, 25) U drugom ajetu kaže: ”O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti…” (Et-Tahrim, 6) Džennet je cilj kojem vjernik teži i za koji radi, dok je Džehennem ono čega se vjernik najviše boji. Taj put, Allahov pravi put – siratun mustekim na kojem je bio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, započinje od onoga momenta kada musliman postaje odgovoran za svoje postupke, a završava se na vratima Dženneta. Iako je taj put jasan, na njemu postoji mnogo zapreka i poteškoća. Svaka od tih zapreka čovjeka može strovaliti u Džehennem, a šta tek reći ako neko zapadne u više njih. Prva zapreka na tom putu svakako je slijeđenje prohtjeva, a to je sve ono što čovjek voli od zla, zabranjenih prohtijeva i loših postupaka. Allah Uzvišeni kaže: ”Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?” (El-Džasije, 23) Od tih zapreka jeste davanje prednosti prolaznom svijetu nad budućim svijetom i obmanutost njime, te zadovoljstvo njegovim kratkotrajnim uživanjima. Allah Uzvišeni kaže: ”Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni – prebivalište njihovo bit će Džehennem, zbog onoga što su radili.” (Junus, 7-8) Također, jedna od zapreka na putu do Dženneta sigurno su novotarije koje ruše i mijenjaju vjeru, te bivaju glavni razlog podijeljenosti i slabosti ummeta, međusobnog neprijateljstva i nejedinstva pred neprijateljem. Duša koja naređuje zlo još je jedna prepreka na tom putu. Ona je sklona lijenosti, a griješenju daje prednost nad pokornosti. Velika prepreka jesu šejtani u ljudskom i džinskom obliku koji uljepšavaju zabludu i ljude pozivaju u nju. Allah kaže: ”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinna koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli…” (El-En’am, 112).
Hatib: Ali b. Abdurrahman el-Huzejfi
Kuds: Sprega islamskog bratstva
Allahovi robovi, nije prirodno niti shvatljivo da ljudi pored toliko zajedničkih stvari među sobom žive u tolikoj neslozi i neprijateljstvu. Uprkos što potiču od jednog oca i jedne majke, što ih je stvorio jedan Stvoritelj i što ih, u pogledu rase i boje, jednako vrjednuje, ipak oni ne žele biti zajedno. Ta bolest dobrim djelom prenešena je i na muslimane kojima je zajedništvo i međubratska ljubav stroga obaveza. Međutim, nije od vajkada tako. Prve generacije dokaz su Allahove mu’džize kada je uspio ujediniti ljudska srca tako da su izgledala poput jednog srca, a o tome On Uzvišeni kaže: „…i On je sjedinio srcanjihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio.“ (El-Enfal, 63.) Iako imam El-Kurtubi navodi da je povod objave ovog ajeta pomirenje između plemena Evsa i Hazredža, po drugima, kao što je Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, govori da se odnosi na one koji se vole u ime Allaha.
Ljubav u ime Allaha je velika stvar i zbog nje, odnosno samo malog dijela onoga s čime ona dolazi, Allah oprašta grijehe. Zar niste čuli za Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi kada kaže: „Kada musliman sretne svoga brata muslimana i sa njim se rukuje, sa njih spadnu grijesi kao što lišće pod snagom vjetra opada sa sasušenog drveta.“ Te ljude Allah će na Sudnjem danu pozvati u Svoj hlad kada drugog hlada neće biti.
Još mnogo je stvari u islamu kojima je cilj jačanje ljubavi među muslimanima. Otuda imamo širenje selama, odazivanje pozivu, obilazak bolesnika, opraštanje i sl., dok sa druge strane islam zabranjuje sve što će tu vezu oslabiti ili pokvariti. O svađi i neprijateljstu, kao najvažnijim predstavnicima u ovoj drugoj kategoriji dijela, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Svakog ponedjeljka i četvrtka izlažu se ljudska djela i opraštaju se grijesi svima onima koji Allahu druga ne pripisuju, izuzev dvojice zavađenih za koje se kaže: Odgodite ovu dvojicu dok se ne pomire.“ Od stvari koje je Allah propisao da bi se očuvale bratske veze, jeste pomirenje zavađenih što je uvrstio u velike ibadete i za to odredio veliku nagradu.
Nažalost, ove lekcije možemo učiti samo iz primjera naših ispravnih prethodnika koji su zaista bili poput građevine o kojoj je govorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, mi ne smijemo posustati i moramo po svaku cijenu težiti da postanemo istinska braća.
Hatib: Isma’il Nevahide
SAFF br. 293.