Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Sve hvale i zahvale pripadaju Allahu dž.š., koji je učinio noć i dan izvrsnom prilikom za onoga ko želi zikr činiti kao i za onoga ko želi zahvalan biti! Neka Mu je neizmjerna hvala što pomoga brojne robove Svoje u činjenju dobrih djela i hajrata, i pravom iskorišćavanju vremena, zdravlja, mladosti i života!
Jedan od načina liječenja slabosti imana, i jačanja vjere kod čovjeka jeste zasigurno i činjenje dobrih djela, nastojeći da svoj dan ispunimo dobročinstvom i hajratima – radi Allaha dž.š., samo i jedino, i nikako radi ljudi! Dobra djela su, dakle, jedan od najjačih i najdjelotvornijih iljača i lijekova za jačanje imana kod jednog muslimana.
Ebu Bekr el-Siddik r.a., nam je ostavio najljepši primjer po ovom pitanju onog momenta kada je Allahov Poslanik s.a.w.s., pitao svoje ashabe: „Ko je danas od vas osvanuo kao postač? Ebu Bekr r.a., reče: Ja. Ko je od vas danas ispratio dženazu? Ebu Bekr r.a., reče: Ja. Ko je od vas danas nahranio siromaha? Ebu Bekr r.a., reče: Ja. Ko je od vas danas posjetio bolesnika? Ebu Bekr r.a., reče: Ja. Poslanik s.a.w.s., reče: „Neće se ova djela sastaviti u jednom danu kod nekog čovjeka a da neće ući u džennet!“ (Muslim)
Ovaj događaj nam govori o tome da je sami Ebu Bekr r.a., a svima nam je poznato o kakvom se čovjeku radi, nastojao da iskoristi u hajru i različitim dobrim djelima svaki momenat dana.
Poslanik s.a.w.s., je iznenada postavio navedeno pitanje – a Ebu Bekr r.a., je bio momentalno spreman da pozitivno odgovori na to poslanikovo s.a.w.s., pitanje, što nam ukazuje na to da je Ebu Bekrov r.a., dan bio ispunjen ibadetom, dobročinstvom i raznim dobrim djelima.
Slično se bilježi i od ostalih pripadnika Selefa poput Hammad b. Seleme o kojem imam Abdurrahman b. Mehdi rhm., kaže: „Kada bi Hammad b. Selemi rhm., rekli: Sjutra ćeš da umreš – ne bi imao šta da dodadne svojim djelima!“ (Pogledaj: Sijeru E’alamin-Nubela’, 7/447.)
Kada su u pitanju dobra djela, musliman mora obratiti pažnju na sljedeće:
1. Žuriti k dobrim djelima, shodno kur’anskom ajetu u kojem Allah dž.š., kaže: „Požurite oprostu svoga Gospodara i džennetu čija je širina koliko nebesa i zemlja!“; ili: „Natječite se za oprost Gospodara vašega, i za džennet čija je širina poput širine nebesa i zemlje!“
Opisujući iskrene i prave vjernike, Allah dž.š., kaže: 57. Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, 58. i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, 59. i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, 60. i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru – 61. oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču. 62. Mi nikoga ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda neće učiniti. 63. Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine. (el-Mu’minun, 57-63.)
Ovi ajeti su tjerali ashabe i prve generacije muslimana na to da žure kada je u pitanju činjenje dobrog djela i raznih hajrata.
Od Enesa r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., na dan Bitke na Bedru, kada su se mušrici približili muslimanskim redovima, rekao: „Krenite ka džennetu čija je širina poput širine nebesa i Zemlje!“ Umejr b. el-Hammam el-Ensari r.a., upita: O Allahov Poslaniče, džennet čija je širina poput širine nebesa i zemlje?! Poslanik s.a.w.s., reče: Da! Umejr r.a., reče: Ooo… (behin, behin). Poslanik s.a.w.s., ga upita: Zbog čega si rekao to? Umejr r.a., reče: Allahov Poslaniče, nisam to rekao ni zbog čega drugog do iz želje da budem jedan od džennetlija. Poslanik s.a.w.s., mu reče: Ti si jedan od džennetlija. Kada je Umejr r.a., čuo te riječi, uze par hurmi da pojede, ali u međuvremenu reče: Da živim ovaj život toliko koliko bi mi trebalo da pojedem ovu šaku hurmi – bilo bi predugačko! Baci hurme iz svoje ruke, poletje u mušričke redove i borio se protivu njih sve dok nije šehidio!“ (Muslim)
Primjer za žurenje kada je činjenje dobrih djela u pitanju, jeste i praksa Božijih Poslanika a.s., poput:
– Primjera Musa a.s., za kojeg se u Kur’anu kaže: „Pohitao sam Ti, Gospodaru moj, kako bi bio zadovoljan mnome!“ (Taha, 84.)
– Primjera Zekerijja’a a.s., i njegove familije, za kojeg se u Kur’anu kaže: „Oni su žurili kada su hajrati bili u pitanju, i dove su nam upućivali iz straha i nade, i bili su pred Nama skrušeni!“ (el-Enbija’, 90.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Laganost (el-Tu’edeh), je tražena u svemu izuzev u ahiretskim djelima!“ (Sunen Ebu Davud)
Možemo zaključiti da, u globalu, muslimani, danas, postupaju potpuno suprotno navedenoj predaji. Kada je u pitanju din-iman-vjera, činjenje farzova i klonjenje od harama – današnji muslimani su u stanju, kako drugima tako i sebi, govoriti: polakote, nemojte žurit, imaćete kad, još ste vi mladi, drugi će to da rade itd., a kada je u pitanju dunjaluk-para-grijeh, čujemo riječi: Trči! Brzo! Pohitaj! Nećeš imati kad ako sada ne zaradiš, ako sada ne ukradeš, ako sada ne slažeš… Sad dok si mlad čini harame, loči, pij, blud čini, prodadni se, tuci se sa narodom, drogiraj se, pa ćeš, kad ostaraš, ići u džamiju…
2. Istrajavanje na dobrim djelima – je također detalj na kojeg moramo obratiti pažnju. Poslanik s.a.w.s., citirajući Allaha dž.š., u kudsi-hadisu, kaže: „Moj rob će Mi se neprestano približavati nafilama-dobrovoljnim djelima, sve dok ga ne zavolim…!“ (Buhari)
Istrajavanje na dobrim djelima je mnogo bitan segment kada je u pitanju jačanje vjere u našim srcima, jer je na taj način duša stalno zagrijana za činjenje dobra, i ne može se ohladiti spram hajrata. Malo dobro djelo koje je trajno je vrijednije i bolje od velikog dobrog djela koje je kratkog daha! Poslanik s.a.w.s., je bio upitan: Koje djelo je najdraže Allahu dž.š., pa je rekao: „Allahu je najdraže djelo koje je trajno pa makar bilo i malo!“ (Buhari) U muslimovom sahihu stoji: „Kada bi Poslanik s.a.w.s., počeo raditi neko djelo – ne bi ga više napuštao!“
3. Trud (idžtihad), kada je u pitanju činjenje dobrih djela.
Srca se ne mogu liječiti sa nečim što je kratkog i ograničenog dejstva, što će srcu na trenutak dati imanske snage, pa će ga ubrzo zatim ostaviti i napustiti, i srce se starim lošim navikama povratiti. Naš iman i naša vjera mora da napreduje u kontinuitetu što je nemoguće ostvariti bez idžtihada i ulaganja truda u sve to. Allah dž.š., nam na nekoliko mjesta u Kur’anu govori o trudu kojeg su ulagali u iman i ibadet Njegovi miljenici, pa kaže:
„U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole. 16. Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju. 17. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.“ (el-Sedžda, 15-17.)
“Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti, 16. primaće ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili, 17. noću su malo spavali 18. i u praskozorje oprost od grijeha molili, 19. a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.” (el-Zarijat, 15-19.)
Iščitavajući biografije ashaba i selefa možemo vidjeti na kakav način se vjera praktikuje i drži, i na koji se to način iskreno Allahu dž.š., robuje. Imalo je ashaba koji su u jednome danu činili Hatmu Kur’ana, a imalo ih je mnogo koji bi za tri dana čitali Kur’an. Imalo je među selefom onih koji bi zikr činili i klanjali noćni namaz u trenucima borbi i džihada na Allahovom dž.š., putu. Imalo ih je koji su Allahu dž.š., ibadetili dok su bili u zarobljeništvu. Poslanik s.a.w.s., i njegovi ashabi bi znali suzama svojim kvasiti svoje brade, i svoje sedžade, zbog skrušenog klanjanja namaza i razmišljanja o Božijoj veličini i Njegovom stvaranju Nebesa i Zemlje. Neki od selefa bi znali zavaravati svoju ženu kako bi zaspala, kako bi se oni mogli potajno izvući iz svoje postelje radi klanjanja noćnog namaza.
Prvi muslimani bi ostavljali jedan dio noći za ibadet Allahu dž.š., a svoje dane bi provodili u ‘ilmu – učenju i podučavanju, praćenju dženaza, obilasku bolesnika, milovanju glava jetima, služenjem i hizmećarenjem ljudima koji su u potrebi. Nekima bi i godine prolazile a da ih ne prođe početni tekbir namaza za imamom u džematu! Nije se ezan proučio za namaaz, a da mnogo ashaba i selefa već nisu bili u džamiji prije ezana. Bilježi se da Halid b. el-Velid r.a., nije imao mjesta na svome tijelu a da na njemu nije bio ožiljak od rane koju je dobio u borbi na Allahovom dž.š., putu! Prvi muslimani, selefi, su bili milostivi prema muslimanima a strogi prema nemuslimanima. Prvi muslimani su razmišljali o interesu džemata muslimana, dok ovi potonji više razmišljaju o interesima džemata nemuslimana! Ko se makar djelomično uskladi sa praksom prvih muslimana – nema sumnje da će njegova vjera i iman početi vidno da napreduje!
4. Neumarati svoju dušu sa pretjerivanjem u činjenju dobrih djela – je također bitno pravilo, ali smo mi, gledajući sve ukupnu situaciju, veoma daleko od njega.
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ova vjera je lahkota. Niko se neće hrvati sa vjerom a da ga ne savlada! Budite ispravni, i istini se primičite…!“ (Buhari)
U drugoj predaji stoji: „Sredinom samo, sredinom, stići ćete…!“ (Buhari)
Enes r.a., prenosi da je jedne prilike Poslanik s.a.w.s., ušao u džamiju, i vidio uže kako je svezano između dva stuba, pa upita: „Šta je ovo uže ovdje? Rekoše mu: To je Zejnebino uže, na koje se oslanja kada se umori od klanjanja. Poslanik s.a.w.s., reče: Maknite to konopče. Klanjajte dok ste čili i vedri, a ako vas je ophrvao san legnite!“ (Buhari)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Činite od dobrih djela ono što možete izdržati. Allahu neće dosaditi sve dok vama dosadi! Najdraže djelo Allahu dž.š., je ono najtrajnije pa makar bilo i malo!“ (Buhari)
5. Nadoknađivati propuštena dobra djela.
Od Omer b. el-Hattaba r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko prespava svoj noćni ibadet (hizb), ili jedan dio njega – pa ga nadoknadi između sabaha i podne namaza – biće mu upisano kao da ga je činio noću!“ (Nesa’i)
Ajša r.a., prenosi: „Poslanik s.a.w.s., bi istrajavao na klanjanju noćnog namaza, pa ako bi ga prošao noćni namaz zbog sna ili bolesti klanjao bi preko dana 12 rekata (nafile namaza)!“ (Ahmed)
Jedne prilike je Ummu Selema r.a., vidjela Poslanika s.a.w.s., kako klanja dva rekata namaza nakon ikindijskog farza, pa ga je upitala o tome, na šta joj je on odgovorio: „Ćerko Benu Umejje, pitala si me za dva rekata nakon ikindijskog farza. Došla mi je delegacija Abdul-Kajsa, pa su me smeli od klanjanja dva rekata nakon podnevskog farza; sada ih klanjam!“ (Buhari)
„Poslanik s.a.w.s., bi klanjao četri rekata sunneta nakon podnevskog farza ako ih ne bi klanjao prije podnevskog farza!„ (Tirmizi)
Dakle, navedene predaje nam ukazuju na to da je Poslanik s.a.w.s., insistirao na ibadetima, nadoknađujući sve ono što bi ga prošlo od ibadeta, ne bitno jesu li farzovi ili mendubi u pitanju, i ne bitno koja vrsta ibadeta je bila u pitanju: namaz, post, učenje Kur’ana itd…
6. Nadati se Allahovom dž.š., kabulu dobrih djela, i plašiti se od toga da nam djela ne budu kabul!
Pravi vjernik se nakon uloženog truda u činjenje dobrih djela plaši od toga hoće li mu biti kabul djelo kojeg čini ili ne!?
Od Ajše r.a., se prenosi da je pitala Poslanika s.a.w.s., povodom komentara ajeta: „Oni koji udjeljuju od onoga što im dajemo a srca im strahuju“: Jesu li to oni koji piju alkohol i kradu – pa Poslanik s.a.w.s., reče: Ne, ćerko Siddikova, to su oni koji poste, klanjaju, sadaku dijele a plaše se da im neće biti kabul i primljeno. To su oni koji žure ka hajratima i dobrim djelima!“ (Tirmizi)
Ebu Derda’ r.a., je rekao: „Kada bih znao da mi je Allah dž.š., jedan namaz ukabulio, draže bi mi bilo nego da mi se dadne čitav dunjaluk sa svim što je na njemu! Allah dž.š., kaže: „Allah prima samo od onih koji su bogobojazni!“ (Tefsir Ibnu Kesir)
Pravi vjernici na sebe gledaju s prezrenjem i bez oholosti, smatrajući sebe neoduženim kada je Allahov hakk u pitanju! Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Kada bi čovjek od dana kada se rodio pa sve do svoje smrti ostarao u Božijem raziluku – smatraće sve to malim na Sudnjemu Danu!“ (Ahmed)
Ako čovjek na pravi način spozna Allaha dž.š., i na pravi način upozna sebe i svoja djela i svoju dušu uvidjeće da je Allah dž.š., više blagodarniji prema nama nego što Mu se mi možemo zahvaliti!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Iskoristi pet stvari prije nego li nastupe druge pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodu prije zauzetosti i život prije smrti!“ (Sunen Nesa’i el-Kubra)