Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah dž.š., će, na Sudnjemu Danu, zgužvati Nebesa, pa će ih zatim uzeti Svojom desnicom i reći: Ja sam Vladar (el-Melik) – gdje su silnici (džebbarun), gdje su oholnici (mutekebbirun), zatim će Svojom ljevicom zgužvati zemlje, pa će reći: Ja sam Vladar (el-Melik) – gdje su silnici (džebbarun), gdje su oholnici (mutekebbirun)!“ (Sahihu Muslim, br.7228., 8/126.; Musned Ebu Ja’ala, br.5558., 9/410.)
Imam el-Begavi rhm., kaže: „Ova i slične predaje Objave spominju Allahova dž.š., svojstva, u koja je nama obaveza vjerovati, i prihvatati ih onakvim kako su i spomenuta, bez činjenja TE’EVILA – tumačenja istih drugorazrednim značenjima arapskog jezika, i bez činjenja TEŠBIHA – poistovjećivanja Allahovih dž.š., svojstava sa svojstvima Njegovih stvorenja, bivši ubjeđeni u to da Allahova dž.š., svojstva ni na koji način ne sliče svojstvima Njegovih stvorenja, isto kao što ni Njegovo Biće ne slići biću Njegovih stvorenja. „Njemu nema ništa slično, On sve čuje i sve vidi!“ Ovom stazom je koračao Selef ovoga Ummeta, i Ulema Sunneta – svi su oni prihvatali spomenute predaje i u njih vjerovali, ne upuštajući se u TEMSIL – poistovjećivanje svojstava Allaha dž.š., i Njegovih stvorenja, niti u TE’EVIL – tumačenje datih svojstava drugorazrednim značenjima tih riječi u arapskom jeziku. Detaljno znanje o njima su prepustili Allahu dž.š., onako kako to Allah dž.š., i opisuje ljude „duboko u znanje upućene“ (el-rasihune fil-‘ilm): „…a oni koji su duboko u znanje upućeno govore: Mi u njih vjerujemo, sve je to od Gospodara našeg…!“ (Pogledaj: Šerhul-Sunneh, 1/171.)
Imam Ebu Hatim rhm., kaže: „Predaje ovakve vrste dolaze u općenitim značenjima, i oni koji su neupućeni u oblast ‘ilma-znanja, griješe kada ulemu i pobornike hadisa (ashabul-hadis), optužuju da su oni Mušebbihe – Antropomorfisti (oni koji tvrde da Bog liči na čovjeka, op.prev.), od čega se Allahu dž.š., utječem, tvrdeći da to nikome od „Ashabul-Hadisa“ nije palo na pamet. Ove predaje su spomenute u opštem značenju riječi kojima se opisuju svojstva Allaha dž.š., u skladu sa pojmovima poznatim ljudima – bez zalaženja u kakvoću Allahovih dž.š., svojstava (bi la kejf). Uzvišen je Gospodar naš da sliči i jednom od Njegovih stvorenja, ili da se govori i zalazi u kakvoću Njegovih svojstava; Njemu nema ništa slično!“ (Pogledaj: Sahihu Ibni Hibban, br.725., 2/503.)
Šejh Salih el-Fevzan navodi riječi šejha Muhammed el-Emin el-Šenkitija rhm., koji kaže: „Jedno je pravilo za sve sifate i za sva Allahova dž.š., svojstva, i ono se sastoji iz dvoje:
1. Allah dž.š., je Uzvišen i iznad toga je da u ičemu sliči ikome od Svojih stvorenja (tenzih ‘an mušabehetil-halki)!
2. Obaveza je vjerovati u sve ono čime je Allah dž.š., opisao Sebe, i u ono čime Ga je opisao Njegov Poslanik s.a.w.s., bilo potvrdom ili negacijom (isbaten ev nefjen), što podpada pod sklop značenja ajeta u kome se kaže: „Njemu nema ništa slično, On sve čuje i sve vidi!“
Naši dobri prethodnici (el-Selef el-Salih), u ništa od navedenoga nisu sumnjali, niti im je išta od navedenoga bilo nejasno! Možemo navesti za primjer jednog običnog arapskog pjesnika, el-Firzedeka, koji je rekao:
وكيف أخاف النّاس والله قابض … على النّاس والسبعين في راحة اليد
“Kako da se plašim ljudi, kad je Allah
dž.š., taj koji će zdrobiti (el-Kabid),
ljude i svih „sedam“, dlanom Svojim!“
„Svih sedam“ tj. sedam nebesa i sedam zemalja, pa ko bude znao ovaj podatak tj. da su sedam nebesa i sedam zemalja, u Allahovom dž.š., dlanu, manji od zrna gorušice, onda je ta osoba pravi ‘ALIM – učen i svjestan Allahove dž.š., gordosti i veličine, i ko ovo bude imao na umu nikako neće zapasti u grešku tešbiha – poistovjećivanja Allahovih dž.š., svojstava sa svojstvima Njegovih stvorenja!
Ko navedeno bude spoznao spasiće se nejasnoća (iškalat), u koje su zapali ljudi kasnijih generacija (el-mute’ehhirun), i ovo je pravilno razumjevanje TENZIHA – uzdizanja Allaha dž.š., od onoga što Mu ne dolikuje i ne priliči, i vjerovanja u ono čime je Allah dž.š., opisao Sebe, i u ono čime Ga je opisao Njegov Poslanik s.a.w.s., što nam potvrđuju i riječi imama Malika rhm., koji je rekao: „Allahovo dž.š., uzdizanje (el-Istiva’), nam nije nepoznanica, a kakvoća toga svojstva je nama nepojmljivo, i raspitivanje o tome je novotarija!“ Slično se prenosi od Rebi’a, šejha imama Malika, i od Ummi Seleme r.a., a svo znanje je kod Allaha dž.š.!“ (Pogledaj: I’anetul-Mustefid bi šerhi Kitabil-Tevhid, 2/325.; Adva’ul-Bejan, 2/31.)
Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin rhm., kaže: „Ako je potvrđeno da je riječ „Ljevica“ upamćena i sahih putem prenesena od Poslanika s.a.w.s., onda ona, po meni, nikako nije u suprotnosti da riječima Poslanika s.a.w.s., koji je rekao: „…وَكِلْتَا يَدَيْهِ يَمِينٌ … – „…obije Allahove ruke su desnice…“ (Sahihu Muslim, br.4825.; Sunen el-Nesa’i, br.5379.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.6492.; Sunen el-Kubra, Bejheki, br.20657.) – što bi značilo da Allahova dž.š., druga ruka nije poput druge ruke kod Njegovih stvorenja, obično mnogo slabije od desnice, pa je zato rečeno: „…obije Allahove ruke su desnice…“ tj. u Njegovim rukama nema razlike niti slabosti i krnjavosti, što nam potvrđuje i hadis o Ademu a.s., u kojem stoji: “…pa odabrah desnicu moga Gospodara, mada su obije ruke Gospodara moga desnice blagoslovljene (mubarekah)…” (Hasen-sahih. Sunen Tirmizi, br.3368.; Musned el-Bezzar, br.8478.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.21025.; el-Mustedrek, br.214.) Allah dž.š., bez ikakve sumnje, ima dvije ruke, „desnicu“ i „ljevicu“, a kada kažemo „ljevicu“ to ne znači da je ona slabija i manjkavija u odnosu na desnicu: „…mada su obije ruke Gospodara moga desnice blagoslovljene (mubarekah)…”
Na nama je obaveza da kažemo: Ono što se sahih putem prenosi od Poslanika s.a.w.s., da je rekao – mi u to čvrsto vjerujemo, i smatramo da nema nikakve kontradiktornosti između ovog hadisa i riječi Poslanika s.a.w.s.: „…mada su obije ruke Gospodara moga desnice blagoslovljene (mubarekah)…”“ (Pogledaj: el-Kavl el-Mufid ‘ala Kitabil-Tevhid, 2/547.)
Šejh Abdurrezzak b. Abdul-Muhsin, kaže: „U muslimovom sahihu se spominje predaja: „…zatim će Svojom ljevicom zgužvati zemlje…“ – i lanac ove predaje su određeni učenjaci dovodili u pitanje, i u njoj se spominje svojstvo Allahove dž.š., lijeve ruke (šimal), pa ako se ustvrdi da je lanac ove predaje sahih – za drugu Allahovu dž.š., ruku se može reći da je Ljevica, u suprotnom ona će se zvati Druga ruka, i to što će Allah dž.š., imati desnu ruku i drugu ruku, nije u suprotnosti sa onim što se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „…mada su obije ruke Gospodara moga desnice blagoslovljene (mubarekah)…” – jer je Poslanik s.a.w.s., ovim riječima, htio ukazati na to da su Allahove dž.š., ruke podjednako jake i da u njima nema nikakve vrste manjkavosti niti slabosti. Ako se kaže da Allah dž.š., ima desnicu i drugu ruku ili ljevicu neko će pomisliti da je ta druga-lijeva slabija od desne po pitanju davanja, udjeljivanja i snage, pa je radi odagnavanj te sumnje Poslanik s.a.w.s., rekao: „…mada su obije ruke Gospodara moga desnice blagoslovljene (mubarekah)…”.
Dakle, Allah dž.š., ima dvije prave ruke onako kako samo Njemu i Njegovoj veličini i savršenstvu dolikuje i priliči, i one nikako ne sliče rukama Njegovih stvorenja, i one se opisuju hvatanjem (el-kabd), otvorenošću (el-best), uzimanjem (el-ahz), davanjem (el-‘ata), drobljenjem (el-tajj), itd. od svojstava koja su svojstva prave ruke!
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: Svojstvo Allahove dž.š., ruke se u Kur’anu i Sunnetu, i u izrekama ashaba i tabi’ina, spominje na preko 100 mjesta, na različite načine, i u različitim oblicima, uz sve fraze koje nas upućuju na to da se radi o pravim rukama, (Pogledaj: Muhtesar el-Sava’ik, 2/171.), a potom je naveo sve te predaje koje govore o Allahovim dž.š., rukama.
Nije TEŠBIH – antropomorfizam, ako se pripiše Allahu dž.š., ruka, onako kako to Njemu dolikuje i priliči, već je TEŠBIH – kada se Allahovo dž.š., svojstvo – potpuno ili djelomično – uspoređuje sa svojstvima Njegovih stvorenja, kada se kaže: Njegova ruka je poput naše ruke (estagfirullah)!
Imam Ahmed rhm., je bio upitan o tome ko je MUŠEBBIH, pa je rekao: Mušebbih je onaj ko bude rekao: Allah dž.š., gleda kao što ja gledam, ruka Mu je poput moje ruke, noga mu je poput moje noge – na taj način je usporedio Allaha dž.š., s Njegovim stvorenjima!“ (Bejanu Telbisil-Džehmijje, 2/165.)
Dakle, to je TEŠBIH – antropomorfizam, a što se tiče onih koji kažu: „Allah dž.š., ima ruku onako kako to samo Njemu i Njegovom savršenstvu dolikuje i priliči“ – to ni izbliza ni izdaleka nije TEŠBIH!“ (Pogledaj: Tezkiretul-Mu’utesi šerhu ‘akidetil-Hafiz Abdul-Ganijj el-Makdisi, 1/132.)
Šejh Alevi b. Abdul-Kadir el-Sekkaf kaže: „Ehlu-Sunnet je složan kada je u pitanju pripisivanje Allahu dž.š., svojstva ruku, i da je jedna od njih Desnica, a da li se druga ruka opisuje kao Lijeva, ili su Njegove obije ruke desne, islamska ulema se tu razilazi na dva mišljenja:
1. Oni koji smatraju da se Allahova dž.š., druga ruka naziva ljevicom su: imam el-Darimi, Ebu Ja’ala el-Ferra’, šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, šejh Siddik Hasan Han, Muhammed Halil el-Herras, šejh Abdullah el-Gunejman itd..
2. Oni koji smatraju da su obije Allahove dž.š., ruke – desnice, i da se druga ruka neće nazivati lijevom: imam Ahmed, imam Ibnu Huzejme, imam el-Bejheki, šejh Albani, itd.. (Pogledaj: Sifatullahi azze ve dželle el-Varida fil-kitabi vel-Sunneh, 1/249.)
Šejh Abdullah el-Gunejman kaže: „Ovaj hadis nam potvrđuje to da Allah dž.š., ima lijevu ruku tj. da Allah dž.š., ima dvije ruke, a ono što se bilježi u Sahihajnu: „…mada su obije ruke Gospodara moga desnice…“ – pod time se misli da su obije Allahove dž.š., ruke savršene bez ikakvog nedostatka niti mahane, i s njima nije slučaj kao kod Njegovih stvorenja kod kojih je desnica jača i spretnija od ljevice. Dakle, hadis: „…mada su obije ruke Gospodara moga desnice…“ – se razumjeva na ovakav način. Sve što nam dođe od Poslanika s.a.w.s., obaveza nam je prihvatiti, i takav stav zastupati, jer je Poslanik s.a.w.s., ma’asum-sačuvan od greški, kada je u pitanju dostavljanje Objave!“ (Pogledaj: Šerhu Fethil-Medžid šerhu Kitabil-Tevhid, 6/136.)
Šejh Abdullah el-Duvejš kaže: „Svojstvo lijeve ruke se potvrđuje Allahu dž.š., onako kako se to spominje u navedenom hadisu, a što se tiče hadisa: „…mada su obije ruke Gospodara moga desnice blagoslovljene (mubarekah)…” – to je izrečeno s tim ciljem kako bi se odagnale ljudske intrige i sumnje u manjkavost, slabost i krnjavost Allahove dž.š., druge ruke u odnosu na prvu, pa zbog toga ona u ovom hadisu nije nazvana ljevicom.“ (Pogledaj: el-Tevdih el-Mufid li-Mesa’ili Kitabil-Tevhid, 1/251.)
Šejh Sulejman b. Muhammed el-Luhejmid kaže: „Iz navedenog hadisa se, između ostalog, da zaključiti to da Allah dž.š., ima dvije ruke, desnicu i ljevicu!“ (Pogledaj: Šerhu Kitabil-Tevhid, 1/344.)
Šejh Muhammed el-Kar’avi rhm., kaže: „Ovaj hadis nam potvrđuje to da Allah dž.š., ima dvije ruke, desnu i lijevu.“ (Pogledaj: el-Džedid fi šerhi Kitabil-Tevhid, 1/475.)