Priredio: Sead ef. Jasavić
Prenosi se od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ‘Predočeni su mi prijašnji narodi pa sam vidio jednog ili više Poslanika sa kojim bijaše mala grupica sljedbenika (reht – grupa od 3 do 10 ljudi), i vidio sam Poslanika sa kojim neimaše nikoga od sljedbenika. Zatim mi bi predočena brojna skupina, pa pomislih da je to moj ummet. Tad mi bi rečeno: ‘Ovo je Musa i njegov narod, ali pogledaj na tu stranu, pa pogledah i vidjeh ogromnu skupinu, pa mi bi rečeno: ‘Pogledaj sad na drugi kraj’ – kad tamo opet velika skupina ljudi i bi mi rečeno: ‘Ovo je tvoj ummet a među njima je sedamdeset hiljada ljudi koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez prethodne kazne.’ Potom je Poslanik s.a.w.s., ustao i otišao u svoj stan, ne pojasnivši ljudima o kome je riječ, pa ljudi počeše razgovarati o onima koji će ući u Džennet bez obračuna i prethodno kušane kazne. Rekoše: ‘Možda smo to mi – ashabi Allahovog Poslanika s.a.v.s.!? Neki rekoše: ‘Možda su to djeca naša koja su rođena u islamu a ne kao mi u džahilijjetu. Poslanik, s.a.v.s., ču za tu njihovu raspravku pa im izađe i upita: ‘Oko čega se vi to raspravljate?’ Oni ga obavijestiše o čemu je riječ, na šta im on reče: ‘To su oni koji ne budu tražili da im se uči rukja (el-istirka’); to su oni koji nisu sujevjerni (el-tetajjur), koji se ne liječe vatrom i paljenjem (el-iktiva’), i oni koji se na svoga Gospodara oslanjaju (el-tevekkul).’ Ustao je Ukaše b. Muhsin r.a., i rekao: ‘Zamoli Allaha dž.š., da me učini jednim od njih.’ Na što mu Resullullah s.a.w.s. reče: ‘Ti si jedan od njih.’ Iza njega ustade drugi čovjek i reče: ‘Zamoli Allaha dž.š., da i mene učini jednim od njih.’ Poslanik s.a.w.s., mu reče: ‘Pretekao te u tome Ukaš.'” (Sahihul-Buhari, br.5705-6472.; Sahihu Muslim, br.547.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.2955-4339-19998.)
Imam Ibnu Bettal rhm., u komentaru dijela hadisa: „…to su oni koji ne budu tražili da im se uči rukja (el-istirka’)…“ – kaže: „Ovo se odnosi na one koji nakon proučene rukje ili liječenja vatrom ne budu vjerovali da je ozdravljenje od Allaha dž.š.. Ebul-Hasen el-Kabisi rhm., kaže: Istirka’ – traženje učenja rukje, o kojem se govori u navedenom hadisu, se odnosi na džahilijetske rukje i liječenja koja su izvodili njihovi vračevi, a to je rukja putem stvari koje nisu iz Allahove dž.š., knjige, niti su u pitanju Allahova dž.š., imena i Njegova svojstva. Dakle, riječ je o nekoj vrsti sihra i magije, a što se tiče traženja učenja rukje (istirka’), putem Allahove dž.š., Knjige, te’avvuza – traženja utočišta kod Allaha dž.š., putem Njegovih imena i Njegovih riječi – to je ono što je praktikovao sam Poslanik s.a.w.s., i što je naređivao i preporučivao drugima, i to ne izlazi iz okvira oslanjanja na Allaha dž.š., i u liječenju putem navedenog se ne nadamo ničemu drugom osim raziluku i Allahovom dž.š., zadovoljstvu!“ (Pogledaj: Šerhu Sahihil-Buhari, Ibnu Bettal, 9/405., 7/18.; ‘Umdetul-Kari, šerhu Sahihil-Buhari, 31/318.)
Imam Bedruddin el-Ajni rhm., navodi: „Ibnul-Esir rhm., kaže: U nekim hadisima se govori o dozvoljenosti učenja rukje, dok se u nekim hadisima govori o zabranjenosti učenja rukje. Od hadisa koji dozvoljavaju učenje rukje jeste i hadis: „Proučite joj rukju – otišla je na oči!“ (Sahihul-Buhari, br.5739.) tj. pronađite joj nekoga ko će joj proučiti rukju, a kad su u pitanju hadisi koji zabranjuju učenje rukje, od njih je i ovaj: „To su oni koji ne budu tražili da im se uči rukja (el-istirka’)“ (Sahihul-Buhari, br.5705-6472.)
Hadisi koji govore o oba ova propisa su brojni, a način spoja između svih tih predaja je sljedeći:
– Rukja koja je zabranjena jeste ona rukja koja se ne uči na arapskom jeziku, i koja se ne uči putem Allahovih dž.š., imena i svojstava i Njegovih riječi iz objavljenih Knjiga, i da čovjek ne vjeruje da je takva rukja neizostavno korisna, kako bi se oslonio na sve navedeno. Na ovo se mislilo onda kada se reklo: „Ne oslanja se na Allaha dž.š., onaj koji traži da mu se uči rukja!“ (Musned Ahmed b. Hanbel, br.18225.) – (tj. prije opisana rukja).
– Rukja koja nije zabranjena jeste rukja suprotna prije spomenutoj rukji dakle rukja koja se uči putem te’avvuza – traženja utočišta i zaštite kod Allaha dž.š., putem Kur’an-i-Kerima, Allahovih dž.š., imena, i rukji koje se bilježe u Poslanikovim s.a.w.s., hadisima. (Pogledaj: ‘Umdetul-Kari, šerhu Sahihil-Buhari, 31/356., 33/250.; Tuhfetul-Ahvezi, br.2074., 5/437.)
Imam Ibnu Abdil-Berr rhm., u komentaru dijela hadisa: „…to su oni koji ne budu tražili da im se uči rukja (el-istirka’), koji se ne liječe vatrom i paljenjem (el-iktiva’)…“ – kaže: „Ovo se odnosi na liječenje određenom vrstom paljenja i vatrom koje je zabranjeno, ili na rukju putem onoga što se ne nalazi u Allahovoj dž.š., Knjizi, ili u Zikrovima. Većina islamske uleme je na stanovištu da nije dozvoljeno liječiti se ne-kur’anskom rukjom.“ (Pogledaj: el-Temhid, 5/278.)
Imam el-Zurkani rhm., u komentaru dijela hadisa: „…to su oni koji ne budu tražili da im se uči rukja (el-istirka’) – kaže: „Rukja koja je dozvoljena je rukja koja se uči na arapskom jeziku, s riječima kojima se razumije značenje, i koje su dozvoljene Šeri’atom, uz ubjeđenje da rukja sama po sebi ne pomaže već uz Allahov dž.š., kader i određenje, dok je zabranjena rukja ona koja je izgubila neki od navedenih šartova-uslova.“ (Pogledaj: Šerhul-Zurkani ‘alel-Muvetta’, 4/411.; Fejdul-Kadir, el-Menavi, 1/626.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru dijela hadisa: „…to su oni koji ne budu tražili da im se uči rukja (el-istirka’) – kaže: „I pored ovoga je dozvoljeno tražiti učenje rukje.“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 1/134.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru dijela hadisa: „…to su oni koji ne budu tražili da im se uči rukja (el-istirka’) – kaže: „Ima i dozvoljenih vrsta traženja učenja rukje!“ (Pogledaj: Muhtesarul-Fetava el-Masrijje, 1/233.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
18.01.2011