Mekka: Blagodat mira u okrilju ispravnog vjerovanja: Islam koji treba da dominira geografskim područjima koje naseljavaju muslimani je izvorni i nepatvoreni kojeg su nam sačuvale i u izvornom obliku prenijele prve generacije ovoga ummeta. To je islam koji u sebi ne sadrži primjese novotarija niti zabludjela mišljenja i stavove raznih ekstremista. Da bi se izvorni islam sačuvao i da bismo uživali njegove blagodati, neminovno je slušati savjete i slijediti smjernice istinskih islamskih učenjaka koji će do Sudnjega dana egzistirati u ummetu Muhammeda, s.a.v.s. U posljednje vrijeme svjedočimo raznovrsnim belajima i iskušenjima kroz koje prolaze muslimani arapsko-islamskog svijeta, od državnih udara, revolucija i pokolja. To su iskušenja i smutnje koje najpamatenijeg čovjeka ostavljaju zbunjenim, a od njih će sačuvani biti samo oni koji svoja srca istinski očiste, koji se na Allaha istinski oslone i koji budu slijedili Uputu Muhammeda, s.a.v.s., koji je rekao: “Činiti i badet u vremenu herdža (bezrazložnih i masovnih ubistava i pokolja) je vrijedno kao i učiniti hidžru meni.” (Muslim). Isto tako, muslimani se u vremenima smutnji moraju obraćati Uzvišenom Allaha usrdno učeći dove u kojima će Ga moliti za Uputu, spas, mir i blagostanje a koje će im On iz Svoje milosti darovati ako Ga se istinski budu bojali, i Njegovu vjeru na ispravan način ispovijedali. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Kod Allaha tražite utočište od vidljivih i nevidljivih smutnji.” (Ebu Davud). Muslimani moraju biti i strpljivi i držati se zajedništva te voditi računa o miru i sigurnosti, kako niko od njih ne bi bio uzrok širenju nereda i eventualnom prolijevanju krvi nedužnih, a znamo da je krv nevinog muslimana kod Allaha svetija i od Kabe. Molimo Uzvišenog Allaha Koji je rekao: Zar ne vide da smo Harem svetim i sigurnim učinili, dok se svuda okolo njih otima i pljačka? I zar u laž vjeruju, a na Allahovim blagodatima su nezahvalni? (El-Ankebut, 67.), da ovo Časno mjesto zauvijek učini sigurnim i spašenim, ali i sva ostala mjesta i države u kojima obitavaju muslimani, te da nas sve zajedno sačuva od iskušenja i smutnji koje su se u posljednje vrijeme poput crnih oblaka nadvile nad islamskim ummetom.
Hatib: Dr. Salih Alu Talib
PREVEO I SAŽEO: AMIR DURMIĆ
Medina: Allah je sve živo stvorio, odredio mu životni vijek, nedaće koje će ga zadesiti i opskrbu
Onaj ko se u potpunosti preda Allahu i na Njega se osloni, ne zaboravljajući na propisane uzroke, On će mu biti dovoljan, i dat će mu punu nagradu. Naš Gospodar sve je zapisao još 50.000 godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju. On čini ono što želi i On posjeduje savršenu moć, mudrost i milost. Stvaranje i upravljanje jedino je u Njegovoj moći. U svijetu na kome se nalazimo vladaju Allahovi nepromjenjivi zakoni. Na njemu je dobro i zlo, život i smrt, radost i tuga i sve drugo što smo mogli kroz život iskusiti, a što dokazuje našu manjkavost, s jedne, i Allahovo savršenstvo, s druge strane. Sve ovo i više od toga Allah, dželle šanuhu, objašnjava u samo jednom ajetu: Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa – niko ne može blagodat Njegovu spriječiti (Junus, 107.). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči nas da ćemo, budemo li zahvalni i strpljivi, iz svake situacije izaći kao pobjednici. Bolest kojom Allah iskušava Svoje robove, dešava se s uzrokom i bez uzroka, a ozdravljenje isto tako. Za svaku bolest odredio je lijek i naredio nam da se liječimo, ali samo dozvoljenim stvarima. Znatan dio svog životnog vijeka Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potrošio je kako bi ljude odvratio od paganskog vjerovanja. Zabranio im je zloslutnju, sujevjerje, vračanje, a zauzvrat im ponudio čisto vjerovanje u Allaha kao Tvorca i Upravitelja kosmosom i srca im jedino vezao za Njega. Mnogobošci su u predislamskom vremenu vjerovali da je bolest sama po sebi prelazna ili zarazna i to svakim kontaktom bolesne osobe sa zdravom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzroke je vraćao Allahu. Jedne prilike dok je pojašnjavao ljudima “da nema zaraze” (u smislu da zarazna bolest nije sama po sebi uzrok), neki beduin mu se suprotstavio činjenicom da šuga od koje oboli jedna deva zahvati cijelo krdo, a on mu je rekao: “A ko je zarazio prvu devu? Nema zaraze, zloslutnje, niti hamme (sove čiju su huku smatrali lošim predznakom). Allah je sve živo stvorio, odredio mu životni vijek, nedaće koje će ga zadesiti i opskrbu.’’ (Ahmed i Tirmizi). Hadisi koji govore o čuvanju od uzroka bolesti ne potvrđuju da se bolest sama po sebi prenosi, već da je čovjekova obaveza da se drži podalje od njenog zla i štete, kao što mu je naređeno da ne pije otrov, ne baca se u vatru ili vodu. Hadisi takvog sadržaja štite čovjekovo vjerovanje i zatvaraju prilaz šejtanu, da slučajno ne bi rekao: “Da nisam tako uradio, ne bi mi se desilo to i to”. U propisane uzroke spada i vakcinacija ili, pak, karantin. Ipak, najbolje što čovjeku ostaje jeste tevekkul i iskrena dova. Allah Uzvišeni kaže: Onome ko se u Allaha uzda, On mu je dovoljan. (Et-Talak, 3.).
Hatib: Ali b. Abdurrahman el-Huzejfi
PREVEO I SAŽEO: SEMIR IMAMOVIĆ
Kuds: Muslimanski vladari – nekada i sada
Allahovi robovi, islamski ummet danas proživljava teške trenutke. Neprijatelji nam kuju zavjere na svakom mjestu i svakom vremenu. Na veliku žalost mi im svojim nejedinstvom često činimo veliku uslugu. Razlog tome je i naše nepridržavanje islamskog menhedža, te neiskorištavanje blagodati koje nam je Allah podario. Ne koristimo se vlastitim bogatstvima, umovima, znanjem koje nam je darovano, pa šta onda da očekujemo od svojih neprijatelja?! Oni koji nas predvode ne koriste vlast u ono što Allah od njih potražuje od zaštite podanika i obezbjeđenju njihovih prava.
Kada je šejhul-islam, Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, optužen od strane vladara En-Nasira da želi vlast, jer je to zaključio po njegovom ugledu kojeg je uživao među narodom, on mu je povišenim glasom rekao: “Zar ja da pomišljam o vlasti! Tako mi Allaha, vlast koju ti posjeduješ i ona koju posjeduju Mogoli ne vrijedi kod mene ni koliko jedan groš.” Naši prethodnici su razmišljali o dobrobiti vjere, jer ih je na to tjerao iman kojeg su nosili u svojim prsima. Nakon što je Omer b. Abdulaziz, Allah mu se smilovao, ponio breme hilafeta ovog ummeta razmislio je o svojim obavezama, o gladnim i potrebnim, o obespravljenim i ugroženim, zaplakao je jer je znao da će ga Allah o svemu tome pitati.
Međutim, šta reći za vladare koji umjesto da štite svoje podanike ubijaju ih i zlostavljaju. Koliko će samo ožalošćenih majki, uplakane djece i uništenih domova svjedočiti ovu nepravdu?! I pored sve te nepravde taj isti zulumćar usuđuje se da budućnost pripisuje sebi. Ona jedino pripada Allahu i on će pomoći vjernike protiv takvih kao i onih koji su došli da pljačkaju muslimanska bogatstva. Vjernici ne smiju da gube nadu u Allahovu milost i moraju znati da Allah neće iznevjeriti Svoje obećanje.
Hatib: Jusuf Ebu Sinine
PREVEO I SAŽEO: ESAD MAHOVAC
Saff, br. 292.