Piše: Nermin Avdić
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam na Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede do Sudnjeg dana, a zatim: Zaista je najveći i najvažniji temelj u vjeri Islamu sprovođenje ihlasa radi Allaha Uzvišenog u svim ibadetima.
Međutim, šta je to, ustvari, ihlas?
Ihlas na arapskom jeziku znači nešto što je prečišćeno i bez ikakvih primjesa. Kao naprimjer, kada uzmemo komad zlata iz rudnika, na njemu se nalaze razne primjese drugih elemenata, pa kada se to prečisti, naziva se Zehebu–l–halis, tj. prečišćeno zlato bez ikakvih primjesa, dakle, u ovom primjeru korišten je izraz El–Halis što ukazuje na prečišćeno zlato.
A ihlas u šerijatskom smislu znači da prečistimo naše srce, riječi i dijela tako da budu samo radi Allaha Uzvišenog i ni radi koga drugog.
Neki su rekli: „Ihlas je da ne tražiš od svog djela svjedoka (tj. nekoga da te vidi), osim Allaha Uzvišenog…“ Ihlas je, ustvari, vjera, i ključ da’ve svih poslanika, alejhimu selam.
Allah Uzvišeni veli: “a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.“ (El-Bejjine, 5)
Zatim: „Reci: ‘Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedajući vjeru svoju.’“ (Zumer, 14)
Takođe: „Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji će od vas imati najbolja djela; – On je Silni, Onaj Koji prašta.“ (Mulk, 2)
Kaže El–Fudajl ibn Ijjad: „Najbolja djela su iskrena i ispravna. Zaista djelo ako bude urađeno iskreno, a ne bude ispravno, neće biti primljeno. A ako djelo bude ispravno, a ne bude iskreno, neće biti primljeno sve dok ne bude i iskreno i ispravno. Iskreno je ako je urađeno samo radi Allaha, a ispravno je ako je urađeno po sunnetu (tj. po sunnetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem).“
„On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što Smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte!’ Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.“ (Šura, 13)
Iskrenost je uslov da bi djelo bilo primljeno, tako da djelo neće biti primljeno, osim uz dva uslova (šarta):
1. Da djelo bude u skladu sa onim što je Allah Uzvišeni propisao u Svojoj knjizi ili što je pojasnio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Tako se prenosi od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko unese u ovu našu stvar (vjeru) nešto što nije od nje, to se odbacuje.“ (Hadis bilježe Buharija i Muslim)
2. Da djelo bude iskreno radi Allahovog lica.
Prenosi se od Omera ibnu–l–Hattaba, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svako djelo radi se s namjerom i svakom će pripasti ono što je naumio, pa ko učini hidžru Allahu i Njegovom poslaniku, njegova hidžra je Allahu i Njegovom poslaniku, a ko učini hidžru radi dunjaluka ili radi žene da je oženi, pa njegova hidžra je radi onoga što je naumio.“ (Hadis bilježe Buharija i Muslim)
Tako nam poručuje Allah Uzvišeni: „Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!’“ (Kehf, 110)
Ihlas je osnova i uslov da bi dova bila primljena. Kaže Allah Uzvišeni: „ Molite zato Allaha iskreno Mu ispovjedajući vjeru – pa makar to bilo mrsko nevjernicima.“ (Gafir, 14)
Gubitak i nedostatak ihlasa uzrok je odbijanja, tj. ne prihvatanja djela kod Allaha Uzvišenog. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista će prvi ljudi kojima će se suditi na Kijametskom danu biti:
čovjek koji je poginuo na Allahovom putu, pa će biti doveden i obavješten o svojim blagodatima, te će ih prepoznati, zatim će se reći: ‘Šta si uradio s njima?’ ‘Borio sam se u Tvoje ime sve dok nisam poginuo kao šehid.’ Reći će: ‘Lažeš, nego si se borio da se kaže: ‘Hrabar’, pa je to i bilo rečeno.’ Zatim će biti naređeno, pa će biti vučen licem po tlu sve dok ne bude bačen u Vatru.
I čovjek koji je učio znanje i podučavao druge i učio Kur’an, pa će biti doveden i obavješten o svojim blagodatima, te će ih prepoznati, zatim će se reći: ‘Šta si uradio s njima?’ ‘Učio sam znanje i podučavao druge i učio sam Kur’an u Tvoje ime.’ Reći će: ‘Lažeš, nego si učio znanje da se kaže: ‘Učenjak’, i čitao (učio) si Kur’an da se kaže: ‘Karia’ (učač), pa je to i bilo rečeno. Zatim će biti naređeno, pa će biti vučen licem po tlu sve dok ne bude bačen u Vatru.
I čovjek kojem je Allah podario raznovrsnog imetka, pa će biti doveden i obavješten o svojim blagodatima, te će ih prepoznati, zatim će se reći: ‘Šta si uradio s njima?’ Reći će: ‘Nisam ostavio nijedan način kojeg voliš da se udjeljuje, a da nisam udjeljivao radi Tebe.’ Reći će: ‘Lažeš, nego si to radio da se kaže: ‘Plemenit’, pa je to i bilo rečeno.’ Zatim će biti naređeno, pa će biti vučen licem po tlu sve dok ne bude bačen u Vatru.“ (Hadis bilježi Muslim)
Kada je ovaj hadis došao do Muavije plakao je veoma mnogo, a kada se pribrao i došao sebi, rekao je: „Istinu su rekli Allah i Njegov poslanik: ‘Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili.’“ (Hud, 15, 16)
Prenosi se od Ebu Musaa El–Eš’arija, radijallahu anhu, da je došao neki čovjek do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Čovjek koji se bori da bi pokazao hrabrost, čovjek koji se bori radi slave svoga plemena, te čovjek koji se bori da bi ga drugi vidjeli – ko je od njih na Allahovom putu?“ Pa je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko se bude borio da Allahova riječ bude iznad svega, taj je na Allahovom putu.“ (Hadis bilježe Buharija i Muslim)
Kaže El–Fudajl ibn Ijjad: „Ostavljanje djela radi ljudi je rija (pretvaranje), a rad djela zbog njih (ljudi) je širk (mnogoboštvo). A ihlas: ihlas je između to dvoje.“
Kaže Sufjan Es–Sevri: „Nisam se ničim težim bavio od nijjeta (namjere) koji se kolebao u meni.“
Dakle, iz nekoliko ajeta, hadisa i izreka naših dobrih prethodnika, možemo uvidjeti koliko je ihlas važan u životu svakog čovjeka koji želi da, uz Allahovu milost, uđe u Džennetska prostranstva i da uživa u njima. Stoga, potrudimo se da imamo na umu ihlas u djelima koje radimo da ne bi došli na Sudnji dan sa ogromnim predočenim nagradama a da one budu uzaludne, baš zbog nedostatka ihlasa u njima.
Molim Allaha Uzvišenog da nam podari da radimo djela samo radi Njega i da budu u skladu sa sunnetom našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem !
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.