Mekka: Svojstva i odlike istinskih učenjaka: U vremenima smutnji, nereda, proširenosti grijeha i grješnika, neke ljude svlada osjećaj očaja, slabosti i bespomoćnosti. Oni zaboravljaju da je dunjaluk kuća nevolja i iskušenja a da je put pozivanja u Allahovu vjeru i popravljanja općeg stanja dug i naporan, i da se na njemu nalaze svakovrsne prepreke. To je put na kojem je zajecao poslanik Nuh, Ibrahim bio bačen u vatru, Ismail položen u ležeći položaj kako bi bio žrtvovan, Jusuf bio za neznatne novce prodan i u zatvoru ostao nekoliko godina, Zekerijja testerom mučen, Jahja zaklan, Ejjub trpio muke, a Muhammed, s.a.v.s., doživio različite vrste nevolja, u laž utjerivan, progonjen, vrijeđan…, ali ništa od toga ga nije pokolebalo niti smanjilo njegovu volju i želju za dostavljanjem poslanice s kojom ga je zadužio njegov Gospodar, već je ostao strpljiv i uporan: Vi uistinu u Allahovom poslaniku imate najljepši uzor…(El-Ahzab, 21.). Imajući u vidu da su učenjaci nasljednici Allahovih poslanika, njihova obaveza je da uzmu dio poslaničkog nasljedstva, i za očekivati je da će i oni biti iskušavani kao i oni čije su nasljedstvo naslijedili. Uzvišeni Allah nam navodi primjere istinskih vjernika iz reda sljedbenika prijašnjih poslanika: A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti su se predavali… (Ali Imran, 146.). Nevolje i iskušenja nisu oslabile njihovo vjerovanje niti su ustuknuli pred njima. Pored svih nevolja kroz koje su prolazili, od svoga Gospodara nisu tražili ništa više od toga da im oprosti grijehe, da ih učvrsti na Pravom putu i da im podari strpljivosti u borbi protiv njihovih neprijatelja: …i samo su govorili: “Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!” (Ali Imran, 147.). Za sebe nisu tražili ništa, ali im je Uzvišeni Allah dao sve. Podario im je sve ono za čim tragaju oni koji su posvećeni ovom svijetu pa čak i više od toga, a dao im je i ono za čim žude oni koji žele ahiret: I Allah im je dao nagradu na ovom svijetu, a na onom svijetu dat će im nagradu veću nego su zaslužili, – a Allah voli one koji dobra djela čine. (Ali Imran, 148.). Danas, kada postoje hiljade načina i mogućnosti da se učestvuje u širenju vjere islama, svako od nas se treba potruditi da se uključi u taj hairli projekat kako bi barem ličio na istrajne i strpljive učenjake koji su svoj život posvetili tom plemenitom i uzvišenom cilju.
Hatib: Dr. Salih Alu Talib
PREVEO I SAŽEO: AMIR DURMIĆ
Medina: Osman ibn Affan, Poslanikov bliski prijatelj u Džennetu
Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, je za ovaj ummet odabrao najboljeg Poslanika, a za njegove drugove (ashabe) najbolje i najčestitije ljude, kojima nije bilo i neće biti premca. Njima je Allah, dželle šanuhu, zbog njihovog čvrstog vjerovanja, iskrenosti i iskrene pomoći i prijateljstva sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, oprostio grijehe, podigao stepen kod Sebe, i obasuo ih Svojim zadovoljstvom i milošću. O tome Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja): Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (Et-Tevbe, 100.). Izučavanje biografije poslanikovih ashaba, koji su se okitili najplemenitijim svojstvima, svim svojim srcem prigrlili Poslanika i povjerovali u objavu, te mu pomogli da je dostavi cijelom čovječanstvu, zasigurno spada u djela koja iznova obnavljaju i jačaju iman u srcu. Rekao je imam Ahmed: “Od Sunneta (prakse Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) je spominjanje vrlina drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to svih njih, bez izuzetka.’’ Upućivanje dove za ashabe je boguugodno djelo, njihovo slijeđenje je put koji vodi ka Allahu, a ljubav prema njima spada u temelje vjerovanja. Imam Tahavija u svojoj poslanici o islamskom vjerovanju kaže: “I volimo ashabe Allahovog Poslanika, ne pretjerujući u tome, i ne odričući se nikoga od njih.’’ Najodabraniji među ashabima su, prije svih, Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, čije vjerovanje je bilo najtemeljitije a znanje najobilnije, a koji je proveo najviše vremena uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zatim slijedi Omer el-Faruk, radijallahu anhu, koji je predstavljao neprobojnu tvrđavu islama, zbog jačine njegovog vjerovanja i neprikosnovene pravednosti. Šejtan nikada nije išao putem kojim je išao Omer. Treći po vrijednosti je plemeniti i darežljivi Osman ibn Affan ibn Ebil-’As, radijallahu anhu, Zu-n-nurejni (zet dviju Poslanikovih kćerki), vladar pravovjernih, učesnik dviju hidžri, jedan od desetorice kojima je obećan Džennet i Poslanikov bliski prijatelj u Džennetu, kao što se navodi u hadisu kojeg je zabilježio Ahmed u Musnedu. U hadisu se kaže: “Svi poslanici će imati bliske prijatelje u Džennetu, a moj bliski prijatelj će biti Osman ibn Affan.’’ Njegovo rodoslovlje se podudara sa Poslanikovim u trećoj generaciji (koljenu), on je unuk Poslanikove tetke po ocu El-Bejde bint Abdulmuttalib. Nijedan čovjek, prije i poslije njega, nije imao tu čast i privilegiju da poslanik oženi dvije njegove kćerke. Bio je pokoran i odan Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a poslije njega njegovoj dvojici odabranih drugova: Ebu-Bekru i Omeru, radijallahu anhum. Prenosi Buharija da je Osman, radijallahu anhu, rekao: “Družio sam se sa Allahovim Poslanikom i dao mu prisegu na vjernost. Tako mi Allaha, nisam mu se nikada suprotstavio niti sam ga ijednog trenutka iznevjerio, sve do njegove smrti. Na isti način sam se odnosio prema njegovoj dvojici prijatelja Ebu Bekru i Omeru, radijallahu anhuma.’’ Rekao je Abdurrahman ibn Semure: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je otišao sa ovog svijeta zadovoljan Osmanom i njegovim djelom.’’ Njegovo srce bilo je ispunjeno strahom od Allaha, dželle šanuhu, stalno se prisjećao ahireta, često posjećivao mezarje, sa kojeg se uvijek vraćao uplakan. On je bio uzor, kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se slijedi, a naročito u vremenima smutnje. U hadisu se navodi da je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, jedne prilike kazao: “Poslije mene ćete naići na mnoge smutnje i razilaženja.” Neko je upitao: “Šta nam preporučuješ, uz koga da se držimo?” “Držite se uz povjerljivog (el-emina) i njegove prijatelje” – odgovori on i pokaza u pravcu Osmana, radijallahu anhu.
Hatib: Dr. Abdulmuhsin el-Kasim
PREVEO I SAŽEO: SEMIR IMAMOVIĆ
Kuds: Nad nama se sprovodi dvostruka nepravda, naših i neprijateljskih vladara
Allahu naš, molimo Te da pomogneš vjernike i ukloniš nepravdu koja se nad njima nadvila! Allahovi robovi, zapitajmo se zbog čega su uzurpirane naše države i opljačkana naša bogatstva i koliki je udio nas u svemu tome? Ne smijemo zaboraviti da smo mi narod kojeg je Allah uzdigao islamom i kad god budemo tražili slavu u nečemu drugom mimo islama Allah će nas poniziti. Ova konstatacija potiče od čovjeka koji je čovječanstvo podučio tome šta je pravda i kako se treba boriti protiv zuluma i zulumćara. Njegovi podanici su ga voljeli i pokoravali mu se, a razlog tome bila je njegova pravda. Samo zbog toga je mogao da bezbjedan spava u hladu drveta što je za perzijskog izaslanika koji ga je našao u takvom stanju, bila nepojmljiva stvar. Odgovornost koju je osjećao pravedni halifa Omer, radijallahu anhu, o kome ovdje govorimo, pred Allahom nepojmljiva je za današnje vladare koji ne biraju način i sredstva kako da izrabljuju svoje podanike što je posebno ovih dana izašlo na vidjelo. Nepravda i siromaštvo koje već decenijama proživljavaju, vjernike je natjeralo da pomoć potraže kod Allaha. I pored slabosti u kojoj se muslimani u globalu nalaze ipak se Allah, zbog veličine nepravde koja se nad njima provodi i samo Njemu znane mudrosti, odazvao vjerničkim dovama.
Ovo što se dešava u nama susjednim muslimanskim zemljama je radosna vijest od Allaha. Učimo početak sure El-Kasas da bi se uvjerili kako Allah postupa sa nepravednim nevjerničkim vladarima i kako Allah nakon toga vlast i upravu daruje Svojim pokornim robovima. Ovi događaji nas moraju još više postaći na povratak Allahu, jer se nad nama ovdje provodi dvostruka nepravda – nepravda naših i nevjerničkih vladara. Imajmo lijepo mišljenje o Allahu i znajmo da Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna (Er-Rum, 6.). Nemojmo zaboraviti, braćo, da molimo za nastradale muslimane u Libiji i da svi zajedno što prije ugledamo svjetlo pravde.
Hatib: Muhammed Selim
PREVEO I SAŽEO: ESAD MAHOVAC
Saff br. 288.