Muslimansko društvo neće ostvariti konkretne rezultate ni na jednom polju bez usavršavanja u raznim oblastima, a to nije moguće postići sve dok svaki pojedinac ne shvati i u potpunosti ne spozna svoje afinitete i prava, ali i ne prihvati svoje obaveze. Obaveza svakog muslimana je da prepozna svoje lične afinitete ali i prioritete kojima se treba posvetiti, te da razlikuje važno od manje važnog, bitno od manje bitnog. Nijedna zajednica neće uspjeti dok ne shvati koje su to opće koristi čijem ostvarenju trebaju stremiti, i koje su to istinske štete koje trebaju otklanjati. Ono što će nam pomoći u ostvarivanju prioritetnih ciljeva i otklanjanju istinskih štata jeste ono što danas zovu specijaliziranjem pojedinca ili skupine u određenoj oblasti ili struci. Rekao je Uzvišeni Allah: ”Svi vjernici ne treba da idu u boj. Nek se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upuste u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allah pobojali.” (Et-Tevbe, 122) Ovaj ajet jasno ukazuje na činjenicu da svi ljudi ne mogu biti učenjaci, ali isto tako, da svi oni ne mogu biti ni borci na Allahovom putu. U sunnetu Allahovog Poslanika s.a.v.s. ima mnogo hadisa koji ukazuju na bitnost usavršavanja pojedinca u jednoj oblasti, te da svi ljudi niti mogu niti trebaju biti ”specijalisti” za sve. Sam Poslanik s.a.v.s. priznao je da ashabi bolje od njega poznaju većinu dunjalučkih pitanja rekavši im: ”Vi najbolje poznajete ono što je vezano za vaš dunjaluk…” Jednom je priprijetio onima koji se ne drže svoje struke, već se petljaju u ono o čemu nemju znanja kazavši: ”Ko se bude predstavljao liječnikom a nije poznat kao stručnjak u medicini, takav snosi štetu (za ono što eventualno pogriješi)”. Nastupilo je vrlo čudno vrijeme u kojem se masa ljudi izdaje za velike stručnjake u raznim oblastima, bilo da se radi o vjerskim ili svjetovnim naukama, glumeći tako muftije, kadije, doktore, ekonomiste itd., a u suštini, niko od njih uopće nije stručan u oblasti u kojoj se predstvalja za stručnjaka. Na takvo ponašanje ih tjera velika ljubav prema dunjaluku i ličnom eksponiranju. Ovi spletkaroši ne samo da ljudima nanose štetu svojim nestručnim djelovanjem, već bespravno oduzimaju mjesta i položaje onima koji jesu istinskim stručnjaci u navedenim oblastima, čineći tako veliku nepravdu i nasilje, a Poslanik s.a.v.s. rekao je: ”Svakome dajte njegovo pravo koje mu i pripada.” Stoga, svako treba prepoznati svoje afinitete i u tom se smjeru usavršavati s iskrenim nijjetom da pomogne opći prosperitet islama i muslimana, a kloniti se onoga u što nije upućen i što mu je nepoznato, jer je to to strogi Allahov imperativ: ”Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati..” (El-Isra, 36).
(Mekka, Hatib: Dr. Sa’ud Šurejm, Naslov: Nužnost specijaliziranja u raznim oblastima, Preveo i sažeo: Amir Durmić)
Medina:
Najveće deredže kod Allaha, dželle šenuhu, zauzimaju oni koji su uspjeli objediniti vjerovanje i lijepo ponašanje. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Onome koji se bude lijepo ophodio (prema Allahu i ljudima), garantujem kuću u najvećim stepenima dženneta.” (Ebu-Davud). Blagost je osnova lijepog ophođenja (ponašanja), i dokaz je čovjekove mentalne zrelosti i sposobnosti kontroliranja vlastitih emocija. Blaga osoba uživa veliki respekt i ugled u društvu, njegovi postupci su hvale vrijedni i sve što uradi zavređuje svaku pažnju i poštovanje. Rekao je Ibn Tejmijje: ”Blagost, strpljenje na neugodnostima i praštanje nepravde najbolje su moralne vrline kojima se neko može okititi, na ovom i budućem svijetu. Zahvaljući njima, čovjek postiže deredže koje ne može postići čak ni postom, niti noćnim namazom. To su osobine, koje Allah voli, i za koje je obećao oprost (el-magfiret) i Džennet. Rekao je Uzvišeni, u prijevodu značenja: i nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, …. i koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.” (Alu ‘Imran, 133., 134.). Ibn Kesir u svom tefsiru, pojašnjava da se riječi Uzvišenog ”koji srdžbu savlađuju”, odnose na one koji svoju srdžbu ne iskaljuju na drugim ljudima, nego je maksimalno sputavaju, nadajući se zbog toga, Allahovoj nagradi. Prvaci u blagosti i preteče u svakom dobru su Allahovi Poslanici. O tome Fudajl ibn ‘Ijad kaže: ”U uže karakterne crte Allahovih Poslanika, spadaju blagost, odmjerenost i redovno obavljanje noćnog namaza. Allah, dželle šenuhu, je pohvalio Ibrahima, alejhi selam da je ”blag (dobrodušan), sažaljiv i odan.” (Hud, 75.), a kada mu je došla radosna vijest o rođenju muškog djeteta, naglašeno mu je da će on, prije svega, biti blag i dobrodušan: ”Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.” (Es-Saffat, 101.). Zatim, Nuh, alejhi, gotovo hiljadu godina je, s blagošću i strpljenjem, podnosio raznorazne uvrede svoga naroda, od onih da su, iz oholosti i nadmenosti, stavljali prsti u uši, kako ne bi čuli njegove riječi, pa do optužbi da je luđak. Musa, ‘alejhi selam, je dostojanstveno i ponosno, kako to samo priliči Allahovim poslanicima, podnosio uvrede Benu Israila, koji su ga potvorili da je lud, da je čarobnjak, sklopili zavjeru oko njegovog ubistva, a Allah ga je očistio od svega ružnog što su mu pripsali, i on je kod Allaha bio ugledan. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas je obavijestio o Poslaniku, kojeg je njegov narod mučio do iznemoglosti, a on je samo brisao krv s lica i govorio: ”Gospodaru moj oprosti mome narodu, jer ne zna šta radi.” (Muttefekun ‘alejhi). U ovom kontekstu, nezaobilazan je primjer našeg Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kojem je čak nuđena pomoć u vidu obrušavanja dvaju brda na stanovnike Taifa, koji su ga maksimalno ponizili i uvrjedili svojim oholim i bahatim ponašanjem, te posebnom vrstom fizičkog maltretiranja (napravili su dva špalira od ljudi sa najnižim moralnim vrjednostima i naredili im da ga gađaju kamenicama), ali je njegov odgovor bio: ”Naprotiv, ja se čvrsto nadam da će Allah dželle šenuhu, iz njihovih kičmi, izvesti potomke koji će obožavati Allaha, i neće mu nikoga kao druga pripisati.” (Muttefekun ‘alejhi).
(Medina, Hatib: dr. Abdulmuhsin el-Kasim, Naslov: Blagost, moralna vrlina Allahovih Poslanika, Prevo i sažeo: Mr. Semir Imamović)
Kuds:
Kao utjehu vjernicima za ono što im se dešava preporučio bih im da uče početak sure El-Fedžr gdje Allah iznosi kako su skončali nepravedni narodi prije nas. Takav kraj očekuje svakog onog koji pređe Allahove granice u pogledu Njegovih vjernika i čini im nepravdu. Allah će kaznu možda iz Svoje mudrosti i odgoditi, ali je sigurno da to neće zaboraviti. On želi da provjeri našu stpljivost i našu vjeru, želi da čuje naše obraćanje i molbu. Ne jenjavajte u dovi, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Pazi se dove mazluma – onoga kome si nepravdu učinio, jer između nje i Allaha nema zastora.”
Istina je da nam se čini nepravda i da nas ugnjetavaju, ali, ne primjećujemo da su naše dove uslišane. Šta je razlog tome?! U jednoj od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, predaja stoji da je rekao: “Kada ljudi vide zlo, pa ga ne uklone, Allah takvim samo što nije poslao kaznu koja će ih sve obuhvatiti.” Dakle, naređivanje na dobro i odvraćanje od zla je ispit koji mi nismo položili, a nadamo se da će Allah uslišati naše dove. Allahovi robovi, sve dok pokorno budemo slijedili nepravedne vladare, koji ne samo da ne štite naša prava već se i bore protiv nas, stanje nam se neće promjeniti.
Pravedni muslimanski vladari odvajkada su poznavali da je pravda temelj vladavine i zato vidimo Omerov, radijallahu anhu, štap visoko uzdignut nad svakim nepravilnim postupkom. On je bio spraman da reaguje na uvredu koju je sin Amra b. El-Asa nanio nekom Koptu i izrekao riječi koje je istorija zapisala: “Otkada to porobljavate ljude, a slobodnim su ih majke rodile.” Pored njega takvi su bili i Omer b. Abdulaziz, Salahuddin el-Ejjubi i mnogi drugi. Međutim, danas, osim Allaha, niko ne čuje naše jecaje i plač. Molimo Ga Uzvišenog da nam podari vladara koji je će biti poput Njegovog dobrog roba Omera, radijallahu anhu.
Allahovi robovi, prije nekoliko dana u dnevnim novinama sa pročitao veliki spisak najbogatijih muslimana čiji imetak je teško i procjeniti, pa sam se zapitao gdje su ti ljudi u odbrani ovog Mesdžida i ovog napaćenog naroda. Uprokos postojanju ovakvih nesvjesnih pojedinaca i nemarnih muslimanskih vlada mi sa ovog mjesta poručujemo da nećemo odusta od svojih principa, od svoje vjere i onoga što nam je ostavljeno u emanet.
(Kuds: Hatib: Ikrime Sabri, Naslov: Dova mazluma se ne odbija, Preveo i sažeo: Esad Mahovac)
Saff br. 286.