Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas 10. safera 1432.H., 14. januara 2011. godine, hutbu sam naslovio sa Dunjaluk – privremena kuća. Ovaj svijet je braćo i sestre nazvan dunjalukom zbog njegove kratkoće, prolaznosti, varljivosti i blizine – dunuvva. Allah, subhanehu ve te’ala, je stvorio čovjeka i učinio ga namjesnikom (halifom) na Zemlji, gdje mu je sve potčinio i kroz Objavu odredio pravila njegova življenja. On mu je odredio vijek na ovom prolaznom svijetu, kako bi ga iskušao i time mu odredio ahiretski položaj, Svojom, subhanehu ve te’ala, milošću, a ne čovjekovom zaslugom, jer se vječnost ne može nikako zaslužiti u kratkom dunjalučkom životu. O tome Allah, subhanehu ve te’ala, kaže u 2. ajetu Sure El-Mulk: ”Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni i Onaj koji prašta!”
Allah, dželle še’nuhu, je u ovom ajetu prvo spomenuo smrt i dao joj prioritet nad životom, jer je smrt tj. život poslije nje cilj, a život na dunjaluku je samo sredstvo za ostvarenje tog cilja. Allah, subhanehu ve te’ala, nas podučava u 24. i 25. ajetu Sure Junus, šta je to dunjaluk:
Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, dođe naredba Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničeg nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.(24) Allah poziva u Kuću mira i ukazuje na pravi put onome kome On hoće.(25)
Iz ovih ajeta čovjek treba da shvati da je ovaj svijet prolazan kao i rast biljaka, a da je naš ovozemaljski život kao kiša, koja natapa zemlju i čini je plodnom, ali kada sve nabuja i kada čovjek pomisli da je to sve njegovo, Allahovom, subhanehu ve te’ala, voljom svega toga nestane. Ahiretska kuća, koju Allah, subhanehu ve te’ala, naziva „Kućom mira“, je pripremljena za one koji su na pravom putu i koji se samo Njega boje i nadaju Njegovoj nagradi.
Allah, dželle še’nuhu, je ljudima podario veliki broj blagodati, koje mi obični smrtnici, korisnici istih ne znamo ni pobrojati, o čemu govori 18. ajet Sure En-Nahl: ”Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati.”
Koliko je braćo i sestre tih Allahovih, subhanehu ve te’ala, blagodati, kojih ponekad nismo ni svjesni, kao što su: život, iman, zdravlje, pamet, sluh, vid, fizička snaga, potomstvo, zrak, voda, drveće, hrana, gorivo, mir… Sve blagodati koje su nam date su iskušenje za nas i ispit kako se ne bismo zavarali i uzoholili.
Zato, uvažena braćo i sestre, preispitajmo svoj odnos prema ovom svijetu i ne dozvolimo da nam njegove ljepote i ukrasi budu cilj, nego sredstvo kojim ćemo lakše i jednostavnije dokučiti vječni uspjeh i sreću!
Vjernik ne smije zapostavi dunjaluk i odreći se materijalnih dobara, zbog Ahireta, jer nam je dunjaluk potreban i kao sredstvo do Ahireta i on mora imati za cilj da pokornost Allahu, dželle še’nuhu, bude ispred dunjalučkih interesa. Musliman od dunjaluka neće uzeti ništa drugo osim onoga što je halal i neće raditi ništa sem halal poslova i sav dunjaluk će iskoristiti za sticanje Allahovog, subhanehu ve te’ala, zadovoljstva. Dunjaluk treba da bude sredstvo, a Ahiret cilj koji zaslužuje da čovjek zbog njega žrtvuje svoje vrijeme i uloži maksimum napora i materijalnih dobara, sa kojima ga je Njegov Gospodar počastio.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Muslim:
Prenosi El-Mustevrid bin Šidad, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dunjaluk u odnosu na Ahiret je kao da neko od vas stavi prst u more, pa neka vidi šta je dobio!“ (Muslim)
U drugoj predaji koju bilježi imam Hakim stoji:
Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primakao se Sudnji dan, a ljudi povećavaju žudnju za dunjalukom i tako se od Allaha samo udaljavaju!“ (Hakim)
Emevijski halifa Abdul-Aziz ibn Mervan na smrti je naredio da mu donesu ćefine u koje će biti zamotan nakon smrti. Kada su mu donijeli ćefine i stavili ih pred njega, rekao je: “Subhanallah (Slava Allahu), je li moguće da od dunjaluka i silnog bogatstva koje sam posjedovao neću ponijeti ništa osim ova tri čaršafa u koja će zamotiti moje tijelo?!” A onda je tužno uzdahnuo i dodao: “Dunjaluče, uistinu si ti bijedan i ništavan! Tvoje mnoštvo se na kraju pretvori u pravu malenkost, a tvoja dužina postane simbol kratkoće i nestanka. Zaista su ljudi obmanuti tobom.”
Jedan učenjak je rekao: “Ovaj život je kao san, pa kad se probudiš tek tada shvatiš da si sanjao. Tako je i sa smrću, kad čovjek umre, tek tada mnogi shvate da je ovudunjalučki život prolazan i trenutan i da je u odnosu na onaj svijet (Ahiret) kao san na dunjaluku.”
Behlul, osobenjak s kojim su se na dvorcima halifa zbijale šale, često je posjećivao mezarja i govorio bi: “Ovi ljudi (mrtvi) su dobri prijatelji! Oni ne zabadaju jedni drugima nož u leđa.” Jednoga dana, sjedio je Behlul u jednom kraju mezarja, držeći u ruci dug štap, kojim je mjerio lobanje, razbacane oko njega. Halifa Harun Er-Rešid, je prolazeći pored mezarja upitao Behlula: “Šta to radiš, Behlule?” Reče Behlul: “Ma, ništa posebno. Pokušavam otkriti, pripadaju li ove lobanje kraljevima ili prosjacima. Sve su mi iste.” “A što će ti taj štap?”, upita halifa ponovno. “Ma, mjerim zemlju”, opet će Behlul. “Mjeriš zemlju? Pa šta si otkrio?”, našali se Harun Er-Rešid. “Ista je i jednaka, vladaru. Tri pedlja za mene, unatoč mome siromaštvu i tri pedlja za tebe, unatoč tvojoj raskoši i bogatstvu!”
Na ovom svijetu čovjek radi i dobro i zlo, a ne polaže račun, ali će ga zato na budućem svijetu polagati, bez mogućnosti da se dodatno angažuje, što bi mu koristilo kod konačnog obračuna!
Pa zašto onda, braćo i sestre ljudi zbog prolaznog i varljivog dunjaluka gube vječnost, zašto daju prednost onome što je prolazno u odnosu na ono što je trajno i zašto ne razmišljaju o tome šta su pripremili za Dan polaganja računa?
Braćo i sestre, budimo od onih koji se trude da postignu vječnu sreću na Ahiretu, a od dunjaluka uzimaju samo onoliko koliko im je neophodno i od onih koji se natječu u dobru i prolaznom i varljivom životu ne daju prednost nad vječnošću!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih kojima je Ahiret draži od dunjaluka, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Sarajevo: 10. safer 1432. H. / 14. januar 2011. god.
Hutba: Džamija”Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris