Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas 03. safera 1432.H., 07. januara 2011. godine, hutbu sam naslovio sa Iskrenost u vjerovanju i djelima (Ihlas). Iskrenost (Ihlas) označava čisto vjerovanje u Allaha, subhanehu ve te’ala, bez bilo kakvih primjesa širka i činjenje dobrih djela samo u Njegovo ime i radi postizanja Njegova, subhanehu ve te’ala, zadovoljstva. Iskrenost je uvjet da Allah, dželle še’nuhu, primi dobra djela mu’mina i za to ih višestruko nagradi. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 5. ajetu Sure El-Bejjine: A naređeno im je da samo Allahu robuju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, da namaz obavljaju i zekat daju; to je – ispravna vjera.
Allahova, subhanehu ve te’ala, iskrenog roba ne može zavesti ni prokleti šejtan, jer je on nemoćan pred muhlisima (iskrenim), o čemu govore 82. i 83. ajet Sure Sad, u kojima Allah, dželle še’nuhu, kaže da Mu je prokleti Iblis rekao, da će zavesti sve ljude osim iskrenih vjernika: Tako mi dostojanstva Tvoga, – reče (Iblis) – sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,(82) osim Tvojih među njima robova iskrenih!(83)
Iskrenost je teško postići, ali i održati. Zbog toga su dobri predhodnici molili Allaha, subhanehu ve te’ala, da im podari ihlas.
Djelo bez ihlasa samo mučenje i prazni trud za koji nema nagrade. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 23. ajetu Sure El-Furkan:
I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.
Dobro djelo je ono koje je učinjeno u ime Allaha, subhanehu ve te’ala, i u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a oni koji žele susret sa Allahom, subhanehu ve te’ala, dužni su da rade dobra djela i da Allahu ne pripisiju druga, kao što stoji u 110. ajetu Sure El-Kehf:
Ko želi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka robujući Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!
Ihlas iskrenih vjernika jačaju: a) dova, b) znanje o ihlasu i poznavanje načina na koji prokleti šejtan može da zavede čovjeka, c) izvršavanje svih islamskih propisa na ispravan način i na vrijeme, d) druženje sa bogobojaznim i e) napajanje sa izvora koji govore o velikanima ummeta.
Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 20. ajetu Sure Eš-Šura:
Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu – umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu – dat ćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela!
Dakle, onaj ko želi budući svijet, On iskreno vjeruje u Allaha, subhanehu ve te’ala, i sve što radi, radi samo u Njegovo ime i radi postizanja Njegova zadovoljstva. Na drugoj strani, onaj ko svojim djelom namjerava da dobije ovosvjetsku nagradu, da ga ljudi hvale i da se uzdiže nad njima, neka za svoje djelo uzme nagradu od onih zbog kojih je to radio!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u više hadisa pojašnjava da je prihvatanje dobrih djela uvjetovano čistim nijjetom, pa u Muttefek predaji stoji:
Prenosi Omer ibn El-Hattab, radijalahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zaista se djela cijene prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Čija hidžra bude radi Allaha i Njegova Poslanika, njegova hidžra je radi Allaha i Njegova Poslanika. Čija hidžra bude radi neke ovosvjetske koristi koju želi postići ili radi neke žene koju želi oženiti, njegova hidžra je radi onoga zbog čega se preselio.” (Muttefek alejhi)
Nauka koju stičemo takođe treba da bude isključivo radi Allaha, subhanehu ve te’ala, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Ebu Davud:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude postizao znanje kojim se stiče Allahovo zadovoljstvo želeći postići neku ovosvjetsku korist, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu.” (Ebu Davud)
Prema tome, Allah, subhanehu ve te’ala, od nas prima samo ono znanje koje stičemo i prenosimo u Njegovo ime i radi Njegova zadovoljstva.
Allah, subhanehu ve te’ala, iskrenima za malo dobra daje veliku nagradu, a za nešto što se čini radi drugih, makar to bilo veliko, nema ni najmanje nagrade. Kaže imam Ibn Tejmije: “Samo jedno djelo koje čovjek učini iskreno u ime Allaha, subhanehu ve te’ala, može biti uzrokom da mu Allah oprosti velike grijehe!” To potvrđuje i slijedeća predaja, koju bilježi imam Tirmizija:
Prenosi Abdullah ibn Amr ibn El-As, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Biće pozvan čovjek iz moga ummeta prije ostalih stvorenja, na Sudnjem danu, pa će mu biti otvoreno devedeset i devet knjiga, svaka od njih duljine koliko oko može vidjeti, pa će mu biti rečeno: “Poričeš li nešto od ovoga? Jesu li te zakinuli Moji pisari, koji su te pratili?” Reći će: “Ne, moj Gospodaru!” Biće rečeno: “Imaš li opravdanje za ovo ili neko dobro u njima?” Reći će čovjek: “Ne!” Biće rečeno: “Ali ti imaš kod nas dobro djelo, a tebi danas neće biti učinjena nepravda.” Pa će biti pokazan list na kojem piše “Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluh!” (Svjedočim da nema boga sem Allaha i da je Muhammed, Njegov rob i Poslanik)! Reći će: “Allahu, šta je ovaj list u odnosu na ovolike knjige?” Biće rečeno: “Tebi neće biti učinjena nepravda!” Pa će se staviti taj list na jedan tas, a na drugi knjige, pa će list prevagnuti.” (Tirmizija)
Braćo i sestre, ovaj hadis govori o velikoj Allahovoj, subhanehu ve te’ala, milosti, ali ni u kom slučaju ne smije nam biti izgovor, kao što neki Bošnjaci govore, da vjeruju i da je važno ono što je u njihovim srcima, a to svoje vjerovanje ne potvrđuju djelima, jer se iskren vjernik trudi da svoj šehadet potvrdi dobrim djelima i nadom u Allahovu, subhanehu ve te’ala, milost.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Muslim govori o na prvi pogled malom djelu, koje će biti uzrokom nagrade dženneta:
Prenosi Abdullah ibn Amr ibn El-As, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vidio sam čovjeka kako uživa u Džennetu, zato što je pored puta slomio granu, koja je uznemiravala muslimane!” (Muslim)
I mi smo braćo i sestre svakodnevno u prilici da učinimo mnogo dobrih djela, koja mogu biti uzrokom velike nagrade na budućem svijetu, pa se zato trudimo da sa puta, iz harema, džamije i na svakom drugom mjestu sklonimo ono što smeta prolaznicima, pomozimo onima kojima je pomoć potrebna, a ako ne možemo ništa drugo onda se iskreno, bratski nasmiješimo bratu muslimanu i to će nam biti upisano kao sadaka, obiđimo bolesnike, pa će na nas taj dan ili noć sedamdeset hiljada meleka činiti istigfar (tražiti oprosta od Allaha), klanjajmo i pratimo dženazu umrlog muslimana, pa ćemo imati nagradu dva kirata (dva ogromna brda) i natječimo se u dobru!
Braćo i sestre! Budimo od onih koji iskreni u svome vjerovanju, djelima i govoru i natječimo se u dobru!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji su iskreni i koji ispunjavaju svoje obaveze, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim, uputi naše potomke, oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Sarajevo: 03. safer 1432. po H. / 07. januar 2011. godine
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris