Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas, 11. muharrema 1432. H., 17. decembra 2010. godine, hutbu sam naslovio sa Iskrenost – odlika mu’mina. Iskrenost je braćo i sestre najvažnija karakterna osobina mu’mina i ona je posebno krasila: poslanike, evlije, šehide, ulemu i druge dobre mu’mine. Govor o iskrenosti, u ovom našem vremenu ima posebnu težinu i važnost.
Allah, subhanehu ve te’ala, od ljudi traži iskrenost i zalaganje za nju i za to obećava nagradu, kao što stoji u 70. i 71. ajetu Sure Al-Ahzab: ”O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu!(70) On će popraviti vaša djela i grijehe će vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Posla¬niku Njegovu bude pokoravao, postići će ono što bude želio.”(71)
Allah, subhanehu ve te’ala, nam u citiranim ajetima naređuje da se samo Njega bojimo i da samo govorimo istinu, a oni koji se istinski boje svoga Gospodara, oni stalno govore istinu, makar ona bila i na njihovu štetu. Takve ljude Allah, dželle še’nuhu, će nagraditi i grijehe će im oprostiti, a to bi trebao da bude naš cilj i preokupacija.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podstiče da govorimo samo dobro ili da šutimo, pa u hadisu koji bilježi imam Buharija stoji: Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti komšiju, ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ugosti gosta!“ (Buharija)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava šta se sve kod čovjeka ne može naći u isto vrijeme, pa u hadisu koji bilježi imam Ahmed, stoji:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Iman i kufr (nevjerovanje) se ne mogu naći zajedno, niti se mogu sastaviti laž i iskrenost i izdajstvo i povjerenje.“ (Ahmed)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed, kaže: Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dovoljno je prevare da govoriš nešto svome bratu, a on ti vjeruje, dok ti lažeš!” (Ahmed)
Iskrenost u riječima prenosi čovjeka u iskrenost u djelima i ispravnost u postupcima, jer nastojanje čovjeka da se pridržava istine u onome što govori dovodi do toga da svjetlost istine zasija u njegovu srcu i mislima i da ga ljudi prepoznaju kao iskrenog i pouzdanog.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam naređuje iskrenost, a zabranjuje laž, pa u hadisu koji bilježi imam Muslim kaže:
Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Budite iskreni, jer iskrenost vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo u džennet. Čov¬jek će, govoreći istinu i pridržavajući se nje, biti upisan kod Allaha kao iskren. I klonite se laži, jer laž zaista vodi bestidnosti, a bestidnost vodi u džehennem! Čovjek će, la¬žući i postupajući po laži, biti upisan kod Allaha kao lažac.” (Buharija)
Iskrenost je pohvalna, a laž je odvratna. Laž nije dozvoljena osim u tri slučaja: 1) laž radi pomirenja zavađenih, 2) laž u ratu i 3) laž supruzi (ako ima mnogo zahtjeva, pa joj se kaže: “kupiću ti to inša-Allah, a znamo unaprijed da to ne možemo ili odvešću te tu i tu i slično“).
U tom smislu je i predaja, koju bilježi imam Muslim: Prenosi Ummu Kulsum, radijallahu anhu: „Nisam čula Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je odobrio laž, osim u tri slučaja: čovjeku koji kaže nešto u cilju pomirenja, čovjeku koji kaže nešto u ratu i čovjeka koji govori ženi i ženi koja govori čovjeku!“ (Muslim)
Kada je preselio otac Ebu Jezida El-Bustamija, dok je on još bio dječak od deset godina, njegova majka prodade svo nasljedstvo, koje je iznosilo četrdeset zlatnih dinara. Dade mu novac i posla ga sa karavanom koja je išla u pravcu Hidžaza, sa ciljem da izučava šerijatske nauke. Reče mu majka: “Obećaj mi da nećeš slagati, bez obzira na situaciju!” On joj obeća i krenu karavana svojim putem. Ubrzo na nju napadoše hajduci, koji je potpuno opljačkaše i uhvatiše dječaka, kojeg upitaše: “Imaš li novca?” Reče: “Da. Imam četrdeset zlatnih dinara!” Oni se nasmijaše i pustiše ga. Plijen donesoše svome vođi, koji ih upita: “Ima li da je još šta ostalo?” Rekoše: “Nije ostalo ništa, osim što smo pitali dječeka, a on reče da ima četrdeset zlatnih dinara.” Upita: “Šta ste uradili sa njim?” Rekoše: “Nismo mu povjerovali, pa smo ga pustili.” Reče: “Dovedite mi ga!” Kada dovedoše Ebu Jezida El-Bustamija, reče mu vođa hajduka: “Imaš li novca?” Reče: “Da. Četrdeset zlatnih dinara.” Reče: “Gdje su?” Odgovori: “Evo ih!“ I dade ih vođi hajduka, koji ga upita: “Šta te je navelo da priznaš šta posjeduješ od novca?” Reče: “Obećao sam majci da neću lagati!” Reče vođa hajduka: “A ja sam tvojim sebebom učinio tevbu (pokajanje)!” Potom mu vrati novac i vrati sve što je bilo otuđeno od karavane, te naredi svome društvu da je prate dok ne prođu nesigurno područje.
Kaže El-Haris El-Muhasibi: “Znaj, Allah ti se smilovao, da su iskrenost i ihlas temelj svega; od iskrenosti se granaju strpljivost, zadovoljstvo, skrušenost i prijaznost, a od ihlasa se granaju: jekin, strah, ljubav, stid i uvažavanje. Iskrenost se ne upotpunjuje osim u tri stvari: iskrenost u vjerovanju, iskrenost nijeta u djelima i iskrenost u govoru.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđuje da musliman može imati određene nedostatke, ali da ne može biti lažac: Prenosi Safvan ibn Selim, radijallahu anhu: „Rečeno je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: „Može li vjernik biti kukavica?“ Reče: „Da!” Upitaše: „Može li vjernik biti škrtica?“ Reče: „Može.“ Upitaše: „Može li vjernik biti lažac?“ Odgovori: „Ne!“ (Malik)
Prenosi Abdullah ibn Amir, radijallahu anhu: “Jedne prilike dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio kod nas, pozva me majka: “Dođi da ti nešto dam!” Upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Šta si željela da mu daš?” Reče: “Htjela sam da mu dam hurmu.” Reče Poslanik, s.a.v.s.: “Kada mu ne bi dala ništa, na teret bi ti bila stav¬ljena laž.” (Ebu Davud)
Prenosi Ibn Dževzi iz imam Ahmedovog Menakiba, da mu je bilo rečeno: “Kako si se sačuvao Mu’tesimove sablje i Vasikova biča?” Odgovori: “Kada bi se iskrenost stavila na ranu, ona bi se zaliječila!”
Kaže Džunejd: “Istinska iskrenost je u tome da kažeš istinu tamo odakle te može izvući laž.“
Rečeno je Mudrom Lukmanu: “Kako si postigao sve ovo?” Reče: “Bogobojaznošću, iskrenim govorom, ispunjavanjem obećanja i ostavljanjem onoga što me se ne tiče.”
Braćo i sestre, učimo dovu za čišćenje naših jezika, a ta kratka i sadržajna dova glasi: „Allahu, očisti mi srce od dvoličnosti, djela od rijaa (prikazivanja drugima), jezik od laži i oči od izdaje!“
Braćo i sestre, vi koji volite Allaha, subhanehu ve te’ala, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslušajmo riječi Allaha, dželle še’nuhu, i savjete našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer će nam to donijeti sreću na obadva svijeta! Budimo iskreni u svome vjerovanju i svome govoru i natječimo se u dobru!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji uvijek govore istinu, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom: poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Sarajevo: 11. muharrem 1432. H. / 17. decembar 2010. god.
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris