Preveo: Mr. Emir Demir
Hvaljen neka je Allah koji u Svojoj jasnoj Knjizi naređuje pravednost, a zabranjuje nasilje, nepravdu i neprijateljstvo prema drugima, pa čak i prema nevjernicima. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Pravednog i Jedinog istinskog Vladara! Svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s. , Njegov rob i poslanik, koga šalje kao milost svjetovima i svjedoka protiv svih stvorenja. Allahov blagoslov neka je na njega, njegovu porodicu i ashabe koji slijede njegov put i njegov sunnet, kao i sve druge koji slijede Poslanika, s.a.v.s. , do Dana sudnjeg.
A zatim:
O ljudi, bojte se Uzvišenog Allaha i znajte da vam Allah naređuje da budete pravedni:
”Allah naređuje da se svačije pravo poštuje i da se dobro čini….” (En-Nahl, 90.)
Uzvišeni Allah nas na tri mjesta u Kur’anu obavještava da voli pravednost i one koji su pravedni:
”…Allah voli pravedne.” (El-Maide, 42, El-Hudžurat, 9, i El-Mumtehine, 8.)
Riječ ”adl” (pravda) znači umjerenost u svemu, tj. da se sve stvari stave na svoje mjesto, a riječ ”adalet” (pravednost) je svojstvo koje čovjeka štiti od svega što skrnavi njegovu ljudskost. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Zaista su pravedni kod Allaha na osvijetljenim minberima; oni koji provode pravdu u svojim presudama, u svojim porodicama i onima koji su im potčinjeni.”
Allahovi robovi! Znajte da pravednost u islamu zauzima značajno mjesto i da je nagrada za nju velika. Pravednost ima mnogo oblika, a svaka punoljetna i umno zdrava osoba dužna je da pravedno postupa, shodno položaju i zadaći koju ima u životu.
Vladar je dužan da pravedno postupa prema svojim podanicima, kao što kaže Uzvišeni Allah:
”…i ti im sudi prema onome što Allah objavljuje…”; (El-Maide, 49.)
”O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. ” (Sad, 26.)
Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Sedmerica će biti u Allahovom hladu kada drugog hlada neće biti: pravedan vladar…” (Hadis bilježi imam El-Buhari.)
Sudija je dužan da sudi ljudima pravedno, kao što kaže Allah, subhanehu ve te’ala:
”Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite, da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.” (En-Nisa’, 58.)
Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Tri su vrste sudija, dvojica će u Vatru, a jedan u Džennet: onaj koji je saznao istinu i po njoj sudio, ući će u Džennet, a onaj koji je saznao istinu, a nije po njoj sudio, već je nepravedan bio, on će u Vatru, kao što će u Vatru i onaj koji nije saznao istinu pa je ljudima iz neznanja sudio.” (Hadis bilježi imam Ebu Davud, a šejh Albani svrstava ga u sahih hadise.)
Sudija koji ima namjeru da donese pravednu presudu i potrudi sa da dođe do istine, bit će nagrađen, pa kada bi i pogriješio. Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Kada sudija sudi, pa uloži krajnji napor (da dođe do istine) i pravedno presudi, imat će dvije nagrade. A kad sudi pa uloži krajnji napor, a ipak pogriješi, imat će jednu nagradu.” (Hadis bilježe El-Buhari i Muslim (muttefekun alejhi).
Roditelj je dužan da pravedno postupa prema svojoj djecom kada im nešto daje, kao i u drugim situacijama. On ne smije jednima davati, a drugima uskraćivati, bez obzira da li se radi o muškoj ili ženskoj djeci.
En-Nu’man bin Bešir pripovijeda: ”Moj otac je otišao sa mnom kod Poslanika, s.a.v.s. , i rekao mu: ‘Poklonio sam ovom svom sinu nešto od svog imetka.’ Poslanik, s.a.v.s. , upitao je: ‘Da li si svakom djetetu dao isti takav poklon?’ Rekao sam: ‘Ne, nisam, Allahov Poslaniče.’ On reče: ‘Vrati to onda.”’ U drugoj predaji stoji: ”Otac je otišao Vjerovjesniku, s.a.v.s. , da on bude svjedok tom poklonjenom dijelu imetka. Poslanik, s.a.v.s. , ga je upitao: ‘Da li si to isto poklonio i ostaloj djeci?’ Odgovorio je: ‘Ne…’, a onda je Poslanik dodao: ‘Boj se Allaha i budi pravedan prema svojoj djeci.( Ja ne mogu potvrditi nešto što je nepravedno.’ Moj otac je, nakon povratka, povukao darovanu imovinu.)” (Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.)
Roditelji bi ovo trebali znati i nikada ne bi smjeli dati prednost jednom djetetu nad drugim. Muž mora biti pravedan prema svojim suprugama, ako ih ima više od jedne, jer Uzvišeni Allah kaže:
”…S njima lijepo živite!” (En-Nisa’, 19.)
Stoga muž prema ženama mora biti pravedan u pitanju konačenja, izdržavanju i svim drugim pravima koje one kod njega imaju, jer Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
”…ali ne dopustite sebi takvu naklonost pa da jednu ostavite u neizvjesnosti…”; (En-Nisa’, 129.)
”…a ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom…” (En-Nisa’, 3.)
Muž koji je nepravedan prema suprugama i zapostavlja neku od njih, imat će posla s Allahom na Sudnjem danu i bit će kažnjen. Njemu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uputio prijetnju u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu : ”Koji god čovjek imadne dvije žene, a ne bude na isti način postupao prema objema, doći će na Sudnji dan a jedna strana (njegovog tijela) bit će iskrivljena!” (Hadis bilježe Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai, a šejh El-Albani smatra ga vjerodostojnim.)
Obaveza je muslimanu da bude pravedan u govoru, Uzvišeni Allah kaže:
”…i kad govorite, pravedni budite, pa makar se ticalo i srodnika…” (El-En’am, 152.)
Dakle, kada o nečemu govorite, budite u govoru pravedni i ne griješite. Recite istinu iako je gorka, bilo to u vašu korist ili protiv vas, ili pak, protiv vaše rodbine i najdražih, jer Uzvišeni Allah kaže:
”O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima…!” (En-Nisa’, 135.)
Uzvišeni Allah naređuje pravednost u svim prilikama i svim vremenima. Naređuje nam da budemo pravedni u govoru, u postupcima, prema bližnjima i prema strancima. Musliman je dužan da bude pravedan i prema neprijateljima iz reda nevjernika, jer Uzvišeni Allah kaže:
”…I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete!” (El-Maide, 2.)
Dakle, neka vas mržnja prema onima koji su vas spriječili da uđete u Mesdžidul-haram, ne navede da i vi prema njima postupate suprotno onome što naređuje Uzvišeni Allah, pa da im se nepravedno svetite, nego pri donošenju suda o drugima budite prema svakome pravedni, kao što kaže Uzvišeni Allah:
O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (El-Maide, 8.)
Pravednost je obavezna svakome i prema svakome, i na njoj su sazdana nebesa i Zemlja i svako želi da se prema njemu pravedno postupa. Pravednošću se usklađuju interesi ljudi i pravednost je najbolji garant očuvanja života, imetaka i časti.
Pravednost u izvršavanju kazne¬¬¬¬
Uzvišeni Allah naredio je pravednost i prema prijestupniku nad kojim se izvršava kazna (kisas): nad njim se odmazda vrši samo u onoj mjeri u kojoj je on oštetio drugu osobu, bez uvećavanja kazne. Kaže Uzvišeni Allah:
”Nepravda se može uzvratiti istom mjerom…” (Eš-Šura, 40.)
”Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno…” (En-Nahl, 126.)
”Eto tako! A onome ko istom mjerom uzvrati za učinjeno zlo, i kome opet nepravda bude učinjena, Allah će, sigurno, pomoći…” (El-Hadždž, 60.)
”…a i u svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom…” (El-Bekare, 194.)
Muslimi su duzani kada se dvije zaraćene skupine sukobe, izmiriti na pravedan način, kao što kaže Uzvišeni Allah:
”Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli.”
Dakle, pravednu presudu između njih donosite shodno šteti koju su jedni drugima nanijeli. Uzvišeni Allah vjernicima naređuje da rade na izmirenju zaraćenih skupina, a ako jedna od te dvije skupine odbije mir, onda je ona nasilna i ostali vjernici su dužni da protiv nje rat pokrenu, sve dok ne prihvati Allahov sud. Nakon što se ta skupina povinuje Allahovom sudu, vjernici na pravedan način rade na uspostavi mira među njima. Ovakav način djelovanja je put do mira i ponovne uspostave bratskih odnosa među zavađenim muslimanima, onako kako to islam traži.
Braćo, ovo je naša vjera, vjera sazdana na pravednosti u svim svojim propisima i zakonima. Uzvišeni Allah kaže:
”Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde…” (El-En’am, 115.)
Allah istinu govori kada s nekom viješću dolazi i pravedan je kada nešto propisuje, a ne odobrava nepravednost i neprijateljevanje i nikome se ne priklanja, i uvijek je na strani istine i pravde, ma gdje oni bili. Naređuje da se ispune preuzete obaveze i poštuju potpisani ugovori, pa i sa nevjernicima. Uzvišeni Allah kaže:
”Čim primijetiš prevaru nekog plemena, i ti njemu isto tako otkaži ugovor – Allah uistinu ne voli prevarante”, (El-Enfal, 58.)
tj. ako se bojiš da će druga strana prekršiti sklopljeni ugovor, ti ih obavijesti da raskidaš ugovor sa njima, kako ne bi mislili da je ugovor sklopljen sa njima i dalje punovažan, pa da to bude prevara s tvoje strane.
Vjera s ovakvim propisima i svjetonazorima odgovara svakom mjestu i svakom vremenu. Uzvišeni Allah kaže:
”…To je jedina prava vjera, ali većina ljudi ne zna.” (Jusuf, 40.)
Zato su mnogi nemuslimani nakon upoznavanja ove vjere, ili nakon što su pod njenim okriljem živjeli, priznali da je to pravedna i cjelovita vjera, vjera koja odgovara svakom vremenu i svakom podneblju, i neki od njih prihvatili su i islam, a neki su i dalje ostali nevjernici:
”… nakon što im je Istina bila poznata…” (El-Bekare, 109.)
Lični inat i oholost spriječili su ih da prihvate islam, i takvih primjera je mnogo. Onaj ko želi da se s tim bolje upozna, neka se vrati na historijska i biografska djela u kojima će posvuda naći islamsku pravednost i čiste namjere sljedbenika islama.
Od Allaha oprosta tražim, a činite to i vi, jer On mnogo oprašta i milostiv je.
Drugi dio hutbe
Hvala Allahu, Pravednom Dobročinitelju. Neka je salavat i selam na onoga ko je bio najpravedniji sudija među ljudima, na njegovu porodicu i ashabe, koji nam mogu biti orijentiri poput nebeskih zvijezda, i na njegove čestite supruge, čiste od grijeha i iznad svih potvora!
Allahovi robovi! Kazna za nepravdu je žestoka i nepravda je veliki zločin. Među ljudima ima onih koji su pravedni, pa će ih, i pored grijeha koje su činili, njihova pravednost uvesti u Džennet. Nasuprot njima, nepravedni će doživjeti teška poniženja zbog nepravednih presuda koje su donijeli, pa kada bi i brdo (Uhud) zlata u dobrotvorne svrhe podijelili. Kako je divan trenutak pravednosti jednog vladara, službenika, ili pak, šire zajednice! Zbog značaja pravednosti i koristi koje iz nje proizlaze, kao i zbog njene djelotvornosti u otklanjanju zavisti i zlobe iz srca, Uzvišeni Allah od svih Svojih stvorenja traži da budu pravedna, i to iz milosti prema ljudima.
Allahovi robovi! Allah nikome ne čini nepravdu, Njemu pripada svako dobro. On je taj koji blagodati daruje i za to Mu treba biti zahvalan. Kada djela, na Sudnjem danu, budu otjelovljena i stavljena na vagu koja će biti stvarna i vidljiva, tada ljudi neće imati nikakve isprike i nikakve argumente.
Za Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. , pravednost je najvažnija karakterna crta sljedbenika ove vjere. Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Ovo znanje u svim generacijama nose samo oni koji su pravedni.” (El-Hakim ovaj hadis svrstava u vjerodostojne hadise, a sa tim se slaže i Ez-Zehebi.)
Takvi su bili ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s. , a poslije njih mnogi pravedni vladari koji su mnogo vodili računa o pravednosti. Oni su pravedno svjedočili, pa makar i protiv svojih najbližih, ako je to bilo potrebno. Pitali su velikog islamskog učenjaka Alija b. El-Medinija o njegovom ocu više puta, a on bi svaki put odgovorio: „ Ovo je vjera, ali moj otac je slab prenoslilac“
Braćo! Allahov Poslanik, s.a.v.s. , kada je uzimao prisege od ashaba, tražio je da budu pravedni ma gdje bili. Ubade b. Es-Samit, r.a. , kazuje: ”Dali smo Allahovom Poslaniku s.a.v.s. zavjet da ćemo pravo govoriti gdje god bili.” (Hadis bilježi imam Muslim.)
Bože, blagoslovi Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima, a.s. , i njegovu porodicu! Bože, obaspi Svojim blagodatima Muhammeda, s.a.v.s. , i njegovu porodicu kao što si blagodatima obasuo Ibrahima , a.s. , i njegovu porodicu! Ti si, uistinu, hvale i slave dostojan!
Allahu moj, daj da budemo pravedni u govoru i djelima u svim prilikama!
Allahu moj, ophodi se prema nama shodno Svojoj milosti, a ne prema našim djelima, niti prema Svojoj pravednosti!
Allahu moj, nemoj vlast nad nama – zbog naših grijeha – dati onima koji se Tebe ne boje i koji nisu prema nama milostivi!
Allahu moj, podari nam uputu, bogobojaznost, čednost i neovisnost o ljudima!
Allahu moj, uvećaj naš ugled na drugom svijetu!
Allahu moj, povećaj dobročinstvo dobročinitelja!
Allahu moj, oprosti nam i budi s nama zadovoljan!
Allahu moj, budi zadovoljan i našim roditeljima, našim potomcima i našim bračnim drugovima! Ti si, zaista, milostiv i grijehe opraštaš. Amin!