Preveo: Harmin Suljić
Napomena: (U narednim redovima navodimo riječi brata koji je napustio šiizam i prihvatio ispravan menhedž). U priznatim knjigama i izjavama naših učenjaka, uočava se da šiije iskazuju najveće neprijateljstvo prema pripadnicima ehli-sunneta. Naime, šiije na različite načine opisuju pripadnike ehli-sunneta, nazivajući ih svakojakim imenima, poput ”neuki”, ”nasibije” i sl., a također šiije smatraju da sunnije imaju ”repove na stražnjici”. Po šiitskom mišljenju, najveća uvreda koju mogu izreći nekome jeste da mu upute sljedeće riječi: ”Kosti sunnije su u grobu tvoga oca”, misleći time na nečistoću sunnije, jer, po šiitskom mišljenju, kad bi se sunnija okupao hiljadu puta, ne bi mogao postati čist.
Ovu tvrdnju potkrijepit ću primjerom svoga oca. Naime, jedne prilike moj otac, koji je inače volio činiti dobročinstvo, na tržnici je sreo jednog čovjeka kojega je doveo u našu kuću i ukazao mu gostoprimstvo. Nakon jacije, stupili smo u razgovor iz kojeg smo shvatili da je naš gost zapravo sunnija iz Samure koji je u naše mjesto došao poslovno. Kod nas je prespavao, a ujutro nakon doručka odlučio je krenuti dalje. Moj otac mu je ponudio nešto novca za putovanje, a on se lijepo zahvalio na ovoj gesti i otišao. Nakon njegovog odlaska, moj otac je naredio da se spali posteljina na kojoj je spavao, a da se dobro opere posuđe iz kojeg je jeo.
Inače, svi šiitski učenjaci smatraju da su sunnija, kafir, mušrik i svinja nečisti sami po sebi, dakle nemoguće ih je očistiti, i
zbog toga:
1. Mora se razilaziti sa njima. Saduk prenosi od Alija b. Sebata da je rekao: Rekao sam Ridi, a.s.: ”Nešto se desi i ja moram naći rješenje, ali nema nikoga da upitam za mišljenje od onih koji te slijede”, a on mi reče: ”Idi kod učenjaka sunnije u tom mjestu pa ga upitaj za mišljenje. Kada ti odgovori, postupi suprotno jer u tome ćeš naći istinu.” (Ujunu ahbar Rida, 1/275, Teheran)
Od Husejna b. Halida se prenosi da je čuo Ridu kako kaže: ”Šiije prihvataju našu vjeru, prihvataju naše stavove i razilaze se sa našim neprijateljima. Onaj ko nije takav, nije od nas.” (Fusulul-muhime, 225, Qum)
Od Mufedala b. Omera se prenosi da je Džafer rekao: ”Onaj ko kaže da je šiija, a vjeruje nekom drugom mimo nas, laže. (Fusulul-muhime 225)
2. Zabranjeno je postupati po mišljenjima u kojima se slažu sa sunnijama i njihovim mezhebom
Ovo poglavlje je obradio El-Hurr el-Amili u djelu Vesailu šiija” u kojem navodi: ”Hadise o ovom pitanju prenio je veliki broj prenosilaca (mutevatir), a jedan od njih je hadis od Sadika, a.s., koji kaže: ”Uporedite to pitanje sa predajama sunnija, pa ono što bude odgovaralo njihovim predajama, to odbacite, a ono što ne bude, to prihvatite.”
U drugoj predaji kaže: ”Ako se pred vama nađu dva različita hadisa, prihvatite ono što se suprotstavlja sunnijama.”
Također je rekao: ”Ono što je suprotno sunnijama je ispravan put”;
”Tako mi Allaha, vi nemate ništa sa pravcem sunnija, niti oni imaju nešto zajedničko sa vama. Zato im se suprotstavite jer oni nemaju ništa sa monoteističkom vjerom”.
Također je rekao: ”Tako mi Allaha, Allah nije dao nikakvo dobro u slijeđenju nekoga drugog mimo nas. Onaj ko se sa nama slaže, ne slaže se sa našim neprijateljima. Onaj ko se složi sa našim neprijateljem, u riječima ili djelima, nije od nas, niti smo mi njegovi.”
”Ili riječi dobrog roba, a.s.: ‘Prihvati ono što je suprotno sunnijama, a ono što odgovara njima, nemoj uzimati.”’
Sadik je rekao: ”Tako mi Allaha, ništa od istine nije ostalo u rukama sunnija osim što se okreću prema kibli.” (Fusulul-muhime, 325 – 326)
El-Hur kaže: ”Znaj da se nakon ovih hadisa može zaključiti neispravnost većine ubjeđenja u knjigama sunnija.” (Fusululu-muhime, 326)
3. Šiije se ni u čemu ne slažu sa sunnijama
Sejid Niametullah el-Džezairi kaže: ”Mi nemamo ništa zajedničko sa sunnijama: ni Boga, ni vjerovjesnika, ni imama, zato što oni kažu da je njihov Gospodar onaj čiji je vjerovjesnik bio Muhammed, a njegov halifa Ebu Bekr. Mi kažemo: Naš Gospodar nije onaj čiji je vjerovjesnik Muhammed i čiji je halifa Ebu Bekr. Niti je On naš gospodar, niti je ovaj naš vjerovjesnik.” (Envarul-džezairije, 2/278, Poglavlje ”Svjetlost u suštini vjere imamija”)
Napisao: Husejn el-Musevi
Nastavlja se