Preveo i sažeo: Mr. Semir Imamović
Odlike majke pravovjernih, Aiše, radijallahu anha: Ustezanje od uvreda i udaljavanje od svakog oblika nanošenja zla drugima je uzvišena i plemenita vrlina kojom se nastoji okititi svaki razuman čovjek, koji čvrsto vjeruje i zna da je krajnja posljedica uznemiravanja čestitih i poštenih ljudi ustvari jasna kleveta i grijeh i teško breme kojeg će na svojim plećima ponijeti na Dan kada se, pred Uzvišenim Gospodarom, budu polagali računi za ovosvjetska djela. Uzvišeni o tome kaže: A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh. (prijevod značenja, El-Ahzab, 58.). Najgori i, po vjeru, najpogubniji oblik uznemiravanja vjernika je vrijeđanje onih koje je Allah, dželle šanuhu, odabrao za pomagače Njegove Uzvišene vjere, Poslanikove prijatelje, čuvare i zaštitnike Njegove časne Knjige, dostavljanje Njegovog pravednog zakona ljudima, prije svih, Poslanikove časne porodice, a zatim i ostalih ashaba, te njegovih supruga, majki pravovjernih, neka je Allah, dželle šanuhu, sa svima njima zadovoljan. Ovaj vid uznemiravanja vjernika, sa nesmanjenim intenzitetom traje od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do današnjih dana, i pojavljuje se, u različitim formama, skoro u svim historijskim etapama kroz koje je prošao islamski ummet, a njegovu kulminaciju smo imali priliku slušati i gledati zadnjih dana u vidu otvorenih izljeva mržnje prema majci pravovjernih i poslanikovoj miljenici, Aiši, radijallahu anha, kćerci najboljeg čovjeka poslije Poslanika, sallallhu alejhi ve sellem. Oni koji to čine kao da su zaboravili, ili se prave da ne znaju, da je upravo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čijom se ljubavlju navodno kite, u korijenu sasijecao svaki pokušaj direktnog ili indirektnog omalovažavanja Aiše, radijallahu anha, pa čak i onda kada uopće nije postojala namjera za takvim nečim, kao što se dogodilo u slučaju Ummu Seleme, radijallahu anha, kada je rekla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Vidimo da ti ljudi donose poklone samo kada je Aišina reda. Zašto to isto ne bi učinili kada boraviš i kod ostalih žena.’’ Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, reakcija na ovu njenu sugestiju bila je krajnje jasna i kategorična. Rekao joj je: “Ne uznemiravajte me, spominjanjem Aiše, radijallahu anha, u negativnom kontekstu, jer tako mi Allaha, u postelji nijedne od vas mi nije spuštena Objava, osim u njenoj postelji.’’ Vrijeđanjem i omalovažavanjem Aiše, radijallahu anha, oni ustvari vrijeđaju i omalovažavaju samog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer kako drugačije razumjeti njihovu mržnju prema osobi koju je on najviše volio. U hadisu kojeg su zabilježili Buharija i Muslim navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pošto je upitan za njemu najdražu osobu, rekao da je to Aiša, radijallahu anha. Da o njenoj dobroti nije izrečen niti jedan drugi hadis, osim ovoga, bilo bi dovoljno.
Mekka: Usama b. Abdullah el-Hajjat
Medina: Dr. Ali el-Huzejfi
Istikama – ustrajnost na Pravom putu
PREVEO I SAŽEO: AMIR DURMIĆ
Ovjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću jer je bogobojaznost opskrba koja je čovjeku potrebna u prevazilaženju dunjalučkih i ahiretskih nevolja i iskušenja. S njom se postiže Allahovo zadovoljstvo i pomoću nje se Allahovom milošću otklanja Njegova kazna. Istinskim sretnikom se može smatrati onaj čovjek koji se svim silama trudi da očuva svoju fitru – urođenu prirodnost s kojom ga je Uzvišeni Allah i stvorio, i onaj koji sebi ne dopušta da mu se fitra, posredstvom strasti i griješenja, izvitoperi i izmijeni. Insan mora biti čvrst i postojan te ne smije sebi dopustiti da ga šejtani u obliku ljudi ili džina odvedu s Pravoga puta, i da ga navedu na put propasti, grijeha i poniženja. On se mora osloniti na svoga Stvoritelja, a njegova vjera će mu biti čvrsti oslonac na ovom prolaznom i varljivom dunjaluku. A znate li kakva nagrada očekuje one koji se na svoga Gospodara oslanjaju i one koji čvrsto i nepokolebljivo ustrajavaju na putu Istine i spasa? O njihovoj nagradi nas je u Svojoj knjizi obavijestio Uzvišeni Stvoritelj koji u prijevodu značenja kaže: Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – i istraju na pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici dženneta biti i u njemu će, kao nagradu za ono što su radili, vječno boraviti. (El-Ahkaf, 13.-14). A šta je to istikamet – ustrajnost na Pravome putu? To je čvrsto i dosljedno pridržavanje onoga što se nalazi u Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, s.a.v.s., a tome smo braćo, u ovim vremenima smutnji, iskušenja i nereda, više nego ikada do sada potrebni. Onaj kome je Allah iz Svoje milosti podario snage i volje da ustraje na Njegovom putu, takav je obasut neizmjernom blagodati. To je vrhunac sreće koja se može postići na ovom svijetu. Jedne prilike je jedan plemeniti ashab po imenu Sufjan b. Abdullah, r.a., Poslanika, s.a.v.s., zamolio da ga pouči nečem o islamu o čemu nikada više nikoga neće pitati, a on reče: “Reci: ‘Vjerujem u Allaha’, a zatim na tome ustraj.’’ (Muslim). Hasan el-Basri je imao običaj reći: “Allahu moj, Ti si naš Gospodar pa nas opskrbi ustrajnošću.” Ustrajnost je između ostalog i to da vjernik uvijek daje prednost onome u čemu je ahiretska korist, da se ne pokorava svojom strastima, da naređuje da se čini dobro i da odvraća od zlih i nevaljalih djela, odnosno da bude onaj koji s znanjem i jasnim dokazima poziva u Allahovu vjeru, što je daleko najčasnije ovosvjetsko zanimanje. Na kraju, trebamo biti svjesni da je ustrajnost na Pravome putu isključivo Allahova blagodat pa Ga zato stalno trebamo moliti da nas učvrsti na putu Istine. Najljepši primjer za to imamo u Poslaniku, s.a.v.s., koji je često u svojim dovama govorio: “Allahu moj, Ti si Onaj koji okrećeš srca pa zato moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri, i Ti si Onaj koji usmjeravaš srca pa stoga moje srce usmjeri ka Tvojoj pokornosti.’’
Kuds: Muhammed Selim
TRI VRSTE LJUDI
PREVEO I SAŽEO:ESAD MAHOVAC
Allahu Uzvišenom hvala koji nas je počastio islamom i regrutovao nas u Svoju vojsku. To je velika čast, pogotovo kada znamo da na ovome svijetu postoje tri vrste ljudi. Prva vrsta jesu oni najgori, silnici i oholnici koji nered i zlo siju po Zemlji. To su oni koji naređuju zlo, pa im se pokorava, koji donose zakone mimo Allahova zakona pa se po njima postupa. To su oni koji bespravno napadaju na čast i imetke ljudi. To su, između ostalih, oni koji su prije nekoliko dana napali na ovaj mesdžid, te nekoliko muslimana ranili, a jednog ubili. Allaha molimo da ga primi kao šehida. Takvim poručujemo da poslušaju Allahove riječi: Njegovoj kazni nećete umaći ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo Allaha, ni zaštitinika ni pomagača. (El-’Ankebut, 22.)
Odmah iza njih slijede slabići i potlačeni koji su se odrekli svog razuma, volje i ljudskosti, a vođstvo nad sobom prepustili prvoj skupini, te im oni naređuju ovo, a zabranjuju ono. Njihov završetak je identičan: I kada se u vatri budu prepirali, a oni koji su bili potlačeni reknu glavešinama svojim: “Mi smo se za vama povodili, možete li nas makar malo vatre osloboditi?”, onda će glavešine reći: “Evo nas, svi smo u njoj jer Allah je presudio robovima Svojim.” (El-Mu’min, 47.-48.)
Treća skupina jeste skupina muslimana koje Allaha s vremena na vrijeme iskušava. To su oni koji dižu ruke Allahu moleći Ga za pomoć i govore: Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći! (En-Nisa, 75.)
Danas ste to vi, jer vaše stanje o tome najbolje govori. Iako stanje možda izgleda beznadežno, takvima Allah obećava lijep zavšetak: Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti. (En-Nur, 55.) Također, obećanja Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za ovu skupinu nisu ništa manje radosna od ovih riječi. Allah nam u Svojoj Knjizi govori o stanju prve dvije skupine u Vatri i njihovom međusobnom prepiranju, te odbijanju i najmanjeg zahtjeva za ublaženjem kazne.