Priredio: Sead ef. Jasavić
Allah dž.š., kaže: „I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.“ (el-Mu’umin, 18.) Vjerovanje u Sudnji Dan je je sastavni dio islamskog vjerovanja (rukn), i to je jedan od temeljnih postulata naše vjere. Vjerovanje u naše ponovno proživljenje na Sudnjem Danu (el-ba’as), je, nakon vjerovanja u Boga dž.š., i Njegovu Jednoću (vahdanijjet), temelj svih ostalih stubova i propisa islama.
Detalje vjerovanja u Sudnji Dan, kao i u njegove predznake i alamete, mi ne možemo dokučiti i spoznati našim umom, niti se to može ikako naučiti osim putem Vahja i Božije Objave.
Koliko je važno i bitno vjerovanje u Sudnji Dan – vidimo i kroz to što Allah dž.š., u brojnim kur’anskim ajetima, povezuje vjerovanje u Sudnji Dan sa vjerovanjem u Njega dž.š., pa kaže: „Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet…“ (el-Bekara, 177.); „…To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje!“ (el-Talak, 2.)
Gotovo da ne možemo obrnuti jedne stranice Kur’ana, a da na njoj na naiđemo na ajete koji nam govore o nekom od detalja Sudnjega Dana, i tadašnjim nagradama ili kaznama.
Život – po islamu – nije ograničen dunjalučkim uskim i kratkim međama, i život – po islamu – nije kratak onako kako nevjernici misle da je! Život – po islamu – vremenski seže iz praiskonske vječnosti pa ide sve do džennetske ili džehennemske vječnosti, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „I kad je Gospodar tvoj, iz kičmi Ademovih sinova, izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ”Zar Ja nisam Gospodar vaš?” – oni su odgovarali: ”Jesi, mi svjedočimo” – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ”Mi o ovome ništa nismo znali.” & Ili da ne reknete: ”Naši preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?” & I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da bi oni došli sebi.“ (el-E’araf, 172-174.)
Allah dž.š., kaže: „Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Džennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju. To je Allahova blagodat koju će dati onome kome On hoće; a u Allaha je blagodat velika.“ (el-Hadid, 21.); „Na dan kada upitamo Džehennem: ”Jesi li se napunio?” – on će odgovoriti: ”Ima li još?” (Kaf, 30.)
Iman i vjerovanje u Allaha dž.š., i vjerovanje u Sudnji Dan sa svim svojim nagradama i kaznama, na pravi način imaju vaspitno-odgojnu ulogu u životu svakog čovjeka, i nema tog zakona niti te vlasti koja može čovjeka natjerati na dobro i odbiti ga od zla kao što to može vjerovanje u Allaha dž.š., i u Sudnji Dan.
Velika je razlika u ponašanju i življenju života između čovjeka koji vjeruje u Allaha dž.š., i u Sudnji Dan i čovjeka koji neće da vjeruje u Allaha dž.š., i u Sudnji Dan! Vjernik zna da je dunjaluk ahiretska bašča, te da su dobra djela ahiretska opskrba, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „Opskrbite se, a takvaluk vam je najbolja opskrba!“ (el-Bekara, 197.)
Vjernik u Allaha dž.š., i u Sudnji Dan, prilikom činjenja bilo kakvog djela na ovome svijetu pred očima uvjek ima vječni „Ahiretski Zakon i Sud“, a ne kratki „Dunjalučki Zakon i Sud“.
Vjernik je jedinstven u načinu življenja dunjalučkog života; vjernik je principijelan i ozbiljan, širokogrud, jakog imana i vjere, izdržljiv u teškoći, strpljiv na nesreći a sve iz želje za Allahovim razilukom i Njegovim džennetom, i iz straha od Njegove srdžbe i džehennemske kazne. Vjernik zna da je ono što je kod Allaha, bolje i trajnije je!
Vjernik, koji vjeruje u el-Rahmana – Milostivog, hem što će, na ahiretu, biti jedan od merhuma – onih koji su Allahov dž.š., rahmet i milost stekli, hem što je na dunjaluku osoba od merhameta i samilosti, imajući osjećaja za drugog i drugačijeg od sebe! Za razliku od vjernika, nevjernici nemaju rahmeta niti merhameta, jer neće da vjeruju u el-Rahmana – Milostivog!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Začudit se je vjerniku, šta god da mu se desi njemu je dobro, i takvo što nema niko do mu’min: ako ga strefi neko dobro – zahvali se, što kasnije bude dobro po njega, a ako ga strefi neko zlo – strpi se, što kasnije bude dobro po njega!“ (Muslim)
Od vjernika ne vide korist samo ljudi već i njegovo okruženje i životinje. Bilježi se da je halifa Omer b. el-Hattab r.a., rekao: „Ako neka koza u Iraku, zbog lošeg puta, slomi nogu, bojim se da me Allah dž.š., ne priupita i za nju: Zašto joj nisi napravio puta o Omere!“ (Hiljetul-Evlija’, 1/53.)
Ovakav osjećaj spram Stvoritelja i Njegovih stvorenja daje samo iman i čvrsta vjera u Allaha dž.š., i u Sudnji Dan, koji urađaju osjećajom odgovornosti, i veličinom i težinom ukazanog nam povjerenja od kojeg su pobjegle Nebesa i Zemlja i planine, jer se zna da će se za svako djelo, ne bitno krupno ili sitno bilo, biti pitano, i za njega će se račun svesti – pa ako je hajr u pitanju nagrada će biti hajr, a ako je šerr u pitanju nagrada će biti šerr. Allah dž.š., kaže:
„Onoga dana kada svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio – poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima.“ (Alu Imran, 30.);
„I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. ”Teško nama” – govoriće – ”kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.” (el-Kehf, 49.)
Onaj ko neće da vjeruje u Allaha dž.š., niti u Sudnji Dan, niti u svođenje računa i nagrade ili kazne – on po svaku cijenu nastoji ispunjavati svoje prohtjeve i zamisli na dunjaluku; svoje planove i namjere ostvaruje ne birajući način ni sredstva, odvraća od dobra, neprijateljuje sa ljudima i griješi – da bi svoj život živio. Takvome je dunjaluk najveća briga, i vrh spoznaje njegove. Na sve oko sebe gleda samo kroz prizmu toga da li takvo što njemu lično valja ili ne.
Nevjernika ne interesuje drugi i drugačiji; njega ne interesuju ljudi osim onoliko koliko mu budu potrebni za dunjalučke kratkotrajne potrebe omeđene prostorom i vremenom. Vjernik gleda u interes ahireta koji nije omeđen prostorom i vremenom, dok nevjernik usko gleda u interes dunjaluka koji mu je omeđen prostorom i vremenom!
Kad kod čovjeka nastupi ovakav poremećaj u njegovoj duši i prsima – dolazi do promjene u principima, rezonovanju i vaganju – i obično ovako nastrojeni ljudi dolaze do pogrešnih ciljeva i rezultata u svojim životima, jer su Sudnji Dan i skoro proživljenje dalekim smatrali.
Allah dž.š., kaže: „Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi, & pa pita: ”Kada će Smak svijeta biti?” & Kad se pogled od straha ukoči & i Mjesec pomrači & i Sunce i Mjesec spoje – & tog dana čovjek će povikati: ”Kuda da se bježi?” & Nikuda! Utočišta nema. & Toga dana biće Gospodaru tvome prepušten, & toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio obaviješten biti, & sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, & uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi.“ (el-Kijameh, 5-15.)
Neimanje vjere u Allaha dž.š., i u Sudnji Dan često je ljude vodilo tome da ubijaju i prolivaju tuđu krv, da kradu i otimaju tuđe imetke i imovinu, da presreću ljude na putu, da udaraju na tuđu čast i obraz – sve zbog toga što se ti ljudi ne nadaju proživljenju i Sudnjemu Danu. Allah dž.š., nam navodi njihove riječi, pa kaže:
„A da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani, reći: ”Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo!” & Ne, ne! Njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi I bili povraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci, & i rekli bi: ”Nema života osim na ovome svijetu i mi nećemo biti oživljeni!” & A da ti je vidjeti kako će, kada pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: ”Zar ovo nije istina?” – odgovoriti: ”Jeste, tako nam Gospodara našeg!” – a i kako će On reći: ”E pa iskusite onda patnju zbog toga što niste vjerovali!” & Oni koji ne vjeruju da će pred Allaha stati nastradaće kad im iznenada Čas oživljenja dođe, i reći će: ”O, žalosti naše, šta smo sve na Zemlji propustili!”, i grijehe svoje će na leđima svojim nositi, a užasno je ono što će uprtiti! & Život na ovome svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zašto se ne opametite?“ (el-En’am, 27-32.)
Imamo i onih koji ne samo da negiraju proživljenje i Sudnji Dan, već negiraju i postojanje Allaha dž.š., i svega onoga što se nalazi iza zavjese ovog materijalno-opipljivog svijeta. Komunističko-marksistički, ateistički svijet, je bio taj koji je na svijet gledao samo kroz prizmu materijalno-opipljivog, ne vjerujući u Allaha dž.š., niti u Sudnji Dan, i jedino su oni kroz prizmu školskog obrazovanja plasirali tezu ateizma i nepostojanja Boga. Na osnovu ovoga nije se ni čuditi svim onim katastrofama – nazatku i stradanjima – koja su zadesila bivše komunističke države diljem svijeta.
Nevjernici više od svih žude za životom na ovom svijetu, zbog toga što oni ne vjeruju u život nakon ovog, dunjalučkog, života. S obzirom na to, da za njih više nema života osim ovog života – kod njih se rađaju nenormalna pohlepa, strasti, nezajažljivost, grabanje jer misle da više nema života nakon ovog života! Po ovom svojstvu su Jevreji postali najspecifičniji, pa za njih Allah dž.š., kaže: „I naći ćeš ih, sigurno, da više žude za životom od svih ostalih ljudi, čak i od mnogobožaca; svaki od njih bi volio poživjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko živio, ne bi od patnje udaljilo – a Allah dobro vidi ono što oni rade.“ (el-Bekara, 96.)
Nevjernik se ne nada proživljenju nakon smrti; nevjernik voli da živi dugo, i nikako im se ne ide „tamo“, jer odprilike znaju da „tamo“ nemaju šta da traže! Ova sorta ljudi i njima slični su najopasnija stvorenja na zemaljskoj kugli! Među njima je raširena pohlepa, razvrat, želja za izdizanjem sebe na mjesto Boga, i želja za porobljavanjem drugih i drugačijih od sebe. Takvi vole ukrasti i oteti; takvi se ne libe drugoga obrukati i na čast mu udariti – samo da bi mogli uživati na ovome svijetu. Zbog svega navedenog, primjetićete da je moralna dekadenca pravilo među nevjerničkim svijetom, kao i životinjsko ponašanje. Nevjernik je taj koji je „u ime lijepoga i dobrog života“ – spremniji od svih ostalih – oduzeti sebi život i ubiti se – zbog situacije koja je na neki način svojom boli nadjačala njegovu nadu. Nevjernik ne osjeća odgovornost spram svoga života pa misli da mu je dozvoljeno ubiti se uvijek kada osjeti potrebu za time!
Zbog svega navedenog Allah dž.š., naznačava, kroz brojne kur’anske ajete, bitnost vjerovanja u Sudnji Dan, potvrđujući istinitost proživljenja, svođenja računa i dijeljenja nagradi na Sudnjem Danu. Allah dž.š., kaže: „Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: ”Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome što ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko – & zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite. & A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti! & A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!” (el-Tegabun, 7-10.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha