Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas 07. zu-l-ka’de 1431.H., 15. oktobra 2010. godine, hutbu sam naslovio sa “Vrijeme u islamu”. Za pomenutu temu sam se opredijelio zbog permanentne višestoljetne muslimanske neodgovornosti u pogledu vremena, kao jednog od fenomena i blagodati, kojim se Allah, subhanehu ve te’ala, zaklinje, u Kur’anu, posljednjoj Objavi, koja je uputa svjetovima. Allah, dželle še’nuhu, ima pravo da se zaklinje čime hoće, dok se mi, Njegova stvorenja možemo zaklinjati samo Allahom, dželle še’nuhu, našim Stvoriteljem.
Allah, subhanehu ve te’ala, se čovjeku, Svome robu i sićušnom stvorenju, u Suri El-‘Asr zaklinje vremenom:
Tako mi vremena!(1) Doista je čovjek na gubitku.(2) Osim onih koji vjeruju i čine dobra djela i koji međusobno preporučuju istinu i međusobno preporučuju strpljivost.(3)
Allah, dželle še’nuhu, nakon zakleteve vremenom, u citiranoj Suri potvrđuje da su svi ljudi na gubitku, a potom izuzima one koji imaju četiri svojstva: 1) vjerovanje u Allaha, dželle še’nuhu, koje je temelj svega, 2) činjenje dobrih djela, u ime Allaha, dželle še’nuhu, 3) koji jedni drugima preporučuju istinu i 4) koji jedni drugima preporučuju strpljivost.
U ovoj kratkoj Suri, u tri kratka ajeta Allah, subhanehu ve te’ala, donosi pravila, kojih ako se vjernici budu pridržavali, biće spašeni i biće od onih koji su sretni, na obadva svijeta.
Braćo i sestre! Prostudirajmo ovu kratku Suru, koja i pored svoje kratkoće, ima mnogo poruka i značenja!
Imam Šafija, za Suru El-‘Asr kaže: «Da Allah, subhanehu ve te’ala, ljudima nije objavio niti jednu drugu suru osim ove, bila bi im dovoljna.»
Navode Ibn Ebi Hatim i Ibn Kesir da su ashabi prilikom susreta, jedni drugima učili Suru El-‘Asr, u želji da jedni druge podsjete na važnost vremena, kao Allahove, dželle še’nuhu, blagodati, kako bi ga potrošili na način kojim će njihov Gospodar biti zadovoljan.
Vrijeme je, Allahovom, dželle še’nuhu, voljom, čovjeku stavljeno na raspolaganje kao i sva opipljiva i neopipljiva dobra. Kao što čovjek koristi vodu, hranu, prostor za kretanje i svoje življenje, tako koristi i vrijeme, tu nevidljivu, neopipljivu veličinu. Vjernici su dužni da tu Allahovu, subhanehu ve te’ala, blagodat koriste u skladu sa Njegovim propisima i zakonima.
Jedan od predznaka Sudnjeg dana je da će ljudi osjećati da vrijeme prolazi sve brže i u tom smislu je hadis, koji bilježi imam Tirmizija:
Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok ne nastupi kratkoća u vremenu; pa godina bude trajala kao mjesec, mjesec kao sedmica, sedmica kao dan, dan kao sat, a sat kao varnica.” (Tirmizija)
U pojašnjavanju ovog predznaka ima nekoliko mišljenja, a najprihvatljivije je da se time misli na smanjivanje bereketa u vremenu.
Ahmed ibn Ali ibn Hadžer El-Askalani (773.H. – 852.H.) kaže: “Ovo smo doživjeli u našem vremenu, jer osjećamo da nam dani sada tako brzo prolaze, što nije bio slučaj ranije.” (Fethu-l-Bari)
Kada je ovo bio slučaj sa Ibn Hadžerom, koji je živio u VIII i IX hidžretskom stoljeću i koji je napisao toliko tomova knjiga, komentarišući i ocjenjujući hadise Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kakav je slučaj sa nama koji živimo u ovom vremenu, u kojem su životi ljudi prepuni besposlica?
I pored svega pomenutog i ubjeđenja da ćemo za svaku minutu svoga vremena biti pitani na Sudnjem danu, žalosna je činjenica da ima mnogo pojedinaca, koji provode svoje vrijeme u razne beskorisne stvari. Kada bi svi mi na kraju dana sa sobom sveli račun, na koji način smo u njemu vrijeme potrošili, uhvatio bi nas strah, koliko smo nemarni u tom pogledu!? Zato se bojmo Allaha, subhanehu ve te’ala, u pogledu vremena, jer ćemo za njega svi mi biti pitani!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje dovu Allahu, subhanehu ve te’ala, da njegovu ummetu podari bereket u ranim jutarnjim satima, pa u predaji koju bilježi imam Ahmed, stoji:
Prenosi Sahr El-Gamidi, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu, Ti učini bereket mome ummetu u ranim jutarnjim satima!” Poslanik, sallallahu alajhi ve sellem, bi slao ashabe u pohod, ujutro i Sahr bi svoje radnike slao na posao samo ujutro, tako da mu se uvećao imetak, da nije znao gdje će ga ostavljati.» (Ahmed)
Iz ovog hadisa se zaključuje da je najbereketnije vrijeme za rad i sticanje nafake u ranim jutarnjim satima.
Nema niti jedne vjere, ideologije ili pokreta, koji više pažnje posvećuje vremenu, Allahovom, subhanehu ve te’ala, daru, a da na drugoj strani njihovi nosioci više ljenčare i da su nemarniji u pogledu izvršavanja svojih obaveza, od «muslimana». U islamu se svi ibadeti i sve obaveze vežu za određeno vrijeme, tako da islam od nas traži preciznost. Žalosno je da su muslimani danas došli u poziciju da se sa njima navodi primjer neodgovornosti i slično. Nadam se da će buduće generacije muslimana inša-Allah u tom pogledu imati mnogo više osjećaja, te da će se govoriti «Vidi ga kako je precizan, kao musliman!»
Od predznaka Sudnjeg dana je približavanje vremena, što potvrđuje slijedeća predaja:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Približiće se vrijeme, smanjiće se znanje, rasprostraniće se razvrat, pojaviće se škrtost i povećaće se herdž.» Bi rečeno: «Šta je to herdž, o Allahov Poslaniče?» Reče: «Ubistvo, ubistvo.» (Ebu Davud)
U hadisu koji bilježi imam Buharija, stoji: Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan dok se dvije velike vojske ne sukobe. To će biti velika borba, a njihova ideologija (vjera) će biti ista. I dok se ne pojave lašci, njih oko trideset, koji će tvrditi da su Allahovi poslanici. I dok se ne podigne znanje, ne učestaju zemljotresi, ne približi vrijeme, ne poveća razvrat i ne umnoži heredž, a to je ubistvo. I dok se ne poveća imetak, toliko da će bogataši imati problem, kome će dati sadaku, pa će imućni ljudi ponuditi sadaku i biće im rečeno: «Nemam potrebe za njom.» I dok se ljudi ne budu natjecali u gradnji kuća. I dok čovjek ne prođe pored kabura drugog čovjeka i ne kaže: «Kamo sreće, da sam ja umjesto tebe?» I dok se Sunce ne pojavi sa Zapada, a tada neće koristiti vjera onoga ko nije vjerovao prije toga i to je: «…Niti jednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao…» (Suretu El-En’am: 158) I Sudnji dan će nastupiti, a dvojica ljudi će imati rašireno platno, koje niti će pazariti, niti će ga saviti. I nastupiće Sudnji dan, a čovjek će nositi mlijeko deve muzare i neće ga popiti. I nastupiće Sudnji dan, a stoka će doći do korita i neće se napojiti. I nastupiće Sudnji dan, a čovjek će prinijeti zalogaj ustima i neće ga pojesti.” (Buharija)
Braćo i sestre! Čuvajmo vrijeme, tu Allahovu, subhanehu ve te’ala, blagodat i budimo svjesni da je dunjaluk ahiretska njiva, pa zasijmo tu njivu najljepšim usjevima, a to su dobra djela!
Gospodaru, očisti nas od grijeha, učvrsti nas na putu islama, ne dozvoli da pod tegobama pokleknemo, učini nas od onih koji provode vrijeme u robovanju Tebi, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennet društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Sarajevo: 07. zu-l-ka’de 1431. po H. / 15. oktobar 2010. god.
Hutba: Džamija Kralj Fahd
Nezim Halilović Muderris