Piše: Ehlimana Hardauš
“A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao.” U poznatom hadisu u kojem je Džibril, a.s., u liku beduina došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pitao ga o islamu, imanu i ihsanu, stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na upit o imanu, odgovorio: ”Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, budući svijet, i da sve što se događa (dobro ili loše) biva Allahovim određenjem.”
Ovih šest načela su tzv. imanski šarti koje zna svako muslimansko dijete koje pohađa mekteb. Međutim, neophodno je znati da puko izgovaranje islamskih šarta nije dovoljno bez čvrstog vjerovanja u njih, jer poricanje bilo kojeg šarta izvodi iz islama.
Stoga, zbog neprikosnovene važnosti ovih imanskih temelja, osvrnut ćemo se na njih kako bi se svaki prosječan musliman Bosne samoobračunao i korigovao eventualne greške u svome vjerovanju.
1. Vjerovanje u Uzvišenog Allaha
Svaki musliman dužan je da čvrsto vjeruje da je Allah Gospodar, Vladar i Tvorac svega i da je jedini On zaslužan da Mu se čini ibadet putem namaza, posta, dove, strahovanja, nade, poniznosti, te da On posjeduje savršena imena i svojstva, i da je daleko od bilo kakve manjkavosti. Stoga svaki vjernik u ovaj imanski temelj vjeruje da je Uzvišeni Allah istinski i jedini Bog koji se s pravom obožava, koji se Svojim svojstvima odlikuje nad svim stvorenjima, bez izmjene Njegovih svojstava i imena, bez njihovog cjelokupnog ili pojedinačnog negiranja, bez pokušaja njihovog potpunog shvatanja i objašnjenja njihove suštine ili komparacije sa svojstvima stvorenja.
“Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.”
“Reci: Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje! On hrani, a Njega niko ne hrani! Reci: Meni je naređeno da budem prvi među onima koji se pokoravaju, i: Nikako ne budi od onih koji Mu druge ravnim smatraju.”
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali. Svi oni su govorili: Obožavajte samo Allaha, a klonite se kumira!”
“Njemu ništa nije slično. On sve čuje i vidi.”
2.Vjerovanje u Njegove meleke
Drugi imanski temelj je čvrsto ubjeđenje da postoje meleki koje je Uzvišeni stvorio od svjetlosti, da oni potpuno izvršavaju Allahova naređenja i da uopće ne griješe.
“Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji!A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu budu pokorni, i ne zamaraju se, hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.”
Dužni smo vjerovati u meleke koji su spomenuti u Kur`anu i sunetu, pojedinačno i općenito.
Džibril je melek koji je zadužen za Objavu, koja je život srca i duša.
Mikail je melek koji je zadužen za kišu, u kojoj je život zemlje, bilja i životinja.
Israfil je melek koji je zadužen za puhanje u rog, u čijem je zvuku život svih stvorenja nakon njihove smrti.
Malik je čuvar Džehennema.
Kiramen-katibin su dva meleka koja su uz čovjeka, jedan na njegovoj desnoj strani piše dobra djela, a drugi na lijevoj piše loša.
“Kada se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.”
Također, uz čovjeka su još dva meleka koji ga čuvaju, jedan ispred, a drugi iza njega.
Melek smrti zadužen je za uzimanje duša ljudi.
Munkir i Nekir zaduženi su za ispitivanje čovjeka u kaburu.
3.Vjerovanje u Njegove knjige
Vjerujemo da je Uzvišeni Allah objavio knjige svojim poslanicima, koje su došle s istinom, uputom i tevhidom (vjerovanje u Allahovu jednoću).
1.Tevrat je objavljen Musau, a.s.
“Mi smo objavili Tevrat, u kojem je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i čestiti ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli.”
2. Indžil je objavljen Isau, a.s.
“Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali.”
3. Zebur je objavljen Davudu, a.s.
“A Davudu smo Zebur dali.”
4. Suhufi su objavljeni Ibrahimu i Musau, a.s.
“Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao – da nijedan grješnik tuđe grijehe neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sam uradi, i da će trud njegov sigurno vidjeti i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti, i da će se Gospodaru tvome ponovo vratiti.”
Dužni smo vjerovati i u druge knjige koje su objavljene ostalim poslanicima, a o čijim imenima nismo obaviješteni.
5. Kur`an, posljednja Allahova knjiga, objavljen je posljednjem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem
“A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi.”
Kur`an je derogirao sve prethodne knjige koje su vremenom iskrivljene, dok Kur`an ostaje dokaz protiv ljudi do Sudnjeg dana, a čije je čuvanje od iskrivljenja Uzvišeni Allah preuzeo na Sebe.
” Mi, uistinu, Kur`an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.”
4.Vjerovanje u Njegove poslanike
Vjerujemo da je Uzvišeni Allah Svojim stvorenjima poslao poslanike radi ostvarivanja osnovnog cilja – obožavanja Uzvišenog Allaha.
“Poslali smo poslanike koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar.”
Obavezni smo vjerovati u sve poslanike i vjerovjesnike, poimenično ili općenito spomenute u Kur`anu ili sunnetu.
Poslanici su najpotpunija bića koja je Allah obdario posebnim sposobnostima i moralnim vrlinama koje su ih učinile spremnim za prihvatanje Objave i njenog tereta.
Prvi Allahov poslanik bio je Nuh, a.s., a posljednji Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
“Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik.”
Najodabraniji među njima je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zatim Ibrahim, a.s., Musa, a.s., Nuh, a.s., i Isaa, sin Merjemin, a.s.
“Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge.”
“Kad smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli.”
Oni su Allahovi robovi koje je nad ostalim robovima odlikovao Svojom poslanicom i pomagao ih raznim mu`džizama ( nadnaravnim djelima) i jasnim dokazima koji ukazuju na istinitost onoga, s čim su došli od svog Gospodara.
Vjerujemo da su svi poslanici ljudi, te da ne posjeduju nikakva božanska svojstva.
“O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i stvoren je Riječju Njegovom, koju je Merjemi dostavio, i život mu dao; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: ‘Trojica su!’ Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, slavljen neka je On, zar da ima dijete?!”
5.Vjerovanje u Sudnji dan
Pod vjerovanjem u budući svijet podrazumijeva se vjerovanje u sve ono o čemu nas je Uzvišeni Allah obavijestio u Kur`anu i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu, dakle vjerovanje u sva dešavanja poslije smrti, kao što su ispit i patnja ili uživanje u kaburu, proživljenje poslije smrti, iskupljanje na jedno mjesto radi obračuna, izlaganje knjiga djela, obračun, vaganje djela, Havd (vrelo), Sirat-ćuprija, šefat, Džennet i Džehennem i sve što je Allah u njima pripremio za njihove stanovnike.
“I u rog će se puhnuti, i umrijet će oni na nebesima i na Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog drugi put puhnuti i oni će, odjednom ustati i čekati. I Zemlja će svjetlošću Gospodara svoga zasjati i Knjiga će se postaviti, vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti i po pravdi će im svima presuditi, nikome se neće nepravda učiniti.”
“Oni čija dobra djela pretegnu, oni će se spasiti, a oni čija loša djela pretegnu, oni će posve izgubljeni biti, u Džehennemu će vječno boraviti.”
“Onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data, lahak račun će polagati i svojima će se radostan vratiti, a onaj kome bude knjiga njegova iza leđa njegovih data propast će prizivati i u ognju će gorjeti.”
Vjernik je obavezan da vjeruje u sve što je došlo u Kur`anu i sunnetu od gajb (nevidljivih) stvari iako nije u stanju da ih osjeti, jer se ahiretski život ne može mjeriti ovodunjalučkim mjerilima zbog velike razlike između ovosvjetskog i ahiretskog života.
Oni koji poriču proživljenje, nemaju nikakav dokaz za to, jer je to pitanje gajba koje ne poznaje niko osim Uzvišenog Allaha.Uzvišeni Allah objasnio je neosnovanost njihovih sumnji na više mjesta u Kur`anu:
“I nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren i govori: ‘Ko će oživjeti kosti kada budu truhle?’ Reci: ‘Oživjet će ih Onaj koji ih je prvi put stvorio, Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome pripaljujete!’ Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima slične? Jeste, On sve stvara i On je sveznajući.”
“O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje, pa Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, da vam pokažemo moć Našu!”
“I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno, zato što Allah postoji, i što je On kadar da mrtve oživi, i što On sve može, i što će čas oživljenja, u to nema sumnje, doći, i što će Allah one u grobovima oživjeti.”
“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?”
6.Vjerovanje u Allahovo određenje
Svaki musliman dužan je vjerovati u Allahovu odredbu i da sve što se dešava, zlo ili dobro, biva s Njegovim određenjem. Pod tim se podrazumijeva vjerovanje da je Uzvišeni Allah znao šta će Njegova stvorenja činiti, Svojim praiskonskim znanjem, prije nego što su to učinili, te pisanje svega toga u Levhi-mahfuzu, zatim vjerovanje u Allahovu volju koja se u potpunosti realizira i u Njegovu neograničenu moć, biva ono što Allah hoće, a ono što On neće, ne može ni biti, te vjerovanje u Allahovo stvaranje svih stvorenja i da je jedino On tvorac, a sve ostalo stvoreno.
“Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi, to je, uistinu, Allahu lahko!
Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim.””
Međutim, i pored ovoga, vjerujemo da je Uzvišeni Allah iskušao ljude tako što im je dao mogućnost da prihvate uputu ili zabludu, a On će onoga koji se opredijeli za uputu, pomoći u tome, a onoga ko izabere zabludu, pustiti da još više odluta.
Nevjernici bi htjeli opravdati svoje nevjerovanje tako što tvrde da je Uzvišeni Allah htio njihovo nevjerstvo i da ga je On odredio, a da On to nije htio, oni ga ne bi mogli učiniti. Uzvišeni Allah tu njihovu ispriku demantuje u sljedećem ajetu:
“Mnogobošci će govoriti: ‘Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili!’ Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili! Reci: ‘Imate li vi kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite! Reci: ‘Allah ima potpun dokaz i da On hoće, svima bi na pravi put ukazao!'”
Rekao je imam Tahavija: “Kader je u svojoj osnovi tajna Uzvišenog Allaha u Njegovim stvorenjima koju niko nije u stanju spoznati, ni najodabraniji melek niti iko od Allahovih poslanika. Raspravljanje o njemu je uzrok propasti, zabranjena radnja i prekoračivanje granice. Zato se dobro čuvajte svakog raspravljanja, razmišljanja i zapitkivanja o tome, jer je Uzvišeni Allah znanje o kaderu sakrio od Svojih stvorenja i zabranio im da o njemu tragaju.”
Kao što je svaki vjernik dužan da vjeruje u prethodno navedene imanske temelje, tako isto treba da zna da određeni postupci negiraju islam, kao naprimjer:
1.Pripisivanje Allahu sudruga u obožavanju
“Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće ono što je manje od toga.”
2.Ko između sebe i Allaha uzme posrednika, njemu se obrati u dovi i zamoli za posredništvo, po jednoglasnom mišljenju uleme počinio je nevjerstvo.
3.Ko višebošce ne drži za nevjernike, sumnja u njihovo nevjerstvo ili misli da su na pravom putu, po jednoglasnom mišljenju uleme počinio je nevjerstvo.
4.Ko vjeruje da postoji ispravniji i potpuniji put od Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ili da je nečiji drugi, a ne njegov sud ispravniji, kao što su oni koji više vole tagutov nego njegov sud, sigurno je nevjernik.
“A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.”
5.Ko mrzi nešto što je donio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čak i ako to izvršava, po jednoglasnom mišljenju uleme je nevjernik.
” Zato što ne vole ono što Allah objavljuje, i On će djela njihova poništiti.”
6.Ko se naruga bilo čemu u Allahovoj vjeri, nagradi ili kazni, nevjernik je.
“Reci:’ Zar se niste Allahu, i riječima Njegovim, i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici!'”
7.Ko se bavi sihrom (magijom), njemu drugog poučava, ili prema njemu blagonaklono gleda, nevjernik je.
” I njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!”
8.Podržavanje i pomaganje višebožaca protiv muslimana.
“A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati. Allah, uistinu, neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.”
9.Ko vjeruje da se neki ljudi nisu dužni pokoravati i slijediti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da mogu izlaziti iz okvira njegova šerijata.
“A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima.”
10.Ko se okreće od Allahove vjere, izbjegava da je proučava i ko je ne prakticira, nevjernik je.
“A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut riječima Gospodara svoga, njima leđa okrene – Mi ćemo, doista, kazniti zlikovce.”
U svim ovim stvarima nema razlike da li se čine u zbilji, šali ili strahu, a jedini je izuzetak prisila. S obzirom na to da su ove stvari vrlo opasne i pogubne, na svakom je muslimanu da ih se dobro čuva.