Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Vjera će se sklupčati u Hidžazu kao što se zmija sklupča u svoju rupu, i vjera će se skloniti u Hidžaz kao što se divokoza sklanja u vrhove brda. Vjera kad se pojavila bila je ljudima čudna (garib), i opet će se povratiti kao što je i bila čudna – pa blago li se tim čuđacima (gureba) – oni koji budu popravljali od mog Sunneta ono što su ljudi vremenom pokvarili!“ (Sunen Tirmizi, br.2630., el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.13489.)
Enes b. Malik r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „O ljudi, hakk-istina kao da je obaveza nekog drugog a ne naša, smrt kao da će snaći neke ljude tamo a ne nas, put koji prelazimo prateći dženaze ćemo uskoro ponoviti, o tome nam tijela njihova zbore, a ponašamo se kao da ćemo vječni biti! Svaki vazu-nsaihat smo zaboravili, i svakog iskušenja smo postali sigurni!? Blago li se onome koga njegove mahane ometu od mahana tuđih, i koji novac, kojeg zarađuje, u halal potroši, i koji se sa učenjacima-pravnicima (ehlul-fikh), i mudracima (ehlul-hikmet), druži, a od prezrenih griješnika se kloni! Blago li se onome ko je ponizan, čije ponašanje bude lijepo, čija nutrina bude dobra, i ko ljude poštedi zla svoga! Blago li se onome koji po znanju postupa, višak svoga imetka djeli ljudima, dok višak svojih riječi zadržava za sebe! Blago li se onome kome sunnet bude dovoljan, i ne prelazi sa njega na novotariju (bid’at).“ (Musned Bezzar, br.6237., Šu’abul-Iman, br.10079.)
Mu’az b. Džebel r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Blago li se onome koji učesta sa Zikrullahom dok je u momentu Džihada i borbe na Allahovom dž.š., putu; sa svakom riječju (zikra) koju bude izgovorio imaće 70.000 nagrada, a za svaku nagradu još po deset puta, uz sve ostalo od počasti što će ga čekati kod Allaha dž.š.!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.16568.)
Ebu Se’id el-Hudri r.a., prenosi da je Allahovom Poslaniku s.a.w.s., neki čovjek rekao: „Blago li se onome ko te vidio i tebi povjerovao! Poslanik s.a.w.s., reče: Blago li se onome ko me vidio i ko mi je povjerovao a blago li se i blago li se i blago li se onome ko mi je povjerovao a nije me vidio! Taj čovjek mu reče: A kakvo blago (tuba), je u pitanju? Poslanik s.a.w.s., reče: „Blago-Tuba“ je drvo u džennetu, široko godinu dana hoda, čiji su plodovi s grana odjeća džennetlija!“ (Ahmed, Ibnu Hibban)
Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Blago li se onome koji me je vidio i povjerovao mi, a onome koji mi je povjerovao a nije me vidio blago mu se sedam puta!“ (Musned Ahmed, br.12600.)
Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Blago li se onome ko bude skroman na dunjaluku (zuhd), i žudi za ahiretom, a teško li se zulumćarima koje će snaći ono što im nije drago, i koji će se rastati od onoga što budu voljeli na dunjaluku!“ (el-Tergibu vel-Terhib, Asbehani, br.1505.)
Abdullah b. Busr r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Blago li se onome ko u svojoj Knjizi djela nađe brojne istigfare!” (Sunen Ibnu Madždže, br.3818., Musned el-Bezzar, 8/433.)
Abdullah b. Busr el-muzeni r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., bio pitan: „Koji ljudi su najbolji? Reče: Blago li se onome ko dugo poživi a djela su mu dobra! Koja djela su najvrijednija? Reče: Da odeš s ovog svijeta a jezik ti i dalje vlažan od zikrullaha!“ (Šerhul-Sunneh, br.1245.)
Enes b. Malik r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „U mom ummetu će se pojaviti razilaženje i raskol, ljudi koji će lijepo zboriti a loše raditi. Učiće Kur’an ali im ključnu kost neće prelaziti; ispadaće iz vjere kao što strijela ispada iz luka! Neće se povratiti kao što se ne vraća ni strijela luku. To su najgori ljudi svojim likom i prilikom. Blago li se onome ko ih pobije ili ga ubiju. Pozivaju ljude Allahovoj knjizi a sami su veoma daleko od nje. Ko se bude borio protivu njih Allaha je preči od njih. Bi rečeno: O Allahov Poslaniče, po čemu ćemo ih poznati? Reče: Obrijanost!“ (Sunen Ebu Davud, br.4767.)
Alija r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „U džennetu se nalaze hurije krupnih očiju, koje će prozboriti glasom kojeg niko do tada čuo nije; reći će: mi smo vječne – ne propadamo, s nama se uživa – nikad ne dosadimo, mi smo zadovoljne – nikad se ne ljutimo, blago li se onome ko nam zapadne i kome zapadnemo!“ (Šerhul-Kasida el-Nunijja, 2/518.)
Ebu Umameh el-Bahili r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Blago li se onome kome sunnet bude dovoljan, i ne pređe sa njega u novotarije!“ (Tirmizi)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Blago li se onome čije ponašanje bude dobro, čija nutrina i duša bude čista, čija vanjština bude lijepa, koji višak svoga imetka dijeli dok višak svojih riječi drži za sebe, a prema ostalom svijetu je pravedan i insafli!“ (Kitabul-Kafi, 3/322.)
Rekb el-Masri prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Blago li se onome čija je zarada halal, čija je nutrina čista, čija je vanjština časna, i koji je ljude poštedio svoga zla!“ (Ibnu Ebil-Dunja, el-Ihlasu vel-Nijjeh, br.28.)
Zejd b. Eslem r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Blago li se onome ko se izliječi od neznanja, vrijedne stvari radi i pravedno postupa!“ (Hiljetul-Evlija’, 3/221.)
Sehl b. Sa’ad el-Sa’idi r.a., kaže da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Blago li se čovjeku koji bude ključ svakog dobra a zatvarač svakog zla, a teško li se onome ko bude ključ svakog zla a zatvarač svakog
dobra!“ (el-Sunne, Ibnu Ebi Asim, br.296.)
Izreke ashaba i ostale uleme:
Ibnu Mes’ud r.a., je rekao: „Blago li se onome čiji ibadet i dova Allahu budu iskreni, srce mu ne zavodi ono što mu oči gledaju, zikrullah mu ne ometaju ono što mu uši slušaju, a duša mu ne pati za onim što je dato drugima!“ (Ibnu Ebil-Dunja, el-Ihlasu vel-Nijjeh, br.4.)
Alija r.a., je na svojoj samrti rekao: „Blago li se onome ko bude iskren prema Allahu dž.š., u svome radu i u svome znanju, u svojoj ljubavi i u svojoj mržnji, u svom uzimanju i u svome davanju, u svome zboru i u svojoj ćutnji, u svojim riječima i u svojim djelima!“ (Tefsirul-Se’alebi, 1/365.)
Alija r.a., je rekao: „Blago li se onome ko se prisjeća Obećanog Dana, i za svođenje računa se priprema!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.3537.)
Sevban r.a., je rekao: „Blago li se onome ko vlada svojim jezikom, kome je njegova kuća dovoljna, i koji nad grijehom svojim plače!“ (Taberani)
Abdullah b. Haris el-Zubejdi rhm., je rekao: „Ko lijepo ne ugosti gosta nije od ummeta Muhammeda s.a.w.s., niti Ibrahima a.s.. Blago li se onome ko dan provede držeći se za konjsku grivu u borbi na Allahovom dž.š., putu, pa se iftari košpicom i hladnom vodom, a teško li se onima koji brljaju kao što brljaju goveda!“ (Kitabul-Zuhd, od Ibnul-Mubareka, br.614.)
Imran b. Sulejman rhm., kaže: Čuo sam da je Isa a.s., rekao svojim ashabima: „Ako ste moja braća i drugovi moji, onda pripremajte sebe na to da podnosite neprijateljstvo i mržnju od strane ljudi. Nećete postići ono za čim žudite sve do momenta dok ne ostavite ono čemu vas strasti vaše vode, i nećete postići ono što volite dok ne budete saburali na onome što vam je mrsko. Blago li se onome čije oči bude u srcu i ne bude mu srce u očima!“ (el-Mudžalesa ve Dževahirul-‘Ilm, el-Dejnuri, br.901.)
Malik b. Dinar rhm., kaže: Isa a.s., je rekao: „Blago li se onome čije uši čuju ono što mu jezik zbori!“ (el-Mudžalesa ve Dževahirul-‘Ilm, el-Dejnuri, br.1224.)
Ebu Ubejde rhm., prenosi da je neka žena rekla Isa a.s.: Blago li se stomaku koji te je nosio, i grudima koje su te dojile – na šta Isa a.s., reče: „Blago li se onome koji čita Allahovu Knjigu, i slijedi ono što je u njoj!“ (Šu’abul-Iman, br.1876.)
Malik b. Dinar rhm., je rekao: Pročitao sam u Tevratu: „Blago li se onome ko se prehranjuje svojim rukama!“ (el-Kešfu vel-Bejan an Tefsiril-Kur’an, 2/268.)
Salim Ibnu Ebil-Dža’ad rhm., kaže da je Isa a.s., rekao: „Blago li se onome ko svoj jezik u haznu zatvori, kome kuća njegova bude dovoljna, i koji zaplače onda kad se sjeti svoga grijeha!“ (el-Derr el-Mensur, 3/562.)
Ibnu Sabur rhm., kaže: Isa b. Merjem a.s., je rekao: „Blago li se onome ko se prođe trenutne pohote i strasti radi Obećanog Dana kojeg još vidio nije!“ (Šu’abul-Iman, br.5340.)
Isa a.s., je rekao: „Blago li se onome čije su riječi sami zikrullah, čija je ćutnja razmišljanje o Allahu, a čiji je pogled ibret i uzimanje pouke!“ (Tefsir Ibnu Kesir, 2/184.)
Fudajl b. ‘Ijad rhm., je rekao: „Blago li se onome ko umre na islamu i sunnetu – pa ako bude tako neka se često više Maša’Allah!“ (I’itikadu Ehlis-Sunneh od imama Lalika’ija, br.268.)
Fudajl b. Ijad rhm., je rekao: „Blago li se onome ko se udalji od ljudi, družeći se sa svojim Gospodarom, i plačući nad svojim grijehom!“ (Šu’abul-Iman, br.448.)
Vehb b. Munebbih rhm., kaže da je Davud a.s., često puta govorio: „Blago li se onome ko Te zadovolji u Kući prolaznoj, kako bi ga zadovoljio u Kući vječnoj! Blago li se onome ko se prisjeti časa svoje smrti, pa se pripremi za nju u času svoga života!“ (el-Mudžalesa ve Dževahirul-‘Ilm, el-Dejnuri, br.3505.)
Vehb b. Munebbih rhm., je rekao: „Blago li se onome koga njegove mahanu ometu od mahana drugih ljudi; blago li se onome ko se ponizi Allahu dž.š., bez prezrenja, i bude samilostan prema slabima i siromašnima, i sadaku udjeljuje iz imetka koji je halalom zarađen. Blago li se onome ko sjedi s ulemom i blagim i mudrim ljudima; blago li se onome ko se zadovolji sunnetom i ne pređe u bid’at!“ (Kitabul-Zuhd, Ahmed b. Hanbel, br.2014.)
Muhammed b. Vasi’ rhm., je rekao: „Blago li se onome ko omrkne gladan, i osvane gladan, i bude zadovoljan Allahom dž.š.!“ (Šua’bul-Iman, br. 9594.)
Ibnul-Musejjib rhm., je rekao: „Blago li se onome ko se izdržava ne proseći, i čije su riječi ispravne!“ (Ahbar Asbehan, br.516.)
Ebul-Derda r.a., je rekao: „Blago li se onome ko je za sobom ostavio malo nasljedstvo!“ (Kitabul-Zuhd, Ebu Davud, br.202.)
Abdullah b. Ajjaš rhm., kaže: U starim knjigama je stojalo zapisano: „Blago li se onome ko izgladnji sebe pripremajući se za Dan velike gozbe, i ko ižedni sebe spremajući se za Dan velikog pića!“ (Kitabul-Džu’u, Ibnu Ebil-Dunja, br.129.)
Zun-Nun rhm., je govorio: „Blago li se onom kome je takvaluk simbol srca njegova, a pohlepa mu nije oslijepila vid srca njegova, i sam sebi račun svodi prije nego li mu bude sveden!“ (Hiljetul-Evlija’, 9/373.)
Ebu Sulejman el-Darani rhm., kaže: „Blago li se onome ko uspije da mu makar jedan korak bude iskreno – radi Allahova lica – učinjen, na Allahovom dž.š., putu!“ (Šerhu Sahihil-Buhari, imam Šemsuddin el-Sefiri, 5/27.)
Abdullah b. Zejd rhm., je rekao: „Blago li se onome ko živi i na ovome i na onome svijetu! Bi rečeno: Kako to? Reče: Allaha obožava na ovome svijetu, a u Njegovom je okrilju na budućem svijetu!“ (Ihja’u ‘Ulumid-Din, 3/164.)
Mu’az b. Džebel r.a., je rekao: „Blago li se onome ko je uspio ostaviti dunjaluk prije nego li je dunjaluk ostavio njega!“ (Durus, šejh Ali b. Omer Badahdah, 69/13.)
Bilo je rečeno:
„Blago li se garibima – dobroj manjini među griješnom i zlom većinom; većina ih ne sluša, dok se manjina za njima povodi!“ (Fejdul-Kadir, el-Menavi, br.5288.)
„Blago li se iskrenima – koji su poput svjetiljki upute, pomoću njih se svaka tamna fitna razotkriva!“ (Fejdul-Kadir, el-Menavi, br.5289.)
„Blago li se onima koji žure Allahovom hladu – koji, kada im se ponudi istina, prihvate je, i kada se potraži od njih odmah je ponude, i koji ljudima rade ono što vole da im se radi!“ (Fejdul-Kadir, el-Menavi, br.5290.)
„Blago li se ulemi učenoj i abidima pobožnim, a teško li se čaršijskim ljudima (ehlul-esvak)!“ (Fejdul-Kadir, el-Menavi, br.5291.)
„Blago li se onome ko bude proživljen na Sudnjemu Danu, a prsa mu budu ispunjena Kur’anom tj. hafizlukom.“ (Fejdul-Kadir, el-Menavi, br.5311.)
„Blago li se onome koji se zahvali na blagodatima koje mu se daju, koji osabri na iskušenju koje ga snađe, koji oprosta zatraži onda kada grijeh počini, koji bude blag onda kada se rasrdi, koji je pravedan onda kada drugima sudi-vlada!“ (La Tahzen, 1/128.)
„Blago li se onome koji zanoći a jezici ljudi dove za njega, a teško li se onome ko zanoći a jezici ljudi ga proklinju!“ (Mevsu’atul-Hutab vel-Durus, Ali b. Najif el-Šehud)
„Blago li se onome ko preuzme na sebe neku od ummetskih (državnih), povjereništava (službi), pa pomogne da se umrtve novotarije, i da se ožive sunneti!“ (Mevsu’atul-Hutab vel-Durus, Ali b. Najif el-Šehud)
„Blago li se onome koji kada umre i njegovi grijesi umru zajedno s njime i ne bude kažnjavan zbog njih nakon svoje smrti, i blago li se onome čije grijehe ne budu prebrojavali drugi ljudi!“ (Kutul-Kulub, 1/309.)
„Blago li se onome čija bogobojaznost (takva), savlada njegove strasti (heva), i čiji sabur nadjača njegove pohote (šehevat).“ (el-Sabru, Ibnu Ebil-Dunja, br.13.)
„Blago li se onome ko bude bogat, a to mu se ne zna!“ (el-Temhid, Ibnu Abdul-Berr, 17/443.)
Allah dž.š., kaže: „Blago li se onome koga sam stvorio pa Me spozna, koga sam pozvao pa Mi se odazvao, kome naredih pa Me posluša, koga opskrbih pa Me pohvali, kome dadoh pa Mi se zahvali, koga iskušah pa se u ime Mene strpi, koga izliječih pa Me se sjeti i zahvali!“ (Hiljetul-Evlija, 10/194.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG