Ihsan ima dvojako značenje. Dobročinstvo: Stepen vjerovanja, najviši stepen koji dolazi nakon islama i imana, a koji je u hadisu opisan kao ”da vjeruješ u Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On vidi tebe ”.Džibril, alejhis-selam, pitao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ihsanu pa mu je Poslanik odgovorio: ”…da obožavaš Allah kao da Ga vidiš, pa ako Ga ti ne vidiš, On vidi tebe.“ (Muslim)
Imam Nevevi u komentaru ovog hadisa kaže: ”Cilj ovog hadisa jeste podsticanje na ihlas u ibadetu i osjećaj stalnog nadzora nad robom od strane Uzvišenog Allaha i upotpunjavanje poniznosti prema Allahu.“
Ovo je razlog zbog čega izraz ”muhsin” nije preveden na naš jezik jer obje kategorije spadaju u Allahove miljenike.
Mnogobrojni su dokazi u Allahovoj Knjizi i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji podstiču na dobročinstvo, a neki od njih su:
” I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite; Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine (muhsinin).“ (El-Bekare, 195)
”…za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine (muhsinin).“ (Ali Imran, 134)
U tefsiru Ibn Kesira stoji: ”To znači da njih ništa ne može omesti da budu pokorni Allahu i da dijele za Njegovo zadovoljstvo.“
Također stoji: ”Allah Uzvišeni kaže: ‘Sine Ademov, sjeti Me se kad se rasrdiš, pa ću se i ja Tebe sjetiti kad se rasrdim, i neću te uništiti s onima koje uništavam!“ (Ibn Ebi Hatim)
”I Allah im je dao nagradu na ovome svijetu, a na onom svijetu dat će im nagradu veću nego što su zaslužili, a Allah voli one koji dobra djela čine (muhsinin).“ (Ali Imran, 148)
”Onima koji vjeruju i dobra djela čine nema nikakva grijeha u onome što oni pojedu i popiju kad se klone onoga što im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela čine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro čine. A Allah voli one koji drugima dobro čine (muhsinin).” (El-Maide, 93)
”A u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.“ (Ez-Zarijat, 19)
Ihsan u vjerovanju uvjetuje iskrenost prema Allahu, radi čega se u osnovi i čine sva djela, i iskrenost jeste suština djela, dok korist od učinjenih djela ima čovjek bilo kao jedinka ili društvo uopćeno.
”Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine (muhsinin).“ (El-Hadždž, 37)
”Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnika: Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili. Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće ukazati na pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.” (Ez-Zumer, 3)
”Reci: Meni se naređuje da se klanjam Allahu iskreno Mu ispovijedajući vjeru. I naređuje mi se da budem prvi musliman.“ (Ez-Zumer, 12)
Srž ihlasa je u tome da se iz srca očisti sve ono što može narušiti ihlas, jer je čovjek podložan negativnom djelovanju u pogledu ihlasa, ali i samih temelja tevhida zbog kojeg je Allah stvorio stvorenja.
”Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!” (El-Kehf, 110)
”…ali oni koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, bit će s vjernicima, a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati…“ (En-Nisa, 146)
Dakle, za postizanje obećanog u ajetu se uvjetuje čišćenje nijjeta.
U tefisru Ibn Kesira stoji: ”Ako zamijene licemjerstvo iskrenošću, bit će im od koristi dobro djelo, makar i neznatno bilo. Ibn Ebi Hatim prenosi preko Muaza ibn Džebela da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Budi iskren u svojoj vjeri, bit će ti dovoljno malo djela.“
Vjernik uvijek nastoji da njegove riječi i djela teže ka dobročinstvu u svakom pogledu.
”Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.“ (En-Nisa, 114)
”I njih će Allah strahote tog Dana sačuvati i blaženstvo i radosti im darovati…” (El-Insan, 11)
”Onaj ko se iseli Allaha radi, naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojim neprijateljima, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. A Allaha mnogo prašta i milostiv je.“ (En-Nisa, 100)
– Iskren vjernik nikada nije na gubitku, jer Allah vjerniku ukazuje Svoju milost i time što ga nagrađuje za iskrenost nagradom koja je predviđena za djelo koje smo naumili, pa makar bili spriječeni da ga realiziramo.
Džabir prenosi : ”Bili smo sa Poslanikom u borbi, pa je on rekao: ”U Medini su ostali neki ljudi i vi ne pređete nijedan dio puta a da se i njima to ne upiše, jer ih je bolest onemogućila da budu s vama.“ (Muslim)
– Ali, uvijek treba imati na umu da se kroz iskrenost borimo protiv oholosti i da se ne uzdižemo zbog toga što osjetimo da nam je Allah otvorio puteve dobra, za razliku od nekog drugog. Budimo zahvalni na tome jer se situacije mijenjaju.
”On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položaju jedne iznad drugih uzdiže da bi vas iskušao u onome što vam daje. Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On, doista, prašta i samilostan je.“ (El-En’am, 165)
– U ihsan se ubraja i slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svakom segmentu života, što je uvjet da nam djela budu primljena.
Pored dobročinstva prema Allahu, koje se ogleda u iskrenosti i pokornosti, islam podstiče i na dobročinstvo prema ljudima:
” I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu obavljati i milostinju davati, i vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili.“ (El-Bekare, 83)
”I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu.“ (En-Nisa, 36)
Stepeni dobročinstva su mnogobrojni, a jedan od njih je i lijepa riječ.
”Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.“ (El-Isra, 53)
Od Ebu Hurejre se prenosi hadis: ”…i lijepa riječ je sadaka“ (muttefekun alejhi).
Ebu Zerr prenosi hadis u kojem stoji: ”Boj se Allaha gdje god bio i nakon lošeg djela učini dobro kako bi ga neutralisalo, a prema ljudima se lijepo ophodi.“
Ebu Šurejh prenosi da je Poslanik rekao: ”Allaha mi, nije potpuni vjernik, Allaha mi, nije potpuni vjernik, Allaha mi, nije potpuni vjernik.” Prisutni upitaše: ”Ko, Božiji Poslaniče?”, a on reče: ”Onaj od čijeg uznemiravanja nije miran njegov komšija.“ ( Buharija)
Ebu Hurejre prenosi da je neki čovek rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “ Čuo sam za ženu koja je poznata po mnogobrojnom obavljanju namaza, posta i sadake, ali uznemirava komšije svojim jezikom.” Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Ona će u Vatru.” ”Poslaniče, jedna druga žena ne obavlja mnogo dobrovoljnih namaza, posta i sadake, ali ne ezijeti komšije jezikom.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Ona će u Džennet.“ (Sahih)
Ihsan sa sobom nosi neke fadilete:
– Allah muhsinima daruje znanje i mudrost: ”I kad on stasa, Mi ga mudrošću i znanjem obdarismo; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine (muhsinin).“ (Jusuf, 22)
– Daje im vlast na dunjaluku: “A da ti nisi, uistinu, Jusuf? – povikaše oni. Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio – pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.“ (Jusuf, 90)
– Na dunjaluku im se povećava ihsan, a na ahiretu nagrada: “A kada im je bilo rečeno: Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle hoćete i recite: Oprosti! A na kapiju uđite glava pognutih – oprostit ćemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela dat ćemo i više.“ (El-A’raf, 161)
– Zaslužuju Allahov rahmet: ”I ne pravite nerede na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine (muhsinin).“ (El-A’raf, 56)
– Uputa na Pravi put: “ One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je zaista, na strani onih koji dobra djela čine (muhsinin).“ (El-Ankebut, 69)
– Allah je sa njima: “Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine (muhsinun).“ (En-Nahl, 128)
– Allah im ostavlja spomen: ”Mir Nuhu od svjetova svih. Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine (muhsinin).“ (Es-Saffat, 79-80)
– Oprašta im grijehe: “…da bi Allah preko ružnih postupaka njihovih prešao, i da bi ih za lijepa djela koja su radili nagradio.“ (Ez- Zumer, 35)
I na kraju, ne zaboravimo da je ovaj život prilika, na nama je koliko ćemo je iskoristiti!
”Da čovjek ne bi uzviknuo: Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao. Ili da ne bi rekao: Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bih se Njegove kazne sačuvao. Ili da ne bi rekao kad doživi patnju: Da mi se samo vratiti – dobra djela bih činio!“ (Ez-Zumer, 56-58)