Piše: Mr. Semir Imamović
Prvog dana ramazana javnost je obaviještena da je u Bihaću po sedmi put održan Konjički memorijal „Alija Izetbegović, prvi predsjednik BiH“, a da je nagrade najbržim konjima, odnosno njihovim jahačima, dodijelio predsjednikov sin Bakir Izetbegović, koji je tu čast prihvatio i prvi put kada je održavan ovaj čudnovati memorijal kojim jedan narod slavi svoga prvog predsjednika tako što nagrađuje konje. U mnogim islamskim zemljama ime i djelo Alije Izetbegovića pamti se putem naziva dugačkih bulevara, preko naučnih skupova i sličnih dostojanstvenih oblika pamćenja, a u nas je nekome naumpalo da pusti konje da trču i da najbržim hajvanima oko vrata kači lentu sa imenom Alije Izetbegovića. I to tako traje evo već sedam godina, a da niko nije spazio kako ne priliči da se ime Alije Izetbegovića stavlja u neakademski, neduhovni, zapravo konjski kontekst. Kad se zna da je prva asocijacija na konjske utrke kladionica, dakle, kockanje, onda taj kontekst dobija i neislamske karakteristike. Nije nikakvo čudo što su banjalučke, Dodikove „Nezavisne novine“ jedva dočekale da prave šprdnju i sa našim prvim Predsjednikom i sa nama samima, jer ovoj bezveznoj vijesti daju pozamašnu pažnju kroz naslov: „Konj iz Sinja pobjednik Memorijala Alija Izetbegović“. Je li moguće da Srbi naprave konjske trke sa imenom nekog svog velikana, pa da konju daju lentu na kojoj piše „Kralj Petar“ ili „Karađorđe“? Ili da Hrvati konju dodjeljuju lentu sa imenom Franje Tuđmana? Zato nam se iz Banjaluke od srca cerekaju! U ovom tekstu piše kako je „pobjedniku prelazni pehar i medalju, te 6.000 maraka uručio Bakir Izetbegović“. Uza sve valja primijetiti kako bi tih 6.000 maraka, sa pečatom imena Alije Izetbegovića, bilo primjerenije da se dodjeljuje u obrazovne i naučne svrhe, namjesto što se dodjeljuje na jednoj konjskoj adresi. Okolnost da je ova vijest o skarednom tretiranju istaknutog islamskog mislioca i našeg prvog predsjednika Alije Izetbegovića pojavljuje za prvi dan ramazana, kada su Bošnjaci posebno senzibilizirani za svoj vjerski identitet, ima posebnu težinu. Naime, Bošnjaci ne mogu zaboraviti da je Alija Izetbegović nakon više od jednog stoljeća bosansku ponornicu islama ponovo pretvorio u rijeku islama, jer vjera koja je na različite načine progonjena, skrivana i čuvana od vremena Austrije, preko Kraljeve i Titine Jugoslavije, ponovo je slobodno i dostojanstveno izbila na površinu, u stvarnost, na svjetlo dana. To što danas slobodno postimo i slavimo ramazan i ramazanske blagodati, politička je zasluga Alije Izetbegovića, koji je uprkos različitim pritiscima istrajao na neutraliziranju straha u Bošnjaka od svoje vjere, tog straha koji je taložen decenijama. U vrijeme Alijine vlasti obnavljanje su zatvorene i otvarane nove medrese, rijeke bošnjačke mladeži krenule su prema svojim mjestima sa islamskom naobrazbom, da obnavljaju zaboravljeno, da plijeve zakorovljeno, da siju budućnost islama. Otud u svakom ramazanu u Bošnjaka ima i sjećanja na Aliju Izetbegovića, na njegove nesporne zasluge za oslobađanje islamskog identiteta u Bošnjaka, iz okova komunističke i srpsko-hrvatske nakane da se Bošnjaci ateiziraju i oblikuju prema njihovoj mjeri, vjeri i nevjeri. Stoga je pojavljivanje vijesti o nagrađivanju konja imenom Alije Izetbegovića u Bihaću, za prvi dan ramazana, udar na vjerska osjećanja u Bošnjaka, a taj udar je tim jači, i tim gorči, što dolazi od sopstvene gluposti i neobrazovanosti. Ipak, čudno je kako tolika sila pameti, a Bihać je univerzitetski grad i akademski centar, ne vidi ono što Banja Luka odmah vidi, kako je „Konjički memorijal Alija Izetbegović“ direktno oživotvorenje viceva o Husi, Hasi, Sulji, Muji i Fati. Ne treba više gledati Enisa Bešlagića kako se šprda sa svojim narodom, treba doći u Bihać i vidjeti kako se taj narod šprda sam sa sobom, jer ime svog prvog predsjednika, islamskog mislioca i preporoditelja – kači o vrat konju. Posebnu dimenziju „VII konjičkog memorijala Alija Izetbegović“ (kako se zvanično zove!) čini to što je priređen uoči 85. rođendana Alije Izetbegovića. Komunisti i danas na Titinom grobu slave njegov rođendan, a Bošnjaci se Alijinog rođendana sjećaju u društvu sa konjima. Dobro je rahmetli Alija zborio – „narod koji spava može se probuditi samo udarcima“. Zaspali smo. Neće li nas konj mlatnuti potkovicom?
Saff br. 273