Ajeti koji govore o vrijednostima činjenja zikra:
“Spominjite vi Mene, spominjaću i Ja vas, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarbi biti!” (2-157.)
“…i Allaha mnogo spominjite da bi ste postigli što želite!” (62:10.)
“I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je učinio da oni sami sebe zaborave!” (59:19.)
„Uči knjigu koja ti je objavljena i obavljaj namaz. Zaista namaz sprečava (raditi) sramotna i pokuđena (djela). A sječanje na Allaha je največa (poboznost). Allah zna što vi radite.” (El-Ankebut, 45)
„…i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35)
„One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!” (Er-Ra’d, 28)
Jedan od načina na koji ćemo liječiti slabosti našega imana jeste neizostavno i sjedenje u halkama Zikra!
Kod Allaha dž.š., su najbolji, najčistiji, najčasniji i najuzvišeniji medžlisi, posjetci i sijela – medžlisi zikra, razmišljanja, spominjanja i veličanja Allaha dž.š.. Medžlisi zikra predstavljaju život za srca, navodnjavanje stabljike imana, čišćenje duše, put ka sreći i uspjehu kako na ovome tako i na budućem svijetu.
Halke zikra uvećavaju iman kod čovjeka jer se u njima spominje Allah dž.š., rahmet i Božija milost i smirenost silazi na one koji su u tim halkama, meleki ih prekrivaju svojim krilima, Allah ih spominje kod stanovnika nebesa i Njima se pred melekima diči, i grijehe im oprašta, shodno hadisu u kojem Poslanik s.a.w.s., kaže: „Neće sjesti ljudi radi spominjanja Allaha dž.š., a da ih meleki neće prekriti svojim krilima, kada će na njih sići milost Božija i smirenost, a Allah će ih spomenut kod onih koji su Njemu blizu!“ (Muslim)
Enes b. Malik r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Neće se ljudi skupiti radi zikrullaha, ne željeći time ništa osim Allahovog lica, a da im neće viknuti melek sa nebesa: Ustanite slobodno, grijesi su vam oprošteni; vaša loša djela su zamjenjena dobrim djelima!“ (Sahih li-gajrihi. Ahmed, Bezzar, Ebu Ja’ala, Taberani, Bejheki)
Sehl b. Hanzale r.a., kaže da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Neće se ljudi razići sa halke zikra nakon što su se radi njega skupili, a da im neće biti rečeno: Ustanite oproštenih grijeha!“
Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: „Zikrullah se ovdje uopšteno spominje a pod njim se podrazumjeva istrajavanje na dobrom djelu ne bitno jeli ono farz ili mendub poput učenja Kur’ana, iščitavanja hadisa, učenja određene nauke itd..“ (Fethul-Bari, 11/209.)
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah dž.š., kaže: Ja sam s Mojim Robom kad god Me se on sjeti. Ja sam s Mojim robom onda kada Me spomene (zikr) – ako Me spomene u sebi, spomenuću ga u Sebi, a ako Me spomene u društvu – Ja ću ga spomenuti u časnijem društvu od toga. Ako Mi se Moj rob primakne za pedalj – približiću mu se za lakat, a ako Mi se primakne za lakat – približiću mu se za hvat. Ako mi dođe pješice – doći ću mu trčeći!“ (Muttefekun ‘alejh)
Da halke zikra povećavaju iman potvrđuje nam i predaja koju nam prenosi Hanzala el-Usejdi koji kaže: „Susrete me Ebu Bekr i upita me kako si. Rekoh: Hanzala je munafik o Ebu Bekre! Ebu Bekr iznenaženo reče: Subhanallah, šta to zboriš? Rekoh: Kad smo kod Poslanika s.a.w.s., pa nam on govori o džennetu i džehennemu imamo osjećaj kao da ih gledamo, a kada odemo od Poslanika s.a.w.s., zauzmemo se ženama i djecom i besposlicama dunjalučkim – pa mnogo toga zaboravimo. Ebu Bekr r.a., reče: Tako mi Allaha i ja isto tako osjećam! Ja i Ebu Bekr se zaputismo ka Poslaniku s.a.w.s., i uđosmo kod njega, pa rekoh: Bođiji Poslaniče, Hanzala je munafik. Poslanik s.a.w.s., reče: Kako to? Rekoh: Allahov Poslaniče, kad smo kod tebe, ti nam govoriš o džennetu i džehennemu a mi imamo osjećaj kao da ih golim okom gledamo, a kada odemo od tebe zauzmemo se ženama i djecom i dunjalućkim besposlicama, pa mnogo toga zaboravimo! Poslanik s.a.w.s., reče: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada bi ste vi bili stalno u stanju u kojem ste kada ste u mojoj blizini i u zikru – meleki bi se sa vama rukovali i kod kuća vaših i na ulici, ali Hanzala, mora biti čas tako čas tako!“ (Muslim)
Ashabi su nastojavali čuvati halke zikra i često puta su ih nazivali riječju iman, kao što se to bilježi od Mu’aza r.a., koji bi znao reći: „Haj’mo sjesti, da vjerujemo jedan čas!“ (Buhari)
Kur’an i Sunnet nas, kroz brojne tekstove, podsjećaju na bitnost i vrijednost Zikrullaha, što nam sve skupa ukazuje na to koliko su halke zikra bitne i vrijedne.
Enes b. Malik i Ebu Hurejre r.a., prenose da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada prođete pored džennetskih bašti – poberite što se da pobrati. Božiji Poslaniče – šta su to džennetske bašte? Reče: Džamije. A šta je to što se treba pobrati? Reče: Subhanallah, elhamdulillah, la ilahe illallah i Allahu ekber.“ (Tirmizi) U drugoj predaji stoji: „Džennetske bašte su halke zikra.“ (Tirmizi, Ahmed, Bezzar, Ebu Ja’ala)
U trećoj predaji stoji: „Džennetske bašte su medžlisi ‘ilma – kružoci znanja.“ (Taberani) – što nam potvrđuju i riječi Mu’aza b. Džebela, radijallahu ‘anhu, koji je plačući na samrti, rekao: „Uistinu plačem za popodnevnom žeđi, noćnim namazom u hladnim noćima i mješanjem s učenjacima u halkama zikra!”
Dakle, jedna od džennetskih bašti na dunjaluku, koja nas neminovno vodi džennetskoj bašti na ahiretu jeste halka zikrullaha – slavljenja, veličanja i spominjanja Allaha dž.š..
Ebul-Derda’ r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Hoćete li da vas obavijestim o najboljem djelu, najčistijem kod vašega Vladara, najvećeg po deredži, koje vam je bolje od udjeljivanja zlata i novca, i koje je vrijednije i od toga da udarate po njihovim vratovima i da udaraju po vašim vratovima? Rekoše: Koje je to djelo o Allahov Poslaniče? Reče: Zikrullah!“ Mu’az b. Džebel r.a., je rekao: Neće sin ademov uraditi djelo koje će ga bolje spasiti džehennemske vatre od zikrullaha i spominjanja Allaha dž.š.! (Mustedrek Hakim)
Ebu Se’id el-Hudri r.a., prenosi: Mu’avija r.a., priđe jednoj halki zikra u jednoj džamiji, pa ih zapita: Zbog čega tu sjedite? Rekoše: Sjeli smo da bi spominjali Allaha dž.š.. Reče: Tako vam Allaha, ni zbog čega drugog tu ne sjedite već zbog toga? Rekoše: Tako nam Allaha sjedimo smao zbog toga! Mu’avija r.a., reče: Tako mi Allaha, nisam tražio od vas da mi se zakunete zbog toga što sumnjam u vas. Niko nije manje od mene sjedio sa Poslanikom s.a.w.s., i ja najmanje hadisa prenosim od njega, ali znam kad je Poslanik s.a.w.s., prišao jednoj halki ashaba, pa ih je pitao: Zbog čega ste tu sjeli? Rekoše: Sjeli smo radi spominjanja Allaha dž.š., i zahvaljivanja Njemu zbog toga što nas je Islamu naputio, i njime nas obradovao. Poslanik s.a.w.s., reče: Tako vam Allaha, jestel’ samo zbog toga sjeli? Rekoše: Tako nam Allaha, samo smo zbog toga sjeli. Poslanik s.a.w.s., reče: Nisma vam tražio da mi se zakunete zbog toga što sumnjam u vas, već mi je došao Džibril i obavijestio me je o tome kako se Allah dž.š., hvali pred melekima sa vama!“ (Muslim)
Kazivao nam je Kutejba b. Seid, njemu Džerir, prenoseći od A‘meša, on od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejre (radijallahu ‘anhu) da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik (sallallahu ‘alejhi ve sellem): ‘Allah ima meleke koji obilaze po putevima tražeći one koji spominju Allaha. Kada nađu ljude koji spominju Allaha, jedni druge dozivaju: ‘Dođite onome što ste tražili!’’ Zatim ih”, kaže Ebu-Hurejra, “obaviju svojim krilima (koja ispune prostor) do ovozemaljskog neba, pa ih Gospodar njihov upita – a On bolje zna od njih: ‘Šta kažu Moji robovi?’ – ‘Slave Te, veličaju, zahvaljuju Ti i uznose Te!’, odgovore oni. ‘A jesu li Me vidjeli?’, upita On, a oni odgovaraju: ‘Ne, tako nam Allaha, nisu Te vidjeli!’ On ih ponovo zapita: ‘A kako bi bilo da su Me vidjeli?’ – ‘Da su Te vidjeli, bili bi Ti još više pokorni, više bi Te uznosili i više bi Te slavili!’, odgovore. On ponovo zapita: ‘A za šta mole?’ – ‘Mole Te za Džennet’, odgovore oni. ‘A jesu li ga vidjeli?’, upita On. ‘Ne, tako nam Allaha, Gospodaru naš, nisu ga vidjeli!’ – ‘A kako bi bilo da su ga vidjeli?’, zapita On, a oni odgovore: ‘Da su ga vidjeli, više bi za njim žudjeli, više bi ga tražili i više bi ga željeli!’ – ‘A od čega traže zaštitu?’, zapita On, a oni odgovaraju: ‘Od Vatre!’ – ‘A jesu li je vidjeli?’, (ponovo) upita On, a oni odgovaraju: ‘Ne, tako nam Allaha, nisu je vidjeli!’ – ‘A kako bi bilo da su je vidjeli?’, (ponovo) upita On. ‘Da su je vidjeli, više bi od nje bježali i više bi od nje strahovali’, odgovore oni, a On (zatim) kaže: ‘Ja vas uzimam za svjedoke da sam im oprostio!’ Poslanik (sallallahu ‘alejhi ve sellem) dodaje: ‘Jedan od meleka (potom) kaže: ‘Među njima ima taj i taj, a on nije jedan od njih, nego je došao (među njih) zbog neke potrebe!’, a Allah Uzvišeni odgovara: ‘Oni su ljudi u čijem društvu nije nesretan onaj koji s njima sjedi.’” (Buhari, Muslim)
Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., na postavljeno pitanje: Šta je ratni plijen medžlisa zikra – rekao: „Ratni plijen medžlisa zikra je džennet!“ (Ahmed)
Ebud-Derda’ r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah će na Sudnjemu Danu proživjeti neke ljude sa ozračenim i nurli licima, koji će sjediti na minberima od bisera; ljudi će im zavidjeti a nit’ su poslanici nit’ su šehidi. Neki beduin priđe Poslaniku s.a.w.s., i upita: Božiji Poslaniče kako da ih poznamo? Reče: to su ljudi koji se u ime Allaha vole, iz raznih su plemena i država, okupljaju se samo oko zikrullaha!“ (Taberani)
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Primjer kuće u kojoj se spominje Allah dž.š., i primjer kuće u kojoj se Allah dž.š., ne spominje je poput primjera živog i mrtvog čovjeka!“ (Muttefekun ‘alejh)
Jedan ashab se požalio Poslaniku s.a.w.s., na brojnost propisa, pa je tražio od Poslanika s.a.w.s., da ga uputi na najbitniji od njih, na šta mu je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Neka ti jezik stalno bude vlažan od zikrullaha – spominjanja Allaha!” (Ahmed, Tirmizi, Ibnu Madždže)
Zikrullah se čini prije svega srcem svojim razmišljajući o dokazima Božijega Zata i Njegovih sifata, razmišljajući o propisima i detaljima šeri’atskih naredbi ili zabrana, razmišljajući o Božijem davanju i Božijim stvorenjima. Zikrullah se čini jezikom izgovarajući riječi subhanallah, elhamdulillah, Allahu ekber, učeći Kur’an, dove itd.. Zikrullah se čini tijelom tako što ćemo naše tijelo zaposliti ‘ibadetima a prije svega namazom, kao što Allah dž.š., govoreći za džumu-namaz: „O vjernici, kada se u petak prouči ezan za namaz, požurite zikrullahu, a trgovanja se prođite!“ (el-Džum’ah, 9.)
Jedni kažu da se zikrullah ogleda u sljedećem:
1. Zikr srca jeste strah i nada.
2. Zikr duše jeste potpuna predanost i raziluk.
3. Zikr očiju je obaranje pogleda i plakanje.
4. Zikr ušiju je slušanje hajra i ne slušanje šerra.
5. Zikr jezika je hvala i zahvala.
6. Zikr ruku je udjeljivanje.
7. Zikr tijela je ispunjavanje ugovora.
Zikrullah tjera i odagnava šejtana i slabi njegov uticaj i dejstvo, zadovoljava Allaha dž.š., otklanja muke i brige sa srca i iz prsiju, uliva u srce i prsa sreću i zadovoljstvo, jača srce i tijelo, osvjetljava srce i lice, priskrbljava nafaku i opskrbu, briše grijehe, donosi mir, i obezbjeđuje nam hlad u džennetu.
Medžlisi i halke zikra su svi susreti na kojima se spominje i veliča Allah dž.š., na kojima se uči, proučava i objašnjava Kur’an i Sunnet, na kojima se analizira aktuelno stanje i problemi muslimana, gradi islamsko bratstvo i iznalaze rješenja i odgovori za razne izazove. Ovakve halke zikra su danas neophodne za muslimane. Dovoljno je i da se samo sastanemo i družimo u ime Allaha dž.š., i eto Allahovog rahmeta i milosti: „Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče, u želji da naklonost Njegovu zasluže.“ (El-Kehf, 28.)
Za kraj, naglašavamo da nema nikakve sumnje u to da je odavanje ‘ilmu – učenju i stjecanju znanja, spoznaja halala i harama, studiranje Kur’ana, Sunneta i životopisa Muhammeda s.a.w.s. – najvrijedniji vid Zikrullaha kojeg jedan čovjek može činiti, i te halke i ti kružoci su najbolje halke zikra.
Učenje i traganje za šeri’atskim znanjem je vrijednije od samog suhoparnog zikra riječima tesbiha, tahmida, tekbira zbog toga što je odavanje ‘ilmu i učenju nekada farzi-ajn a nekada farzi-kifaje, dok je sami zikrullah uz riječi tesbiha i tahmida i tekbira na stepenu dobrovoljnog djela nikako farz i obaveznog!
Traganje za šeri’atskim znanjem i njegovo stjecanje je ono što vodi jednog čovjeka bogobojaznosti, straho-poštovanju i povećavanju imana u Allaha dž.š., Jednog, Jedinog, što nam je potvrđeno i kur’anskim ajetom u kojem Allah dž.š., kaže: „Allaha se, od Njegovih robova, boje samo učeni!“
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha