Čuditi se čovjeku koji na svoje mahane zaboravi, koji druge proziva, a propuste svoje skriva.
Umišlja čova da spoljašnjost i izgled srce mu čiste i da je za sve probleme vlast kriva.
Zar on dok islam ne spoznade sve vrste velikih grijeha nije okusio, svoje srce zaprljao,
a sad misli da svakog iz vjere izbaciti može jer muvehid je postao?!
Čuditi se čovjeku koji za sebe misli da je jedini ispravan i to mu je dosta.
Sve oko njega – on umišlja – kjafir i grješnik posta, a on jedini muvehid osta.
Onome ko znanja nema, jezik je brži od pameti, za njega nema sumnji niti dilema.
On tone u grijesima i davi se u prohtjevima, pričati bez znanja za njega nema problema.
Čuditi se čovjeku koji strast svoju uze kao argument u raspravama, on fetve iz rukava vadi.
Njegovo se bolesno srce ismijavanjem vjernika i učenih sladi.
Učenjake omalovažava i potcjenjuje, a sebe u nebo diže i u zvijezde okiva i misli da će njegova riječ da ostane.
A ne zna jadnik da su učenjaci naše zvijezde vodilje, a on može biti među njima samo ako astronaut postane.
Takvog kompleksi muče jer uspjeh u svom životu nije mogao da ostvari, niti slavu da nađe.
Prob’o na sve strane al’ nikako da poznat postane, da bude glavni, ma nikako da se snađe.
Čuditi se čovjeku koji se na tevhid poziva, koji druge u džehennem jezikom sprema,
A potvore, laži, ogovaranja i spletkarenja njegova su omiljena tema.
On i ne primjećuje da njegov iman opada jer ne preza ni od čega i haramima se služi.
Šta ima veze, kod njega ahlak nije mjerilo, što je iman manji, to je jezik duži.
Čuditi se čovjeku koji umjesto da islam na lijep način predstavi i da istinu lijepom prikaže,
plamen mržnje raspali, ali nema veze, bitno je da je u centru pažnje i stvar je u tome da se on dokaže.
Čuditi se čovjeku koji se uzoholi, sebe uzdiže, ostale tagutima naziva i svakog poglavara proziva .
Nemajući ni truna stida, u raspravama ružnim terminima se služi, svakog pogrdnim imenom on doziva.
Čuditi se čovjeku koji se pseudonimima služeći u džihad poziva, heroj u internet bojevima, u to nema dileme.
Njegova postelja je udobna, njegov internet brži od metka, a plata ili socijala mu stiže na vrijeme.
Čuditi se čovjeku koji zaboravi da će za svaku riječ biti pitan,
ali džaba, zar je termin bitan, grijeh veći ili manji, to je za njega problem sitan.
Njemu imetak, čast i krv muslimana nisu sveti, to je za njega pojam manje bitan.
On proziva i obara autoritete, na netu je važno da je njegov tekst najviše čitan.
Čuditi se čovjeku koji nakon upute stranputicom krene,
koji svoje prohtjeve sluša, a od Allahove Knjige glavu okrene.
Svojim riječima djela svoja umanji i svoje vjerovanje strastima odjenu.
Ako se Allahu ne pokaje zbog govora i djela ruku svojih, uistinu platit će visoku cijenu.