Pismo Abbada b. Abbada El-Havvasa

sanel
By sanel

Priredio: Halil Makić

Zar želite da govorite i da vam se to toleriše, a kad se vama uputi kritika (savjet), isto kao što ste i vi savjetovali, vi se onda rasrdite. Od stvari koje negirate ljudima nalazite i ono što sami radite, a ne želite da vam se na to ukaže. Preispitajte vaše stavove i stavove vaših savremenika i dobro provjerite prije nego govorite. Učite to prije nego radite jer će doći vrijeme u kom će istina biti izmiješana s neistinom. Vrijeme u kom će se dobro smatrati zlim, a zlo dobrim. Koliko je samo onih koji se žele približiti Allahu onim što ih udaljava od Njega?! Koliko je samo onih koji žele postati dragi Allahu onim što Ga srdi?! Rekao je Uzvišeni: „Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim…“ (Prijevod značenja Fatir, 8.)

Obavijestio nas je Abdul-Melik ibn Sulejman Ebu Abdur-Rahman Al-Entakijj od Abbada ibn Abbada Al-Havvasa Al-Šamija Ebu Utbe koji kaže:

A zatim: Budite razumni, jer razum je nimet (blagodat). Koliko je razumnih čija su srca preokupirana onim što im šteti i odvraća od iskorištavanja onog što im je neophodno tako da su prema tome postala nemarna? Od vrijednosti čovjekova razuma je da se kloni onoga što ga se ne tiče (beskorisnog) kako se vrijednost njegova razuma ne bi pretvorila u nesreću izostavljanjem nadmetanja s drugima u činjenju dobrih djela. Koliko je ljudi čija su srca zauzeta bid´atima (novotarijama) u kojima oni oponašaju druge ljude, a ne ashabe Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem? Koliko je onih koji se zadovoljavaju svojim mišljenjem o onom u čemu ne vide uputu do u tome, niti vide zabludu do ostavljanjem toga (bid´ata) tvrdeći da su taj bid´at uzeli iz Kur´ana?- a u biti oni pozivaju napuštanju Kur´ana. Pa zar prije njih nije bilo nosioca Kur´ana koji su radili po njegovoj jasnoj uputi i čvrsto vjerovali u njegove nejasne ajete?!- i on im je bio  kao baklja/svjetiljka na putu.
 
Kur´an je bio imam (vodič) Resulullahu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je bio imam svojim ashabima, a njegovi ashabi su bili imami onima nakon njih. To su bili poznati ljudi i iz poznatih mjesta. Svi oni su, i pored razilaženja koje je bilo među njima, bili jedinstveni u odgovorima sljedbenicima strasti. A sljedbenici strasti su svojim mišljenjima tumarali i lutali raznovrsnim smjerovima koji su ih odvodili od cilja i skretali s pravog puta. Tako su ih njihove vođe upropastili i odveli zabludjelim stazama kojima su daleko odlutali tumarajući po svom bespuću. I kad god bi im šejtan, u toj njihovoj zabludi, izmislio neki novi bid´at oni bi sa tog bid´ata prešli na neki drugi. To je zato što oni ne traže tragove selefa (časnih prethodnika), a niti slijede muhadžire. Prenosi se da je Omer, radijallahu ‘anhu, rekao Zijadu: ’Znaš li šta ruši islam? Posrtaj alima, raspravljanje licemjera o Kur´anu i imami koji u zabludu odvode.’
 
Bojte se Allaha i onog što vam je uvedeno kao novina kod vaše uleme i posjetioca džamija kroz ogovaranje i dvoličnost te zalaženje među ljude s dva lica i dva jezika. Prenosi se da će onaj koji bude dvoličnjak na dunjaluku biti dvoličnjak i u džehennemskoj vatri.
 
Sretne te onaj koji ogovora, te pred tobom ogovara onog kog ti voliš da se ogovara, a zatim odlazi tvom drugu pa isto tako kod njega ogovara tebe. Time on kod vas obojice postiže svoj cilj, a svakom od vas dvojice promakne i skriveno mu je ono sa čim je on došao kod njegovog prijatelja. Njegovo prisustvo kod onih kod kojih prisustvuje je kao prisustvo kod braće, a njegovo odsustvo od onih koji su odsutni je kao odsustvo neprijatelja. Ko od njih bude prisutan biva počašćen, a ko je odsutan nema nikakve časti ni svetosti.
 
Hvaljenjem zavodi i obmanjuje onog ko mu je prisutan a žestoko ogovara onog ko je odsutan.
Pa, o Allahovi robovi, zar među ljudima nema razboritog, niti spretnog koji bi spriječio ovakve u njihovim spletkama i odbio ih od časti svog brata muslimana?! Šta više, on je, dok ih je obilazio, spoznao njihove prohtjeve te je ovladao njima, a i oni su mu omogućili da zadovolji svoje potrebe te tako jede svojom, a i s njihovom, vjerom.
 
Allah, Allah! Štitite čast vaših odsutnih i suzdržite vaše jezike od njih osim u onom što je dobro. I, ako ste nosioci Knjige i sunneta, savjetujte vašem ummetu da vjeruje (da se boji) Allaha. Jer sama Knjiga ne govori dok se njome ne govori, a niti sunnet dejstvuje dok se po njemu ne radi. Pa, kada će džahil naučiti ako alim ćuti i ne zabranjuje ono što se pojavljuje, a niti naređuje ono što je napušteno?!
 
Uzvišeni Allah kaže: „…Allah je uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati, da neće iz nje ništa kriti…“ (Prijevod značenja Ali Imran, 187.)
 
Bojte se Allaha jer vi živite u vremenu kada je u potpunosti oslabila pobožnost i gotovo u potpunosti iščezla bogobojaznost. Živite u vremenu kada nauku nose njeni razvratnici i žude za tim da se zna da su oni ti nosioci, a preziru da se pročuju kao oni koji je zapostavljaju. Tako oni u nauci govore po hiru svome nakon što su u nju uveli nepravilnosti te izvrnuli riječi o istini koju su napustili ka neistini koju praktikuju. Njihovi grijesi su grijesi za koje se ne traži oprosta, a njihovi propusti su propusti koji se ne mogu opravdati. Kako će tragaoci za uputom naći uputu kad je vodič zbunjen?!
 
Zavoljeli su dunjaluk i preziru položaje njegovih pripadnika i tako su im postali saučesnici u tom življenju. Oni su ih riječima napustili, riječima kojim štite sebe kako se ne bi dovodili u vezu sa svojim djelima. Nisu se oslobodili onog čega se (transparentno) odriču, a niti su ušli u ono što sebi pripisuju. Jer onaj ko radi po istini on (istinu) govori pa makar i ćutao. Navodi se da je Uzvišeni Allah rekao: „Ja ne primam sav govor mudraca već gledam u njegov cilj i njegov poticaj. Pa ako mu njegov cilj i poticaj budu Mene radi onda Ja njegovu ćutnju učinim zahvalom i skrušenošću Meni pa makar on i ne govorio.“
 
I rekao je Uzvišeni: „Oni kojima je naređeno da prema Tevratu postupaju pa ne postupaju, slični su magarcu koji knjige nosi.“ (Prijevod značenja Al-Gumu´a, 5.) I rekao je: „Čvrsto prihvatite ono što smo vam dali…“ (Prijevod značenja Al-Bakara, 63 i 93.), tj. rad po onome što je u njoj.
 
Nemojte se od sunneta zadovoljiti time što ćete ga (sebi) pripisivati riječima koje ne prate djela, jer prisvajanje sunneta bez potvrde djelima je laž riječima kojima je izostala praksa. Ne vrijeđajte bid´atima uljepšavajući njihove mahane, jer pokvarenost sljedbenika bid´ata neće povećati vašu dobrobit. Niti izopačujte novotariju želeći tako nepravdu njenim sljedbenicima, jer nepravda je od vas samih zato što doktor ne može liječiti bolesnike onim što im donosi lijek dok, istovremeno, prouzrokuje i bolest, nego kada se razbole on pristupi njihovom liječenju. No, prije toga on mora sebe očuvati u zdravlju kako bi time bio efikasniji pri liječenju bolesnika. Zato, neka vam vaše negiranje vašoj braći bude od vas i za vas, kao savjet radi vašeg Gospodara te iz sažaljenja prema vašoj braći.
 
I pored toga, budite svjesniji svojih mahana od mahana drugih i jedni druge hranite nasihatima. Neka kod vas uživa ugled onaj ko vas savjetuje, a i sam od vas prima savjete. Pa Omer, radijallahu ‘anhu, je rekao: „Nek se Allah smiluje onome ko mi ukaže na moje mahane.“
 
Zar želite da govorite i da vam se to toleriše, a kad se vama uputi kritika (savjet), isto kao što ste i vi savjetovali, vi se onda rasrdite. Od stvari koje negirate ljudima nalazite i ono što sami radite, a ne želite da vam se na to ukaže. Preispitajte vaše stavove i stavove vaših savremenika i dobro provjerite prije nego govorite. Učite to prije nego radite, jer će doći vrijeme u kom će istina biti izmiješana s neistinom. Vrijeme u kom će se dobro smatrati zlim, a zlo dobrim. Koliko je samo onih koji se žele približiti Allahu onim što ih udaljava od Njega?! Koliko je samo onih koji žele postati dragi Allahu onim što Ga srdi?! Rekao je Uzvišeni: „Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim…“ (Prijevod značenja Fatir, 8.) Na vama je da se suzdržite od sumnjivih stvari sve dok vam se istina ne objelodani jasnim dokazom, jer onaj ko bez znanja zalazi u ono što ne zna, griješnik je. A onaj ko progleda Allaha radi Allah će progledati njemu. Na vama je da se držite Kur´ana. Uzmite ga kao vodiča i njime predvodite. Na vama je da tražite tragove selefa (prethodnika) po pitanju (shvatanja) Kur´ana. Da se monasi i svećenici nisu bojali za svoje pozicije i položaje time što bi radili po Knjizi i ispravno je objašnjavali, ne bi je izvrnuli niti bi je skrivali. Međutim, oni su, nakon što su postupali suprotno Knjizi, iznalazili načine kako da prevare svoj narod i prikriju ono što rade. To zato bojeći se da ne upropaste svoje položaje i da ljudi ne shvate njihov razvrat. Tako su, kroz komentare, izvrnuli Knjigu. A ono što nisu mogli izvrnuti prikrili su i sobom prećutali samo iz želje da zadrže svoje pozicije. Ćutali su nad onim što je njihov narod radio želeći da im se dodvore. Uzvišeni je objavio: „…Allah je uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati i da neće iz nje ništa kriti…“ (Prijevod značenja Ali Imran, 187.) No, oni su se udružili protiv nje (Knjige) i, protivno njoj, olakšavali im.

(„Sunen Al-Darimi“ 1/168, u Al-Muqaddimi pod br. 654)

El-Asr  br. 36    

Share This Article