Priredio: Muhamed Ikanović
Nakon uvodnog dijela o istinskoj ljubavi – ljubavi prema Allahu, zbog koje se niko neće kajati – ukratko ćemo spomenuti kategorije onih koji su spoznali vrijednost te ljubavi. Na prvom mjestu spominjemo istinske pokajnike jer je to kategorija ljudi koji su se svojim postupcima, prije pokajanja, udaljili, manje ili više, od puta koji vodi ka Allahovoj ljubavi. Grijeh je uzrok Allahove srdžbe i samim time udaljava svog počinioca od Njegove milosti. A da ova vrsta ljudi pripada kategoriji onih koje Allah voli, govori nam i ovaj ajet:
”…Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“ (El-Bekare, 222)
Nakon uvodnog dijela o istinskoj ljubavi – ljubavi prema Allahu, zbog koje se niko neće kajati – ukratko ćemo spomenuti kategorije onih koji su spoznali vrijednost te ljubavi. Na prvom mjestu spominjemo istinske pokajnike jer je to kategorija ljudi koji su se svojim postupcima, prije pokajanja, udaljili, manje ili više, od puta koji vodi ka Allahovoj ljubavi. Grijeh je uzrok Allahove srdžbe i samim time udaljava svog počinioca od Njegove milosti. A da ova vrsta ljudi pripada kategoriji onih koje Allah voli, govori nam i ovaj ajet:
”…Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“ (El-Bekare, 222)
Ovaj dio ajeta dolazi nakon zabrane odnosa sa ženom u danima mjesečnice, jer ovo je jedan od slučajeva na kojima ljudi često padaju na ispitu ili situacija u kojima često dolazi do izražaja ljudska slabost koja se ogleda u naklonosti suprotnom spolu. S tim u vezi Uzvišeni Allah savjetuje ljudima šta je najpreče da učine u toj situaciji, tj. ukoliko prekrše zabranu, a to je da se iskreno pokaju, s naglaskom da su Allahu dragi oni koji se kaju često.
Arapski izraz ”tevvab”, koji je spomenut u ajetu, odnosi se na osobu koja se mnogo kaje, tj. nakon griješenja i nakon činjenja postupaka koji su u suprotnosti s principima islama vraća se pokornosti Allahu čineći ono što je u skladu sa islamskim načelima.
Arapski izraz ”tevvab”, koji je spomenut u ajetu, odnosi se na osobu koja se mnogo kaje, tj. nakon griješenja i nakon činjenja postupaka koji su u suprotnosti s principima islama vraća se pokornosti Allahu čineći ono što je u skladu sa islamskim načelima.
”Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.“ (En-Nisa, 110)
Čovjek koji čini grijehe, takvim postupanjem najprije sebi čini zlo, kako se to napominje u ajetu, jer nepokornost ne šteti Allahu koji je neovisan od ljudi, nego samom čovjeku koji će okusiti posljedicu tog grijeha. Grijeh prekida vezu između roba i Gospodara.
”…i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.“ (Ali Imran, 135)
”…i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.“ (Ali Imran, 135)
Vjerniku je obaveza da se nakon učinjenog grijeha što prije pokaje.
”Oni koji budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji budu u posljednjim časovima noći za oprost molili.“ (En-Nisa, 17)
”Oni koji budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji budu u posljednjim časovima noći za oprost molili.“ (En-Nisa, 17)
U hadisu stoji : “…i nakon grijeha učini dobro djelo kako bi ga izbrisalo.“ (hasen)
Mudri Lukman savjetovao je svoga sina riječima: “O sinčiću, ne odlaži pokajanje, jer smrt iznenada dolazi.“
Ko odgađa tevbu, nalazi se između dva opasna stanja:
– da tama grijeha ne obuzme njegovo srce,
– da ga ne obuzme bolest ili ga smrt ne iznenadi pa da ne uspije učiniti pokajanje.
”Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u maternicama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.“ (Lukman, 34)
Ko odgađa tevbu, nalazi se između dva opasna stanja:
– da tama grijeha ne obuzme njegovo srce,
– da ga ne obuzme bolest ili ga smrt ne iznenadi pa da ne uspije učiniti pokajanje.
”Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u maternicama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.“ (Lukman, 34)
U hadisu stoji: ”…iskoristi život prije smrti.” (sahih)
U vezi s tim navest ćemo nekoliko kur’anskih ajeta koji govore na ovu temu:
”Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. I slijedite ono najljepše, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati. Da čovjek ne bi uzviknuo: Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao. Ili da ne bi rekao: Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bih se Njegove kazne sačuvao. Ili da ne bi rekao kad doživi patnju: da mi se samo vratiti – dobra djela bih činio! Nikada! Dolazile su pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se; i nevjernik si bio.“ (Ez-Zumer, 53-59)
”Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. I slijedite ono najljepše, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati. Da čovjek ne bi uzviknuo: Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao. Ili da ne bi rekao: Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bih se Njegove kazne sačuvao. Ili da ne bi rekao kad doživi patnju: da mi se samo vratiti – dobra djela bih činio! Nikada! Dolazile su pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se; i nevjernik si bio.“ (Ez-Zumer, 53-59)
”O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali; svjetlo njihovo će ići ispred njih i njihove desne strane. Gospodaru naš – govorit će oni – učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, doista sve možeš.“ (Et-Tahrim, 8)
”…i svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.“ (En-Nur, 31)
”I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusit će kaznu. Patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati. Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je. A onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, usitinu, Allahu iskreno vratio.“ (El-Furkan, 68-71)
”Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na pravom putu istraje.“ (Taha, 82)
U hadisu stoji: ”Uzvišeni Allah pruža Svoju ruku noću da oprosti onima koji su griješili danju i pruža Svoju ruku danju da oprosti onima koji su griješili noću i tako će biti sve dok sunce ne izađe sa zapada.” (Muslim)
U drugom hadisu stoji: ”Ko se pokaje prije nego što sunce izađe sa zapada, Allah će mu primiti pokajanje.“ (Muslim)
U drugom hadisu stoji: ”Ko se pokaje prije nego što sunce izađe sa zapada, Allah će mu primiti pokajanje.“ (Muslim)
Da bi tevba bila ispravna, mora ispuniti sljedeće uslove:
– Ostavljanje grijeha
– Kajanje zbog učinjenog grijeha
– Čvrsta odluka da se više neće vratiti tom grijehu
Ovo su uslovi za grijeh učinjen prema Allahu, a ukoliko je počinjen grijeh u kojem je ugroženo pravo neke osobe, onda se dodaje još jedan uslov, a to je da se vrati pravo toj osobi koje joj je narušeno ili da se traži halal od nje.
– Ostavljanje grijeha
– Kajanje zbog učinjenog grijeha
– Čvrsta odluka da se više neće vratiti tom grijehu
Ovo su uslovi za grijeh učinjen prema Allahu, a ukoliko je počinjen grijeh u kojem je ugroženo pravo neke osobe, onda se dodaje još jedan uslov, a to je da se vrati pravo toj osobi koje joj je narušeno ili da se traži halal od nje.
Pokajanje je obaveza svakog vjernika i vjernice bez izuzetka, s obzirom da smo svi skloni činjenju grijeha.
U hadisu stoji: “O ljudi činite istigfar i ja svaki dan činim istigfar po stotinu puta.“ (sahih)
Uvijek imajmo na umu da nakon iskrene tevbe ne priliči da se vraćamo u društvo koje će nas ponovo podstaći na vraćanje grijehu. U današnjem vremenu velika je potreba da se podsjećamo na neophodnost pokajanja, jer je griješenje u svojim različitim oblicima izrazito rašireno i koliko god pokušavali da se sklonimo od njega i sami bivamo njegovim dijelom.
U hadisu stoji: “O ljudi činite istigfar i ja svaki dan činim istigfar po stotinu puta.“ (sahih)
Uvijek imajmo na umu da nakon iskrene tevbe ne priliči da se vraćamo u društvo koje će nas ponovo podstaći na vraćanje grijehu. U današnjem vremenu velika je potreba da se podsjećamo na neophodnost pokajanja, jer je griješenje u svojim različitim oblicima izrazito rašireno i koliko god pokušavali da se sklonimo od njega i sami bivamo njegovim dijelom.
Također, neophodno je da svaki ajet i hadis razumijevamo kao da je prevashodno upućen prvo nama, pa tek onda drugima.
”Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvata milostinje, i da je samo Allah onaj koji prašta i da je On milostiv?!“ (Et-Tevbe, 104)
”Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvata milostinje, i da je samo Allah onaj koji prašta i da je On milostiv?!“ (Et-Tevbe, 104)
Prethodni članak pročitajte ovdje