Svaka hvala i zahvala pripadaju Allahu, dželle šanuhu, koji je noć i dan učinio izvrsnom prilikom za onoga ko Ga želi spominjati i veličati, kao i za onoga ko Mu želi zahvalan biti! Neka Mu je neizmjerna hvala što je pomogao Svoje brojne robove u činjenju dobrih djela, i pravilnom korištenju vremena, zdravlja, mladosti i života! Jedan od načina liječenja slabosti imana i jačanja vjere kod čovjeka zasigurno je i činjenje dobrih djela, kroz nastojanje da svoj dan ispunimo dobročinstvom i dobrom, u Njegovo, a ne u nečije drugo ime! Dobra djela su jedan od najjačih i najdjelotvornijih lijekova za oslabljeni iman. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao svoje ashabe: ”Ko je od vas osvanuo kao postač?”, Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao je: ”Ja.” Zatim je opet upitao: ”Ko je od vas danas ispratio dženazu?”, a Ebu Bekr, radijallahu anhu, ponovno je rekao: ”Ja.” ”Ko je od vas danas nahranio siromaha?”, upitao je zatim Poslanik, a Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao je: ”Ja.” Na Poslanikovo pitanje: ”Ko je od vas danas posjetio bolesnika?”, opet je odgovorio Ebu Bekr, radijallahu anhu: ”Ja.” Na kraju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Nijedan čovjek neće objediniti sva ova djela u jednom danu a da neće ući u Džennet!” (Muslim) Ovaj primjer govori nam da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, a svima nam je poznato o kakvom se čovjeku radi, nastojao svaki momenat dana iskoristiti u dobru i različitim dobrim djelima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iznenada je postavio navedeno pitanje, a Ebu Bekr, radijallahu anhu, je, i pored toga, bio spreman da pozitivno odgovori na njegovo pitanje, što nam pruža nedvosmislen dokaz da je Ebu Bekrov, radijallahu anhu, dan bio ispunjen ibadetom, dobročinstvom i dobrim djelima. Nešto slično zabilježeno je u slučaju Hammada b. Seleme, za kojeg je Abdurrahman b. Mehdi, Allah mu se smilovao, rekao: ”Kada bi Hammadu b. Selemi rekli: ‘Sutra ćeš umrijeti’, on ne bi imao šta dodati svojim djelima!” (Pogledaj: Sijeru e’alamin-n-nubela’, 7/447)
Trajno dobro djelo
U pogledu dobrih djela, treba obratiti pažnju na sljedeće stvari:
1. Žuriti i natjecati se u činjenju dobrih djela, shodno kur’anskom ajetu u kojem Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja, kaže: ”…i nastojte (požurite) da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje” (Ali Imran, 133). Opisujući iskrene i prave vjernike, Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja, kaže: ”Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru – oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču. Mi nikoga ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda neće učiniti. Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine.” (El-Mu’minun, 57-63) Ovi i slični ajeti bili su podsticaj ashabima i prvim generacijama muslimana da budu ažurni u činjenju dobrih djela i svakog dobra. Enes, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Bitke na Bedru, kada su se idolopoklonici približili muslimanskim redovima, rekao: ”Pohitajte ka Džennetu koji je prostran kao što su prostrani nebesa i Zemlja!” Čuvši to, Umejr b. El-Hammam el-Ensari, radijallahu anhu, priupita: ”Allahov Poslaniče, baš Džennet koji je prostran kao što su prostrani nebesa i Zemlja?!” ”Da”, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem! Umejr, radijallahu anhu, tada uzviknu: ”Ooh, ooh”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: ”Zbog čega si to rekao?” Umejr, radijallahu anhu, reče mu: ”Allahov Poslaniče, nisam to rekao ni zbog čega drugog do iz želje da budem jedan od džennetlija.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradova ga rekavši mu: ”Ti si jedan od džennetlija.” Kada je Umejr, radijallahu anhu, čuo te riječi, uzeo je nekoliko datula, sa namjerom da ih pojede, ali se u međuvremenu predomislio i rekao: ”Da živim onoliko koliko mi je potrebno za ovih nekoliko datula, to bi uistinu bio dug život!” Bacio je datule, usmjerio se ka mušričkim bojnim redovima i borio se protiv njih sve dok nije poginuo kao šehid! (Muslim) Primjer za žurenje u činjenju dobrih djela jeste i praksa Božijih poslanika, alejhimus-selam, poput Musaa, alejhis-selam, za kojeg se u Kur’anu, u prijevodu značenja, kaže: “…a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan!” (Taha, 84); ili Zekerijjaa, alejhis-selam, i njegove porodice, za koje se u Kur’anu, u prijevodu značenja, kaže: ”Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni” (El-Enbija’, 90). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Polaganost (et-tu’edeh) je poželjna u svemu osim u djelima koja čovjek radi za onaj svijet!” (Sunen Ebu Davud) Možemo konstatirati da, globalno gledajući, muslimani danas postupaju potpuno suprotno navedenoj predaji. Kada je u pitanju vjera, činjenje farzova i izbjegavanje harama, ponašaju se kao da će stotinama godina živjeti: ”Polahko, nemojte žuriti, imat ćete kad, još ste vi mladi, drugi će to uraditi”, a kada je u pitanju ovaj svijet, para, grijeh, čujemo ih kako govore: ”Požuri, šta čekaš! Brzo! Ako sad ne zaradiš, kad ćeš, ako sada ne ukradeš, ako sada ne slažeš… Sad dok si mlad čini harame, čini što ti je volja, pa ćeš, kad ostariš, ići u džamiju”.
2. Istrajavanje u činjenju dobrih djela također je važan detalj na koji moramo obratiti pažnju. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, citirajući Allaha, dželle šanuhu, u hadisi-kudsijju, kaže: ”Moj rob će Mi se neprestano približavati nafilama (dobrovoljnim djelima) sve dok ga ne zavolim…!” (Buhari) Istrajavanje u dobrim djelima veoma je važan segment jačanja vjere u našim srcima, jer se time duša navikava na kontinuitet u činjenju dobrih djela i jača njena volja u tom pogledu. Kontinuirano i ustrajno činjenje nekog malog djela vrednije je i bolje od kratkotrajnog činjenja nekog velikog dobrog djela! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je: ”Koje je djelo najdraže Allahu, dželle šanuhu?”, pa je rekao: ”Allahu je najdraže djelo koje je trajno pa makar bilo i malo!” (Buhari) U Muslimovoj zbirci se navodi: ”Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo raditi neko djelo, ne bi ga više napuštao!”
3. Ulaganje truda (el-džuhd)
Srca nije moguće liječiti nečim što je kratkog i ograničenog dejstva, i što će srcu na trenutak dati imansku snagu, pa će ga ubrzo nakon toga ostaviti i napustiti, a srce se starim, lošim navikama povratiti. Naš iman mora napredovati u kontinuitetu što je nemoguće ostvariti bez džuhda (napora) i ulaganja truda. Allah, dželle šanuhu, na nekoliko mjesta u Kur’anu govori nam o trudu koji su, na putu imana i ibadeta, ulagali Njegovi miljenici, i kaže, u prijevodu značenja: ”U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole. Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju” (Es-Sedžda, 15-17); ”Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti, primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili, noću su malo spavali i u praskozorje oprost od grijeha molili, a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi” (Ez-Zarijat, 15-19).
Uskladiti svoju praksu sa praksom prvih generacija
Iščitavajući biografije prvih generacija muslimana, možemo vidjeti na koji način se istinski ispovijeda i živi vjera, i na koji se to način iskreno Allahu, dželle šanuhu, robuje. Bilo je ashaba koji su znali u jednome danu proučiti hatmu Kur’ana, a bilo ih je koji su to činili u roku od tri dana. Bilo je onih koji su zikr činili i klanjali noćni namaz u trenucima borbe na Allahovom, dželle šanuhu, putu, a bilo ih je i koji su Allahu, dželle šanuhu, ibadet činili sve vrijeme boravka u zarobljeništvu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi kvasili su suzama svoje brade i svoje serdžade, zbog skrušenog obavljanja namaza i razmišljanja o Božijoj veličini i Njegovom stvaranju nebesa i Zemlje. Bilo je i onih koji su se pretvarali da spavaju, čekajući da im supruge i djeca zaspe, a zatim su, potajno, napuštali postelju, kako bi obavili noćni namaz. Prve generacije određivale su jedan dio noći za ibadet Allahu, dželle šanuhu, a dane su provodili u učenju i podučavanju, praćenju dženaza, obilasku bolesnika, staranju o jetimima, služeći i pomažući ljudima kojima je pomoć bila potrebna. Bilo je onih koji četrdeset godina nisu propustili početni tekbir za imamom u džematu! Većinu njih ezan je zatjecao u džamijama. Prenosi se da Halid b. El-Velid, radijallahu anhu, nije imao mjesta na svome tijelu a da na njemu nije bio ožiljak od rane koju je zadobio u borbi na Allahovom, dželle šanuhu, putu! Prvi muslimani bili su milostivi jedni prema drugima. Razmišljali su o interesima muslimanske zajednice, dok ovi potonji više razmišljaju o interesima džemata nemuslimana! Ko svoju praksu, makar djelimično, bude uskladio sa praksom prvih muslimana, nema sumnje da će njegov iman početi vidno napredovati!
4. Nepretjerivanje u činjenju dobrih djela također je bitno pravilo, ali smo mi, gledajući sveukupnu situaciju, veoma daleko od njega. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ova vjera je lahka. Niko se neće ‘hrvati’ s vjerom a da ga ona neće savladati! Držite se sredine ili blizu nje!” (Buhari) U drugoj predaji stoji: ”Ako budete išli sredinom, stići ćete do odredišta!” (Buhari) Enes, radijallahu anhu, prenosi da je jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u džamiju i vidio svezano uže između dva stuba, pa je upitao: ”Šta predstavlja ovo uže ovdje?” Rekli su: ”To je Zejnebino uže na koje se oslanja kada se umori od namaza.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se uže odmah ukloni, a zatim je rekao: ”Klanjajte dok ste čili i vedri, a ako vas ophrva san, prilezite i odmorite se!” (Buhari) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Činite onoliko dobrih djela koliko možete izdržati. Allahu neće dosaditi vaša dobra djela sve dok vama ne dosadi! Najdraže djelo Allahu, dželle šanuhu, je ono koje traje, pa makar bilo i malo!” (Buharija)
5. Nadoknađivanje propuštenih dobrih djela. Od Omera b. El-Hattaba, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko prespava svoj noćni ibadet (hizb), ili jedan dio njega, pa ga naknadno obavi između sabaha i podne-namaza, bit će mu upisano kao da ga je činio noću!” (Nesai) Aiša, radijallahu anhu, prenosi: ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, istrajavao je u noćnom namazu, a ako bi ga, usljed bolesti ili zbog nenaspavanosti, kojim slučajem prošao noćni namaz, klanjao bi u toku dana 12 rekata (nafila-namaza)!” (Ahmed) Jedne prilike je Ummu Selema, radijallahu anhu, vidjela Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako klanja dva rekata namaza nakon ikindijskog farza, pa ga je upitala o tome, a on joj je odgovorio: ”Kćeri Benu Umejje, pitala si me za dva rekata nakon ikindijskog farza: došla mi je delegacija iz plemena Abdul-Kajs, i razgovarajući s njima, propustio sam klanjati dva rekata nakon podnevskog farza i zato ih sada klanjam!” (Buharija) ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je četri rekata sunneta nakon podnevskog farza, ako ih nije klanjao prije podnevskog farza!” (Tirmizi) Navedene predaje ukazuju nam na to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio ustrajan u ibadetima, nadoknađujući sve ono što bi propustio, nebitno jesu li u pitanju farzovi ili dobrovoljna djela, i nebitno o kojoj vrsti ibadeta se radilo: namazu, postu, učenju Kur’ana itd…
6. Nada da će Allah, dželle šanuhu, ukabuliti naša dobra djela, i strah od toga da nam djela ne budu primljena! Pravi vjernik se nakon uloženog truda u činjenju dobrih djela boji toga hoće li njegovo djelo biti kabul kod Allaha ili ne! Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o značenju ajeta: ”…i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču: ”Jesu li to oni koji piju alkohol i kradu?” ”Ne, kćeri Siddikova, to su oni koji poste, klanjaju, sadaku dijele, a boje se da im to neće biti kabul. To su oni koji žure u činjenju dobrih djela!” (Tirmizi) Ebu Derda’, radijallahu anhu, rekao je: ”Kada bih znao da mi je Allah, dželle šanuhu, ukabulio samo jedan namaz, draže bi mi bilo nego da imam čitav dunjaluk sa svim što je na njemu! Allah, dželle šanuhu, kaže: ”Allah prima samo od onih koji su bogobojazni!” (Tefsir Ibn Kesir) Pravi vjernici na sebe gledaju s prijezirom, skromno, ne ohole se, smatraju da nisu ispunili Allahov hakk! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kada bi čovjek od dana kada se rodio pa sve do svoje smrti ostario u Božijem raziluku, smatrat će sve to malim na Sudnjemu danu!” (Ahmed) Ako čovjek na pravi način spozna Allaha, dželle šanuhu, i na pravi način upozna sebe i svoja djela i svoju dušu, uvidjet će da je Allah, dželle šanuhu, blagodarniji prema nama nego što Mu se mi možemo zahvaliti!
Sff br. 267-268