Vjerovanje u Allahov uluhijjet (božanstvenost) je čvrsto ubjeđenje da je zaista Allah jedini istinski Bog, Onaj kome se upućuju ibadeti. Riječ El-Ilah u arapskom jeziku znači isto što i riječi El-Meluh i El-Mebud, tj. Onaj kome se ibadeti čine i Onaj koga srca obožavaju s ljubavlju i uvažavanjem.
Allah Uzvišeni svjedoči o imanu u Svoj uluhijjet, tj. da je On jedino Bog za sva stvorenja, a On je za svjedoka dovoljan, On je najiskreniji i najpravedniji svjedok i On najistinitije govori.
On kaže: “Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i učeni, postupajući pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” (Ali-Imran, 18), “A vaš Bog – jedan je Bog; nema boga osim Njega, Svemilosnog, Milostivog” (El-Bekara, 163).
Allahu, dželle šanuhu, stvorio je sva stvorenja, džinne i ljude, da izvršavaju naredbe, čineći Mu tako ibadet, ne zbog toga što Njemu to treba od njih. On kaže: “Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Me obožavaju. Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane.” (Ez-Zarijat, 60.)
Zbog ove vrste tevhida Allah je ljudima slao poslanike. Shodno tome, nijedan poslanik nije bio poslat ljudima a da ovo vjerovanje nije bilo temelj i suština njegovog misionarstva, tj. pozivali su ih da samo Allahu ibadet čine, a kumira se klone! On kaže: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu ibadet činite, a kumira se klonite!’” (En-Nahl, 36.)
Ovako su svi poslanici pozivali, odnosno prvo u šta su pozivali bilo je: “O narode moj’’ – govorio je on – ‘’Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg,..” (El-A’raf, 85.)
“Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!'” (El-Enbija, 25.)
Stoga ostvarenje imana u Njegov uluhijjet nije ispravno ukoliko ne obuhvata sve vidove ibadeta, tj. sve vrste ibadeta moraju biti upućene samo i isključivo Allahu, dželle šanuhu. S obzirom na to, ako neko bilo koju vrstu ibadeta uputi nekom drugom, mimo Allaha, taj je učinio širk i smatra se mušrikom – kafirom.
Iskrena ljubav prema Allahu, dželle šanuhu, kao što Uzvišeni kaže: “Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire prihvaćaju; vole ih kao što se Allah voli! Ali oni koji vjeruju, još više Allaha vole!” (El-Bekare, 165.)
Strah od Allahove, dželle šanuhu, kazne, kao što On kaže: “…pa ih se ne bojte, nego se Mene bojte, ako ste vjernici!” (Ali-Imran, 175.)
Nada u Allahovu, dželle šanuhu, milost; On kaže: “Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome ne smatra Njemu ravnim nikoga.'” (El-Kehf, 110.)
Tevekkul, oslanjanje samo na Allaha; On kaže: “A u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” (El-Maide, 23.)
Zdravo srce je uvjet za zdravo tijelo, kao što stoji u hadisu: “Zaista u tijelu ima jedan organ, ako je on zdrav, zdravo je čitavo tijelo, a ako je on bolestan, bolesno je čitavo tijelo, zaista je to srce.” (Mutefekun alejhi)
– Dova: “Mjesta padanja na sedždu jesu Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!” (El-Džinn, 18.)
– Traženja utočišta i zaštite: “Reci: ‘Utječem se Gospodaru svitanja.” (El-Felek, 1.) “Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi.” (En-Nas, 1.)
– Istigasa – traženje pomoći od Allaha, dželle š’anuhu: “I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.” (El-Enfal, 9.)
U ove ibadete ubrajaju se namaz, prinošenje žrtve: “Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista, posvećeni su Allahu, Gospodaru svjetova.'” (El-En’am, 162.) “Pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji” (El-Kevser, 2.)
Allah, dželle šanuhu, kaže: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanikove blagoslove zasluže. To im je, zaista, dobro djelo, Allah će ih, sigurno, milošću Svojom obasuti, jer Allah prašta i samilostan je.” (Et-Tevbe, 99.) “I hranu su davali mada su je i sami željeli, siromahu, siročetu i sužnju. ‘Mi vas samo zarad Allahova lica hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!'” (El-Insan, 8.-9.)
Vjerovanje u Allahovu božanstvenost (uluhijjet) je nerazdvojni dio rububijjeta i prema tome, uluhijjet neminovno proizlazi iz rububijjeta i međusobno su povezani. Samo priznavanje i prihvatanje da je Allah Stvoritelj, Vladar, Upravitelj i Dobročinitelj (tj. rububijjeta), neminovno povlači za sobom priznavanje i prihvatanje Njegove božanstvenosti (uluhijjeta) i upućivanje svih vrsta ibadeta samo Njemu. Allah navodi neoboriv dokaz mnogobošcima koji priznaju i svjedoče Njegovo jedinstvo i Njegovo gospodarstvo (rububijjet), na više mjesta u Svojoj Knjizi:
“O ljudi, budite u ibadetu Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni, koji vam je Zemlju posteljom, a nebo zdanjem učinio, koji s neba spušta kišu i s njom izvodi plodove, opskrbu vašu, zato ne činite druge Allahu ravnim – a vi znate!” (El-Bekare, 21,21.)
Kaže Uzvišeni: “Reci: Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni će upitati: ‘Šta je to rekao Gospodar vaš?” “Istinu!”, odgovorit će, On je uzvišen i velik.’” (Sebe’, 22-23.)
Upitan je Allahov Poslanik: ‘’Koji je kod Allaha najveći grijeh?”, pa je odgovorio: “Da Allahu, koji te stvorio, učiniš nekoga ravnim.’’ (Mutefekun alejhi).
Zabranjen Džennet i vječno boravište u Džehennemu, kao što kaže Uzvišeni: “Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko moći pomoći.” (El-Maide, 72.)
Propast dobrih djela, kao što kaže Uzvišeni: “A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja će djela sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.'” (Ez-Zumer, 65.)
Pravci koji u uluhijjetu pripisuju Allahu druga
Prvi: idolopoklonstvo, sa svim vrstama idolopoklonika i njihovim božanstava, bilo da je to: drvo, kamen, ljudi, džinni, meleki, zvijezde, životinje ili nešto drugo.
Drugi: kuburije (obožavatelji grobova), oni koji mole grobove, poštuju ih kao bogove i prinose im žrtve, zavjetuju im se, traže da im donesu korist i otklone štetu.
Treći: sihir (ili crna magija), sihirbazi, vračari i čarobnjaci koji obožavaju džinne i čine djela koja vode u širk, a da im džinni zauzvrat pomažu i budu poslušni u onome što traže od njih.
Piše: Dr. Ahmed el-Kadi